S obzirom na sveprisutne klimatske ekstreme, neophodno je poboljšati ili bar zadržati klimatske uslove kakvi su trenutno, a da bi se to ostvarilo, treba intenzivno raditi na očuvanju prirode i zaštite životne sredine, poručuju naši sagovornici povodom 22. aprila, Dana planete Zemlje

Ove godine se Dan planete Zemlje obilježava pod sloganom “Naša moć, naša Planeta”, a fokus je na obnovljivim izvorima energije i borbi protiv klimatskih promjena.

Građani u fokusu energetske tranzicije
“U središtu je borba zajednice za ubrzavanje tranzicije na obnovljive izvore energije, ali kako je bitno u tome imati i potrebe ljudi i zajednica, važno je istaći da energija treba pripadati građanima i zajednicama, tj. oni trebaju biti u fokusu promjena, a ne krupni kapital i komercijalna proizvodnja energije, kao što je to često slučaj”, poručuje za “Nezavisne novine” Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

On ističe da građani imaju moć, te da se samo trebaju udružiti i braniti prostor u kojem živimo, ali da isto tako “trebamo tražiti promjene koje su nama direktno važne, a ne da budemo posrednici”.

“Na primjer, da mi proizvodimo energiju i koristimo je za svoje potrebe, a ne da koristimo stalno koncepte i kupujemo od posrednika”, dodaje on.

Posljedice klimatskih ekstrema
Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu ukazuje na klimatske ekstreme, te pojašnjava da izuzetno visoke temperature i veoma obilne padavine uzrokuju mnoge štete.

“Pritom, to nije voda koja se dugo zadržava i koja je iskoristiva, tako da su klimatske promjene itekako prisutne”, kaže Ivanićeva za “Nezavisne”.

Ona naglašava, u kontekstu očuvanja trenutnog stanja, da je veoma bitno da svako stablo, rijeka i potočić ostanu u izvornom stanju.

“Moramo paziti na koji način koristimo naše prirodne resurse te razmišljati i o budućim generacijama. Svjesni smo činjenice da je u BiH izražen pritisak na prirodna dobra, neplanski se grade hidroelektrane, rudna bogatstva se nemilice iskorištavaju, te se šuma siječe bez plana. Mislim da sve ovo neće ići na dobro”, naglašava ona.

Potreba za revizijom projekata
Njen prijedlog je da se, za početak, uzmu i revidiraju dosadašnji planovi i projekti.

“Treba vidjeti šta je od toga bilo korisno, odnosno ko je imao koristi od projekata obnovljivih izvora energije koji se grade, a tu najviše mislim na hidroelektrane. S tim u vezi, da bismo sačuvali rijeke zdrave i pitke, potrebno je pod hitno zaustaviti gradnju hidroelektrana”, ističe Ivanićeva.

Napominje da je svjesna da je energija potrebna, ali smatra da bi se građani trebali bazirati na neke druge izvore energije, kao što je solarna, no, ne na bilo koji način, već dati mogućnost građanima da budu proizvođači vlastite energije.

“To je kroz neke zakonske regulative moguće, međutim, izostaje sistemska podrška. Građani još uvijek nemaju sve informacije kako da postanu proizvođači vlastite energije iz solarnih panela i koje sve benefite mogu da ostvare. Recimo, u drugim zemljama su sveprisutni podsticaji koje daje država ili lokalna zajednica, i to je podhitno potrebno i kod nas”, pojašnjava ona.

Obilježavanje Dana planete Zemlje u BiH
Danas, u 12 časova, u zaštićenom području “Univerzitetski grad” u Banjaluci, odnosno u botaničkoj bašti, obilježiće se Dan planete Zemlje.

Tom prilikom će, između ostalih, i Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, posaditi sadnice žute bukve sa ciljem unapređenja životne sredine, očuvanja prirodnih resursa i povećanja zelenih površina.

Prethodnih dana je širom BiH počelo obilježavanja ovog dana, pa je, između ostalog, i u Bihaću u okviru inicijative “Blokiraj mržnju.Podijeli ljubav” sprovedena akcija čišćenja Gradske otoke, Vejzovca i Ceravaca.

Da li znate šta je trend “francuske nedjelje”?

U savremenom svijetu gotovo svaki minut života djeluje pomno isplanirano. Nema mjesta za dosadu i obično ljenčarenje. Čak i vikendi sve rjeđe služe za odmor i pretvaraju se u vrijeme za nadoknađivanje zaostalih obaveza. U takvim okolnostima sve češće se govori o trendu “francuske nedjelje”. To je odgovor na umor od brzog tempa života i pritiska produktivnosti.

Vikend u trku – zašto nam je potrebna promjena?
S jedne strane, tokom vikenda “ne priliči” ležati skrštenih ruku. Priče poznanika ili objave na društvenim mrežama jasno pokazuju da svaki slobodan trenutak treba iskoristiti produktivno. Izlet, trening, obilazak srednjovekovnih ruševina van grada, vožnja biciklom s prijateljima ili vikend kurs za usavršavanje vještina.

Slobodno vrijeme je takvo samo po nazivu. U posljednjih nekoliko godina zavladala je moda stalne aktivnosti, zbog koje bismo prije trebalo da govorimo o “zauzetom vremenu”.

S druge strane, poslije intenzivne radne nedjelje mnogi od nas pokušavaju da nadoknade zaostatke u kućnim obavezama. Upadamo u vrtlog čišćenja, kupovine i sastanaka odlaganih danima. Kao rezultat, subota i nedjelja prolaze u žurbi, a nova nedjelja počinje bez prave regeneracije. Ovakav obrazac čini da se stvarni odmor gura daleko u drugi plan.

Šta je “francuska nedjelja”?
Francuzi odavno nedjelju doživljavaju kao dan odmora, a danas njihov pristup inspiriše ostatak svijeta da uspori tempo i povrati ravnotežu. Trend “francuska nedjelja” podrazumijeva promjenu načina razmišljanja, a ne uvođenje krute rutine.

U Francuskoj nedjelja ima poseban karakter. Mnoge prodavnice ostaju zatvorene. Nezamislivo je zakazati termin kod frizera ili kozmetičara, što se kod nas čini sasvim prirodnim. Zahvaljujući tome, lakše je fokusirati se na odnose, odmor i sopstvene potrebe. Nedjelja treba da bude dan izuzet iz pritiska produktivnosti.

Na čemu se zasniva “francuska nedjelja”?
Slobodna nedjelja, prema ovoj životnoj filozofiji, sastoji se od malih rituala koji imaju jedan cilj – regeneraciju i zadovoljstvo. Preporučuje se odustajanje od ustajanja uz zvuk alarma. Organizam sam treba da odluči kada je spreman da se probudi i izađe iz kreveta.

Mirno jutro s laganim doručkom, kafom i nečim slatkim za grickanje sljedeći je prijedlog za ulazak u režim odmora već od ranog jutra. Dan protiče bez detaljnog plana. U opisima fenomena “francuske nedjelje” često se može naići na termin flâner, koji se odnosi na mirnu šetnju bez konkretnog cilja.

Zašto francuski stil života postaje popularan?
Rastuće interesovanje za nedjelju u francuskom stilu nije slučajno. U vremenu stalne žurbe, sve više ljudi traži načine da povrati ravnotežu. French Sunday podsjeća da odmor nije luksuz, već nužnost. Istovremeno postaje način da se napune baterije pred novu nedelju i da se umanji psihičko opterećenje izazvano perspektivom ponedjeljka.

Na današnji dan prije 81 godinu posljednji preživjeli zatočenici ustaškog koncentracionog logora Jasenovac počeli su proboj kako bi se spasili iz te “fabrike smrti”, najveće na jugoistoku Evrope.

Ovaj ustaški logor bio je stratište za Srbe, Rome i Jevreje, svih uzrasta, polova, životne dobi, socijalnih, obrazovnih i drugih profila, kao i za antifašiste.

U proboj je 22. aprila 1945. godine, krenulo oko 600 od 1.073 koliko je tada preostalo logoraša u logoru Ciglana u Jasenovcu.

Tog dana, ili prethodne večeri, pošto je postalo nesumnjivo da ih očekuje neizbježna smrt, jedan broj logoraša se odlučuje na proboj. Od 600 koliko je krenulo u proboj, preživjelo ih je najviše 169.

Istog dana u bijeg su krenuli i zatočenici drugog dijela logora, Kožare. Od njih 147 koliko je krenulo u proboj, samo je 11 preživjelo.

Proljeća 1945. marta i aprila, sporovođena je sistematska likvidacija logora. Saveznička avijacija bombardovala je logorski kompleks u više navrata, i pojedini objekati su uništeni.

Uprava, na čijem čelu se nalazio Vjekoslav Maks Luburić, zapovjednik tzv. ustaške obrane, naredila je zatim da se pobiju svi zatočenici, a logor minira, kako bi bili uklonjeni tragovi sistematskog zločina.

Likvidarni su zatočenici, uništavana arhivska građa, sva dokumetacija, objekti, sve ono što bi moglo biti svedočanstvo, pokazatelj, dokaz, šta se na prostoru koncentracionog logora događalo.

Dok je jedan broj ustaškog osoblja minirao objekte, drugi su palili barake i dokumetaciju, ostali su ubijali zatočenike, da ne bi bilo živih svjedoka.

Oni koji su posljednjem periodu pristizali u logor nisu ni uvođeni nego su odmah po prispijeću ubijani, uglavnom na Savi.

Hrvatski ustaški logor Jasenovac, nerijetko je nazivan i “balkanski Aušvic”. Bio je to sabirni, radni, kažnjenički i zarobljenički logor.

Sistem logora Jasenovac bio je zloglasan po varvarskim metodama i velikom broju žrtava.

Jasenovačka fabrika smrti radila je od avgusta 1941. do aprila 1945. punih 1.337 dana. Tu su sistematski odvođeni civili, neželjeno stanovništvo, prečesto sasvim mirni građani koji nikakve veze ni sa politikom ni sa ustanicima nisu imali, ali su pripadali, po ustaškim nazorima, etničkim grupama koje je trebalo odstraniti.

Profesor Gideon Grajf, istoričar specijalizovan za Holokaust i autor izuzetno značajne monografije “Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti”, navodi da je Jasenovac bio “daleko brutalniji od Aušvica”.

U procesu “pročišćenja hrvatske nacije”, srpska djeca su ubijana, zajedno sa odraslima.

Tokom četiri godine, između aprila 1941. i maja 1945. godine, u ustaškoj NDH ubijeno je 73.316 mališana. Tokom Drugog svjetskog rata, jedino mjesto u cijeloj Evropi u kojem su postojali specijalni logori za djecu bila je Hrvatska.

Samo od decembra 1941. do aprila 1942. godine ustaše su ubile 19.544 dječaka i djevojčice srpske nacionalnosti, a njihovi identiteti utvrđivani su kasnije.

Ubijani su, prema svjedočenjima, na najstrašnije načine i umirali su, takođe, više nego odrasli, od bolesti, izgladnjelosti, žeđi i smrzavanja.

Mnoga djeca ubijena su u Jasenovcu i sredinom septembra 1942. godine. Tijela djece dovožena su sa 15 zaprežnih kola u ciglanu i spaljivana. Slična sudbina zadesila je i 300 djece koja su pogubljena u Gradini u oktobru iste godine.

Ogroman broj djece, oko 12.000, spasen je od ustaškog pogroma zahvaljujući Diani Budisavljević i desetinama plemenitih ljudi koji su joj pomogli.

Broj žrtava u koncentracionom logoru Jasenovac nikada nije tačno utvrđen.

Logorska arhiva je dva puta uništavana – početkom 1943. i u aprilu 1945. godine.

Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju Međunarodnom vojnom sudu u Nirnbergu da je broj žrtava između 500.000 i 700.000.

Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su veoma različite podatke o broju ubijenih Srba u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih.

Aleksander Ler je još 1943. godine govorio o 400.000 ubijenih Srba, Lotar Renduli, njemački general-pukovnik, navodi da je ubijeno oko “500.000 pravoslavaca”, general Herman Nojbaher pominje “više od 750.000 ubijenih”, a SS general Ernst Fik – 600.000.

Nakon Drugog svjetskog rata, u namjeri da izjednače žrtve i zasluge za oslobođenje zemlje, komunističke vlasti činile su sve da se Jasenovac pominje što manje.

O najvećem stratištu u NDH nisu snimani filmovi niti rađeni serijali, a lider komunista Josip Broz Tito nikada nije otišao u Jasenovac.