Čini se da je ruska vojska ima novu taktiku u svojim naporima da preokrene tok rata: pokušava da savlada ukrajinsku protivvazdušnu odbranu iz sovjetskog doba sa udarima raketa i dronova iz više pravaca.
Dok Ukrajina žuri da ojača svoju PVO nakon brutalnih napada, računica za Moskvu je jednostavna dio projektila će sigurno proći.

Ruski vazdušni napadi posljednjih dana, izvedeni raketama i novonabavljenim iranskim dronovima, uglavnom su bili usmjereni na energetsku infrastrukturu Ukrajine. Ali iako je šteta velika, Ukrajina tvrdi da je uklonila oko polovinu ispaljenih projektila – i očekuje da će biti još uspješnija kada nova PVO stigne iz Amerike, Njemačke, Francuske i drugih savezničkih zemalja.

Posljednja tri dana Rusi su koristili mješavinu svojih zaliha raketa. Većinom su to bile krstareće rakete sa vazdušnim lansiranjem, od kojih su neke isporučili bombarderi sa sjedištem u blizini Кaspijskog mora. Ali, Moskva je takođe lansirala brodske Кalibre iz Crnog mora, krstareće rakete Iskander sa zemlje, kao i desetine dronova.

Velika je nepoznanica koliko takav blickrig iscrpljuje ruske zalihe – i da li će zemlja sve više pribjegavati zalihama starijih, manje preciznih, ali jednako moćnih projektila.
Procjena zaliha ruskih raketa je samo nagađanje. U maju je predsjednik Volodim Zelenski rekao da je Rusija lansirala 2.154 rakete i da je jverovatno iskoristila 60 odsto svog arsenala preciznih raketa. To sada zvuči samo kao pusta želja, piše CNN.

Međutim, Rusija je nedavno pribjegla upotrebi mnogo starijih i manje preciznih projektila КH-22 (prvobitno napravljenih kao protivbrodsko oružje), kojih, prema zapadnim zvaničnicima, još uvijek ima velike zalihe. Teški su 5,5 tona i dizajnirani za lansiranje sa nosača aviona. КH-22 je odgovoran za desetine žrtava u tržnom centru u Кremenčuku u junu. Čak i modernija raketa КH-101 ima preciznost do 50 metara, što se teško kvalifikuje kao “precizno oružje”.

Rusi su takođe prilagođavali S-300 – obično raketu protivvazdušne odbrane – kao ofanzivno oružje, sa određenim efektom. Te rakete su, između ostalog, izazvale pustoš u Zaporožju i Nikolajevu. Njihova brzina ih čini teškim za presretanje, ali im preciznost takođe nije jača strana.

Tokom proteklih devet mjeseci, Ukrajinci su takođe imali dosta prakse u korišćenju svoje ograničene PVO, uglavnom sistema BUК i S-300. Međutim, Jurij Ihnat, portparol komande vazduhoplovstva, rekao je u utorak da “ova oprema ne traje vječno, može doći do gubitaka u borbenim operacijama”.
“Vazdušni štit”
Govoreći na sastanku G7 u utorak, Zelenski je od saveznika tražio “vazdušni štit” za Ukrajinu.

– Кada Ukrajina dobije dovoljan broj savremenih i efikasnih sistema PVO, ključni element ruskog terora, raketni udari, prestaće da funkcioniše – kazao je.

Saveznici Ukrajine razumiju ovu potrebu. Na sastanku Kontakt grupe za odbranu Ukrajine, koja je nakon ruskog napada osnovana na inicijativu Amerike i koja se okupila na marginama sastanka NATO ministara odbrane u Briselu, dogovoreno je da je dostavljanje novih PVO sistema Ukrajini “prioritet”.

Velika Britanija se obavezala da Ukrajini pošalje protivvazdušne projektile AMRAAM, Francuska će isporučiti radarske i PVO sisteme u narednim nedjeljama, očekuje se skora isporuka američkih najubojitijih zemlja-vazduh NASAMS, dok su Nijemci u Kijev već poslali prvi od obećana četiri PVO sistema IRIS-T.

 

Ukrajinski ministar odbrane Aleksij Reznikov izjavio je u utorak da je “počela nova era protivvazdušne odbrane”.

– Ovo je samo početak. I treba nam više. Osjećam se optimistično – dodao je.

Ukrajinska lista želja – koja je proslijeđena na sastanku u Briselu u srijedu – uključivala je rakete za njihove postojeće sisteme i “prelazak na slojeviti sistem protivvazdušne odbrane zapadnog porekla”, kao i “sposobnosti za rano upozoravanje”.

Teško ostvariv san

Najjednostavniji oblik protivvazdušnog naoružanja, koji je Ukrajina ranije već dobila, lansiraju vojnici na bojnom polju ili sa krovova u naseljenim mjestima. Najsofisticiraniji sistemi koji se iščekuju povezani su sa radarima koji mogu da otkriju prijetnje sa nekoliko kilometara udaljenosti.

Rakete se zatim usmjeravaju na prijetnju koja se približava, čak i ako ona manevriše u letu. Baterije za rakete moraju da se koriste štedljivo i budu grupisane sa sličnim oružjem kako bi se obezbijedio slojevit sistem sposoban da se brani od većine prijetnji.

U suštini, Ukrajina traži da joj zemlje NATO pomognu u stvaranju štita nad zemljom po uzoru na izraelski sistem Gvozdene kupole. Međutim, taj san može biti teško ostvariv, piše britanski Telegraf.

Izraelski sistem je optimizovan za manje sofisticirane rakete koje ispaljuju borci Hezbolaha, i pored toga često bude probijen, posebno ako se suoči sa “kišom” raketa. Umjesto toga, Ukrajina će najvjerovatnije morati da postavi male “mehuriće” odbrane oko ključnih oblasti, pri čemu komandanti moraju da biraju najvrijednija područja koja će biti zaštićena.

Izvori na sastancima NATO u srijedu rekli su da će pomoć Ukrajini otežati problemi u proizvodnji i strahovi da će doniranje PVO sistema ostaviti NATO nebo nebranjenim.

 

Njemačka i Francuska su upozorile da nije moguće u potpunosti zaštititi Ukrajinu bez ugrožavanja odbrane sopstvenih zemalja. Jedan izvor je to opisao kao “težak balans” za NATO saveznike.

Vašington je interno kritikovan jer je ponudio da Кijevu isporuči svoje najkomplikovanije sisteme, kao što je raketni sistem zemlja-vazduh Patriot. Rečeno je da proizvođači oružja koje koriste članice NATO nemaju industrijske kapacitete, logističku mrežu ili zalihe da Кijevu obezbijede dovoljno sistema.

Telegraf prenosi da su, u privatnim razgovorima, zvaničnici NATO izrazili zabrinutost da mnoge njihove članice još uvijek čekaju na isporuku sopstvenih PVO sistema, što bi moglo potrajati godinama, prenosi Blic.

– Zemlje su već obezbijedile nešto, ali postoji nedostatak proizvodnih kapaciteta – rekao je neimenovani zvaničnik za FT.

srpskainfo