Borislav Stanojević je mali heroj koji boluje od cerebralne paralize, ali to ga ne sprječava da bude vatreni navijač najboljeg tenisera, Novaka Đokovića. Poslao mu je poruku, a ekipa emisije “Srce za djecu” za njega je spremila iznenađenje.

oditeljka Katarina Manojlović i ekipa emisije “Srce za djecu” uputili su se u Novi Sad, grad u kom živi hrabri Borislav Stanojević, koga svi u porodici zovu Bora. On svakodnevno vježba, trudi se i ništa mu ne pada teško.

On i mama su tim, jer najčešće putuju zajedno na rehabilitacije, dok ova petočlana porodica ima još dva sina.

Ivana je imala redovnu blizanačku trudnoću, “prirodnim putem sam dobila blizance, porodila se prije vremena u osmom mjesecu”. Bora je rođen i iz bolnice izašao kao zdrava beba.

– Bora se razbolio u prvoj godini života, on je bio prvi blizanac. Bio je nedonošče, Bogdan je bio mnogo kritičniji od njega, bio je 44 dana na neonatologiji, a on je posloke 10 dana otpušten, a zadržan je bio zbog fiziološke žutice – priča Ivana Stamenković, mama heroja Bore.

Sve kontrole su bile u redu, “imao je ocjenu 9-10 po rođenju, nije ostajao bez kiseonika nije imao izliv krvi na mozak, nije imao nikakva oštećenja”.

– Po otpustu su mi svi nalazi bili uredni, eeg glave mu je bio uredan, otpušten je kao zdrava beba. Međutim, on je bio u šetalici, on je samostalno jeo i sad jede samostalno, ali na noge nije stajao nikako i to je nama bio signal da nešto nije u redu – kaže Ivana.

Tada je počela njihova borba i odlasci po ljekarima koji su ih ubjeđivali da je sve kako treba.

– Mi smo krenuli po ljekarima onda je nedge sa jedne strane bilo, to je normalno, oni su blizanci, dešava se da kasne, kod njih je malo slabija motorika, usporena je motorika, to će se korigovati vježbama… Mi smo išli na vježbe, međutim te vježbe nama nisu davale nikakvog efekta – kaže Ivana i nastavlja:

– Tada sam krenula malo da dižem frku i po ljekarima, prosto nisu mogli da me ubijede da je to normalno jer to meni nije bilo normalno jer ja imam i starije dijete, znam kada dijete prohoda, kada progovori, kada se osamostaljuje, prošla sam to – priča ona.

Ljekari su im rekli da će “magnet to pokazati, međutim, magnet smo čekali pet godina” jer Bora nije bio prioritet.

– Na kraju smo ga u Beogradu radili privatno jer on nije prioritet za magnet. Za tih pet godina išli smo na vježbe, radili smo Vojtine vežbe, išli smo na plivanje, krenuli smo na jahanje. Njemu je jahanje mnogo pomoglo, sačuvalo mu je karlicu, sačuvalo mu je kičmu, leđa, baš mu je pomoglo, sada je prestao jer je već veliki, ne može nijedan terapeut da radi sa njim jahanje. To nas je negdje izvlačilo i davalo nam nadu da će možda sve biti kako treba – iskrena je Ivana.

Kada su uradili privatno pregled dobili su i nalaz za koji ne postoji dijagnoza kod nas jer ne može da se liječi.

– Onda smo uradili magnet i dobili nalaz da na bijeloj moždanoj masi ima dva mala zareza. U Beogradu su nam rekli da je to prenatalni moždani udar, međutim kod nas ne postoji dijagnoza prenatalnog moždanog udara uopšte za djecu, jer ne može da se liječi – kaže Ivana.

Na pitanje voditeljke da li bi to značilo da je imao moždani udar dok je još bio u stomaku, Ivana kaže “da bi prije bi rekli da se desilo u prvoj godini života”.

– Kada sam to čula počela sam da čitam o tome i onda sam upoznala i ljude ovdje koji isto imaju djecu sa takvom slikom gdje se sumnja da oni možda imaju taj prenatalni moždani udar, a onda sam saznala da u inostranstvu oni i dijagnostikuju to kao prenatalni moždani udar, ali to rade klinike koje mogu da liječe prenatalni moždani udar – objašnjava Ivana.

Kada su uradili magnetnu rezonancu rekli su im samo “vježbe, vježbe i vježbe”.

– Imaju slučajeva gdje su djeca i u kasnijem dobu prohodala samo uporno mora da se vježba. Bora ima baš minimalno oštećenje što se po njemu može i vidjeti. Stradala mu je motorika i stradao je taj dio gdje su trup i noge. Jer kod njega je baš desna strana, imao je slabiji hvat desnom rukom, desno oko mu je bježalo, to smo popravili vježbama. I kada ga držite da hoda, uz pridržavanje, vuče desnu nogu. Ista je slika kao i kod odraslih poslije stanja moždanog udara – objašnjava ova habra majka koja i dodaje:

– Ne može da hoda samostalno, može da stoji uz pridržavanje i da napravi par koraka uz pridržavanje.Bori su se svi prilagodili i u kući su sve prilagodili njemu.

– Morali smo svi da se prilagodimo tome, morali smo i prostor da prilagodimo da može da vježba i kod kuće. Putem interneta sam tražila iskustva, kako roditelji drugi, kroz šta prolaze… Mnogo su nam pomogli i i dalje nam pomažu. Mi smo u novosadskom udruženju “Sunce”, udruženju za cerebralnu paralizu, udruženje paraplegičara i distrofičara, jer tu su slične neke stvari koje mi između sebe jedni drugima pomažemo informacijama i svime što neko zna da vam preporuči. Tako smo mi i saznali za Zagreb za klinku u koju idemo. To je neuro rehabilitacija robotikom gdje je klinika cijela zasnovana na robotima. Ima robot lokomat, to sada ima i u Beogradu, on uđe u robota, zakače ga skroz, fiksiraju ga kao na proteze, tu je traka kao za trčanje i on hoda u tom robotu i to mu pravi mentalni zapis. Stalnim ponavljanjem jedne te iste stvari njegov mozak pohranjuje informacije. Prvo smo išli tri mjeseca, tada je sedam sati dnevno radio, subotom šest sati samo mu je nedjelja bila slobodna, a sada idemo mjesec i po po četiri sata jer mu je mnogo – objašnjava Ivana i ističe u čemu mu je pomogao takav vid vježbe:

– Ojačao mu je trup, jer je klizio iz kolica, nije mogao da se ispravi kako treba, na lijevu i desnu stranu je ispadao. Tijelo mu je bilo mnogo mlitavije, sada mu se polako vraća i mišićni tonus, plaćamo terapeuta koji nam dolazi privatno kući koji radi sa njim od malena u dječjoj klinici – priča Ivana njihovo iskustvo.

U kući takođe imaju spravu za vježbanje koja Bori mnogo pomaže.

– Imamo motomed to je kao bicikl i trenažer koji ima i za ruke i za noge koji je isto kao robotić mali, broji kalorije, koliko je kilometara prošao, hvata mu spazam, koliko su mu puta noge ili ruke bile u spazmu, otklanja mu taj spazam, usmjerava mu noge da li da idu naprijed ili nazad i on sam sebi podešava težinu pedala kako mu prija – kaže Ivana.

Ova porodica vedrog duha ima još dvojicu sinova , a njihova mama kaže da se međusobno vaspitavaju.

– Oni nas vaspitavaju, mi njih. Organizacijom sve uspijevamo. Mnogo jubavi, mnogo razumijevanja i dobra organizacija, ali bez ljubavi i razumijevanja, nema ništa – iskrena je Ivana koja s a Borom najviše vremena provodi.

– Sa Borom imamo mnogo anegdota i ispada. Nama je drago što je on takav, on nama daje dodatnu snagu time što on psihički ne pada. Bude tu muke, plakali smo nas dvoje zajedno na vježbama kada odemo, sjedimo i plačemo i jedno i drugo, on ne može više, ja ne mogu više da ga gledam koliko se muči i trudi, onda sjedimo u lobiju na klinici i zajedno plačemo. Svašta smo nas dvoje prošli. Nas dvoje sve radimo zajedno, putujemo, idemo na vježbe, idemo na utakmice, sve fudbalske utakmice, košarkaške, ne propuštamo tenis. Išli smo na Srbija open, to mu je bila želja, to smo mu ispunili – kaže Ivana.

Za ljubav prema Đokoviću zaslužna je cijela porodica.

– Pratimo svi Đokovića, noću se ustaje, gleda se Novak Đoković. Navija se sat, Novak Đoković je Borina velika ljubav i moja velika noćna mora jer moram cijelu noć da gledam – u šali kaže mama ovog hrabrog dječaka, a on je ispričao i koji sport najviše voli

– Tenis – kaže Bora.

A pored tenisa voli i odbojku, košarku i vaterpolo.

Uskoro će početi da trenira stoni tenis, sa osmjehom kaže, “kada me budu primili”.

– Išao sam na jedan “Kamp nade” tamo ima sto za stoni tenis i igram ga iz zezancije i odlučio sam da ga igram ozbiljno – priča Bora koji svaku utakmicu isprati, svaki teniski meč.

– Sa mamom i tatom najviše volim da gledam, dok braću zanima samo fudbal – rekao je on.

Ipak, najviše voli Novaka Đokovića, kaže:

– US open dobro igrao, odlično, pobjedio je sve, svaka mu čast. Jedva čekam olimpijadu zato što volim sport. Olimipijada se održava 2024. u Parizu, a 2028., u Los Anđelesu – pričao je on.

Bora za Novaka Đokovića kaže da se drugačije zove “čovjek od čelika i Supermen”, snimio mu je i video poruku, a ekipa emisije “Srce za djecu” mu je pokazala i Novakov odgovor.

– Dobri moj… – kaže na početku video poruke Novak, piše Blic.