Srpski narod u Srpskoj će biti izložen velikim pritiscima i nama nema budućnosti bez statusnog priključenja Srbiji, napisao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na svom Instagram nalogu.

“I to je nešto što ovo vrijeme i rezolucija o Srebrenici najbolje pokazuju, jer ona ima za cilj skrivenu diskvalifikaciju srpskog naroda, moralnu i svaku drugu”, naglasio je Dodik.

Dodik je podsjetio da je tokom sedmice u Beogradu prisustvovao ručku s predsjendikom Srbije Aleksandrom Vučićem, patrijarhom Porfirijem i episkopima SPC, na kojem su razgovarali o napadima na Srpsku i Srbiju.

Dodao je da je boravio i u Budimpešti, gdje je razgovarao s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i ministrom spoljnih poslova i trgovine Mađarske Peterom Sijartom o nastavku saradnje i otvaranju novih projekata.

Republika Srbija uputila je snažan poziv svim državama članicama UN da glasaju protiv rezolucije o Srebrenici, koja već izaziva duboke podjele u međunarodnoj zajednici i dovodi do usložnjavanja procesa u cijelom regionu.

Povodom najnovijeg pisma koje su uputile stalne misije Njemačke i Ruande svim državama članicama 17. maja u svojstvu glavnih sponzora i “co-facilitator-a” rezolucije o Srebrenici s ciljem da izazovu konfuziju kod država članica UN, Stalna misija Republike Srbije pri UN uputila je pismo-odgovor u kojem je ukazano da, nasuprot tvrdnjama o postojanju snažne regionalne podrške rezoluciji, kosponzori su nastavili sa praksom jednosmjerne komunikacije, bez mogućnosti pitanja i komentara, uz odsustvo otvorenih konsultacija koje bi podrazumijevale učešće svih država članica UN.

“Navedeno samo potvrđuje činjenicu na koju Republika Srbija ukazuje od samog početka – netransparentnost procesa bez šireg regionalnog konsenzusa i saglasnosti razotkriva stvarnu namjeru koja se krije iza rezolucije”, ističe se u pismu-odgovoru Stalne misije Republike Srbije pri UN, koje je potpisao Saša Mart, otpravnik poslova u Misiji.

Pismo-odgovor Stalne misije Republike Srbije pri UN, koje je u posjedu Srne, prenosimo u cijelosti:

Protivno svim procedurama i praksi Generalne skupštine UN, slanjem “revidiranog” teksta rezolucije dogovorenog u uskom krugu kosponzora, države članice se pokušavaju dovesti u zabludu da se radi o suštinskim izmjenama koje treba da ubede države članice da podrže tekst.

Pokušaj kosponzora da ukažu da se sudskim postupcima utvrđuje individualna krivica, nastoji se prikriti da se, u širem političkom diskursu, moralna odgovornost za genocid nastoji kolektivno pripisati cijelom narodu.

Srpski narod, koji je tokom dvadesetog vijeka, bivajući na strani istine i pravde tokom dva svjetska rata, izložen strašnim stradanjima, pokušaju istrebljenja i genocidu, nikada na to neće pristati.

Dosljedno isticanje Republike Srbije da rezolucija koja se odnosi na osjetljivo pitanje žrtava jednog tragičnog rata mora da predstavlja, prije svega, “vlasništvo” BiH, pokušava se neuvjerljivo u posljednjem pismu glavnih kosponzora zamaskirati “regionalnim vlasništvom”.

Istovremeno potpuno se zanemaruje da inicijativa o ovako osetljivom pitanju nije pokrenuta u dogovoru sva tri naroda u BiH, protivno Ustavu BiH i bez saglasnosti trojnog Predsedništva.

O pravoj nameri koja stoji iza ove rezolucije govori nedavna izjava zvaničnika BiH, ministra inostranih poslova u Savjetu ministara Elmedina Konakovića, koji je rekao da “takva Srbija zaslužuje prezir i ne zaslužuje nikakvu ruku saradnje”, te da će BiH na sve druge načine tražiti nadoknadu ratne štete, kao i obnovu revizije presude protiv Srbije.

Ovakve neodgovorne i neprimjerene izjave zvaničnika jedne države otkrivaju prave namere i zasigurno ne doprinose stabilnosti, kako u BiH, tako ni u regionu, na šta Srbija od početka upozorava.

Države članice UN, koje su se voljom predlagača našle u nezavidnoj situaciji, ne treba dalje dovoditi u zabludu pokušajem predstavljanja navodno revidiranog teksta.

Države članice ne treba dovoditi u zabludu ni o pravovremenosti iniciranja rezolucije o Srebrenici, jer nasuprot nastojanjima da se 2024. predstavi kao najadekvatnija, godinu u kojoj se nalazimo karakterišu složene geopolitičke okolnosti, pa otvaranje istorijski osetljivih tema samo produbljuje podele i može proizvesti dodatne nestabilnosti na Balkanu.

Imajući u vidu nesagledive posledice ovakvog nacrta rezolucije već u ovoj fazi, na krhki proces pomirenja otvaranjem starih rana, još jednom apelujemo na kosponzore da, u interesu svih, prije svega naroda u BiH, ali i svih članica UN, povuku tekst rezolucije, kako države članice ne bi bile dovedene u poziciju da glasaju o osjetljivom pitanju koje zahtijeva konsenzus.

Ukoliko to ne bude slučaj, ukazujemo da ova rezolucija već izaziva duboke podjele u međunarodnoj zajednici i dovodi do usložnjavanja procesa u cijelom regionu, zbog čega pozivamo sve države članice UN da ne glasaju za pomenutu rezoluciju.

Jedan od ključnih infrastrukturnih projekata od nacionalnog interesa je povezivanje Banjaluke i Beograda auto-putem i na to sam za šest godina, koliko sam na čelu Vlade Republike Srpske, najviše ponosan, rekao je predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković, govoreći o šestogodišnjem predsjedavanju Vladom Republike Srpske.

– Kada taj projekat bude završen, to bih stavio na prvo mjesto. Tu su i hidrocentrale, solarne elektrane, bolnice, veće penzije – rekao je Višković.

Kako je rekao, kada posmatra ovih šest godina, samo je 2019. godina bila normalna, odnosno da nije bilo nekih kriza. Virus korona ističe kao najteže iskustvo i kaže da je mogao i pretpostaviti da će se tako nešto desiti, ne bi nikada ni sjeo na to mjesto.

– Samo za 2019. godinu možemo reći da je bila normalna, da se posvetite poslu kako treba. Sve ostale godine su bile takve da radite stvari iznuđeno, nametnuto, neočekivano. Najviše sam ponosan što smo uspjeli u ovom rovitom vremenu, svjetskih kriza, virusa korona. Preživjeli smo, uspjeli smo da prevaziđemo mnoge probleme – istakao je Višković za banjaluka.net.

Ističe da se trenutno grade Dabar, Bistrica, Mrsovo.

– I neću da preskočim Buk Bijelu, bez obzira na opstrukcije koje dolaze od Sarajeva. Mi od tog projekta nećemo odustati nikad – dodaje premijer.

Prisjeća se da kada su te 2019. godine najavili prosječnu platu od 1.000 KM, da su bili predmet ismijavanja, a da je ona danas 1.392 KM, te da su penzije povećane za 70% odsto u šest godina.

– Postigli smo najveću zaposlenost od postojanja Republike Srpske. Imamo rekordnu zaposlenost. Često nam se imputira mali broj stranih investicija. I mogu se djelimično složiti. Ali opet ne krivicom Republike Srpske, nego opštog ambijenta u BiH – kaže Višković i dodaje da i u takvom ambijentu postoji značajan broj stranih investitora.

Ipak, uz zahvalnost stranim investitorima, dodaje da je prvenstveno zahvalan domaćim privrednicima koji ovdje rade i ulažu.

– Ali to smo radili zajedno. Vlada Republike Srpske u ovih šest godina ulaže 400 miliona maraka svake godine u našu privredu. I to isključivo u realnom sektoru. Jedini u regiji imamo zakon o podsticajima na povećanje plata, naše poreske stope su najstimulativnije u čitavoj regiji. I na to sam ponosan. Pored svih tih olakšica uspijevamo da preživimo. Pored svih pritisaka kojima nam se zabranjuje pristup na finansijskim tržištima, bankama s većinskim stranim kapitalom – kaže premijer.

Ističe i ulaganja u bolnički sektor, te podsjeća da je u toku preseljenje sa stare lokacije u novu bolnicu u Doboju, izgradnja bolnice u Trebinju, da su izgrađene bolnice u Bijeljini i Istočnom Sarajevu.

– Naš Klinički centar u Banjaluci. Kako je izgledao prije šest godina, a kako danas – pita on.

Na konstataciju da izgleda bolje, ali da je vidljiv manjak kadra, kaže da je to djelimično tačno jer je danas na subspecijalizacijama i usavršavanju rekordan broj doktora.

– Nema bolnice u Republici Srpskoj koja danas nema desetine ili stotine mladih doktora koji su na specijalizacijama. Prije samo nekoliko godina dobiti specijalizaciju bilo je veoma teško. Prema tome, dolaze nova oprema, novi ljudi, nove metode, nove dijagnostike. Nekad možete kupiti neki aparat, možda i najsavremeniji, ali morate imati čoveka koji radi s tim aparatom – kaže Višković.

Na pitanje za čim žali, ističe činjenicu što ovih pet godina nije bilo kao 2019. godina, te je uvjeren da bi postigli bar pet puta više.

– Nismo imali ambijent, nego smo morali rješavati stvari koje ne zavise od nas. Imali smo dvocifrenu inflaciju. Jesu li premijer i Vlada krivi za to ili je to došlo kao posljedica nečeg na šta ne možemo da utičemo? Nismo mi krivi za rat u Ukrajini. Jesmo li platili cijenu tog rata? Jesmo, i plaćamo i danas – ističe.

Tačno je, kako kaže, da u prva četiri mjeseca ove godine imamo pad izvoza, ali dodaje da to nije krivica Vlade Srpske, nego posljedica sukoba u Ukrajini.

– Imate smanjenu ekonomsku moć zemalja koje su naši najveći spoljnotrgovinski partneri. Njemačka ima najveću krizu od Drugog svjetskog rata, pa kako onda da povećamo izvoz u Njemačku kad oni sami imaju svoje probleme. I ne samo Njemačka, nego čitava Evropa. Mi kao mala ekonomija uvijek zavisimo od dešavanja na velikoj sceni, ali nekad imamo i prednost za to što smo mali. Nismo ranjivi kao ti veliki – kaže predsjednik Vlade.

Na kraju, kaže da ne može ništa posebno istaći, ali ponavlja da kad više ne bude na ovom mjestu ili u politici uopšte, da će biti ponosan da prođe auto-putem od Banjaluke do Beograda, kao i na hidroelektranu Buk Bijela, o kojoj se, kako je rekao, govori od kada je rođen.

– Ništa nisam manje ponosan i na našu privredu, na naše ljude, na naše radnike. Naši ljudi su vrijedni, naši ljudi su pametni i radni. Kad bi nas malo pustili da se bavimo svojim životom, sigurno da bismo bili mnogo jači i mnogo više volji nego mnogi oko nas. Mislim da se BiH i namjerno i svjesno drži malo u raljama. Da nam se ne dozvoljava da prodišemo punim plućima. Bili ste svjedoci da kad se politički lideri nešto dogovore, onda se neko umiješa i to razvali. Morate uvijek imati nešto za potkusurivanje. Kad vam ne ide u Ukrajini, Gazi ili Avganistanu, možete trenirati strogoću ovdje. Ali dobro, Bože moj. Nadam se da će i to proći i da će sve to jednog dana biti sutra – zaključio je Višković.