Zanimljivosti
ULAZ I DO MILION EVRA, REZERVACIJE VEĆ POČELE: Za šest godina bi trebalo da bude otvoren prvi hotel na Mjesecu
Kompanija GRU Space javno je najavila plan da na Mjesecu izgradi niz sve naprednijih staništa, čiji bi vrhunac bio – hotel inspirisan Palatom lijepih umjetnosti iz San Franciska.
Početkom ove nedjelje kompanija je pozvala zainteresovane da uplate depozit između 250.000 i milion dolara, čime bi stekli pravo na mjesto u jednoj od prvih misija na površinu Mjeseca, potencijalno već za oko šest godina.
Zvuči kao naučna fantastika
Sve ovo djeluje kao naučna fantastika, posebno jer je GRU Space, prema riječima osnivača Skajlera Čana, krajem prošle godine imao samo jednog stalno zaposlenog – njega samog. Čan je pritom tek nedavno diplomirao na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju.
Sve bi se moglo odbaciti kao mladalački hir, ali Čan svoje ideje iznosi ozbiljno i promišljeno. I dok se često govori o eksploataciji resursa na Mjesecu, on vjeruje da će najstabilnija dugoročna djelatnost zapravo biti – svemirski turizam. Mjesec, kako kaže, ima sve predispozicije da postane izuzetna destinacija, piše arstechnica.com
Ko su budući gosti?
Poput mnogih mladih ljudi, Čan je odrastao sanjajući da postane astronaut. Međutim, tokom školovanja shvatio je da može imati veći uticaj ako pomogne da svemir postane dostupan svima, a ne samo nekolicini izabranih.
“Shvatio sam da živim u vremenu kada čovječanstvo zaista može postati međuplanetarna vrsta, i da je to vjerovatno najvažnija stvar kojoj se neko može posvetiti”, rekao je Čan.
Tokom studija radio je kao praktikant u Tesli, razvijao softver za vozila i učestvovao u projektu 3D štampača finansiranog od strane NASA, koji je lansiran u svemir. Upravo tada došao je do ključnog uvida: gotovo svi projekti vezani za Mjesec oslanjaju se na državu ili milijardere. Ali ko su stvarni komercijalni korisnici?
“Shvatio sam da nedostaje treći stub – industrija svemirskog turizma. Ako možemo da izgradimo hotel na Mjesecu, možemo zatim graditi infrastrukturu – skladišta, baze, puteve. A kasnije isto to ponoviti i na Marsu.”
Ambiciozno, ali ne bez osnova
Naziv GRU znači Galactic Resource Utilization (galaktičko korišćenje resursa), a dugoročna vizija kompanije je korišćenje resursa Mjeseca, Marsa i asteroida za širenje ljudskog prisustva u svemiru.
Iako zvuči veoma ambiciozno, projekat već ima početnu podršku – GRU Space je dobio “seed” investiciju od Y Combinatora, jednog od najpoznatijih “startup” akceleratora.
Prva demonstraciona misija planirana je za 2029. godinu, kada bi kompanija poslala mali teret na komercijalnom lenderu za Mjesec. Cilj je testiranje naduvavajućih struktura i proizvodnje “mjesečevih cigli” od regolita. Sljedeći korak bio bi veći objekat smješten u prirodna lunarna udubljenja.
Prvi pravi hotel, takođe naduvavajuće konstrukcije, planiran je za 2032. godinu i mogao bi da primi do četiri gosta. Kasnije bi uslijedila luksuznija verzija, građena od materijala dobijenih na samom Mjesecu, po uzoru na čuvenu Palatu lijepih umjetnosti.
Zašto hotel, a ne letjelica?
Jedno od logičnih pitanja jeste: zašto uopšte graditi hotel, ako će turisti ionako putovati letjelicama poput SpaceX Starshipa?
“SpaceX pravi prevoz, kao FedEx”, kaže Čan. “Ali mora da postoji destinacija na kojoj želite da boravite. Ne možemo zauvijek živjeti u brodu koji nas je prvi put doveo. Ako želimo da ostanemo, moramo graditi objekte, infrastrukturu i mjesta za život.”
Zanimljivosti
O SVOJOJ PROŠLOSTI NE ZNAMO NIŠTA! Sedam misterioznih jezika koje niko nije uspio da dešifruje
Zamislite da vam neko pruži potpuno nepoznat kod – bez rječnika, bez gramatike, bez prevoda.
Svenja Bonman je lingvistkinja na Univerzitetu u Kelnu i bavi se istorijsko-uporednom lingvistikom. U istraživanju pokušava da dešifruje istorijske jezike i rekonstruiše njihove strukture.
„Za mene je izuzetno privlačno kada ispred sebe imam intelektualnu zagonetku koja je toliko zahtevna da nisu uspeli da je reše ni najpametniji umovi”, kaže lingvistkinja. „Putem takvih pisanih tragova dobija se pristup kulturi koja je odavno nestala.” To je, kako kaže Bonmanova, kao neka vrsta vremplova pomoću kojeg se može barem pasivno komunicirati sa stranom kulturom.
Prekratko, premalo, previše strano: prepreke u dešifrovanju
Bonman trenutno istražuje epi-olmečko pismo, koje se nekada koristilo na južnoj obali Meksičkog zaliva. Pojedinačni natpisi i simboli pisma drevnih Olmeka ukazuju na rani sistem pisanja, ali je toga ima toliko malo, a kontekst toliko neizvjestan, da je dešifrovanje izuzetno teško.
Slično zagonetno je i indsko pismo kulture Harapa na području današnjeg Pakistana i sjeverozapadne Indije. Ono se pojavljuje na stotinama pečata i keramičkih fragmenata, ali gotovo uvijek u izuzetno kratkim nizovima. Da li se iza toga krije potpuno razvijen jezik ili prije simbolički sistem, i dalje je predmet rasprava.
Zagonetan ostaje i etrurski jezik, kojim se u antici govorilo u srednjoj Italiji. Iako se pismo može čitati jer je izvedeno iz grčkog alfabeta, sam jezik gotovo da nema prepoznatljive srodnike. Zbog toga je teško razumjeti šta zapravo piše na natpisima.
Veoma apstraktno je i rongorongo sa Uskršnjeg ostrva, koje podsjeća na slikovno pismo sa pticama, ljudima i ornamentalnim oblicima, a sačuvano je samo na nekoliko, djelimično oštećenih drvenih tabli.
Sa područja današnjeg Irana potiče proto-elamsko pismo, najranija poznata tradicija pisanja i administracije u oblasti kasnijeg Elama. Znakovi su dobro katalogizovani, ali su table često fragmentarne, sadržaj djeluje kao administrativne bilješke, a jezik iza njih ne pripada nijednoj poznatoj jezičkoj porodici.
Poznatija nam je minojska kultura na Kritu: od njena tri pisma samo je linear B dešifrovan, jer predstavlja ranu formu grčkog jezika. Kritski hijeroglifi i linear A, međutim, do danas ostaju zagonetka.
Sa Krita potiče i čuveni Festoski disk iz 2. milenijuma prije nove ere – jedinstven glineni predmet sa spiralno raspoređenim pečatnim simbolima. Spektakularan, ali upravo zato što je usamljen primjerak, gotovo nemoguć za sistematsko dešifrovanje.
Kada pisma postanu nerješive zagonetke
Sva ova pisma imaju jedan osnovni problem: nedostaju „ključevi”, takozvani „Rozeta kamenovi”, odnosno dvojezični natpisi u kojima je isti tekst zapisan i na poznatom jeziku i na zagonetnom pismu. Bez takvih ključeva, povezivanje znakova sa glasovima, slogovima ili riječima ostaje izuzetno teško.
Ali ne i nemoguće, kaže Bonmanova, podsjećajući na dešifrovanje lineara B: „Nisu nužno potrebni dvojezični tekstovi, ali je neophodna neka vrsta kontinuiteta sa istorijskim vremenima. Na primer, to mogu biti imena mesta, vladara ili bogova. Tada je to sasvim izvodljivo.”
Problem nastaje kada postoji samo mali broj veoma kratkih tekstova, jer se obrasci tada teško uočavaju, a hipoteze teško provjeravaju. Ili kada su nalazišta uništena ili loše dokumentovana. „Uvek radimo samo sa fragmentima ili krhotinama prošlosti”, napominje Bonmanova. U Evropi, na sreću, postoji relativno mnogo izvora, dok se u regionima poput Srednje Amerike mora raditi sa onim „što su konkvistadori ostavili iza sebe”, ističe kelnska lingvistkinja.
Za dešifrovanje je, pored toga, presudno i da li se jezik može svrstati u neku poznatu jezičku porodicu. Bez tog okvira nedostaju glasovni sistemi, strukture riječi i tipični gramatički obrasci na kojima bi se hipoteze mogle testirati.
Vještačka inteligencija – samo djelimično od pomoći
Vještačka inteligencija se često pominje kao mogući „razbijač kodova”. Ona može da ispituje nizove znakova, prepoznaje obrasce, razlikuje varijante, dopunjuje oštećena mjesta i računa učestalost.
Međutim, ističe Bonmanova, kod veoma malih količina teksta brzo dolazi do svojih granica. Vještačkoj inteligenciji su za analizu potrebne velike količine podataka, a kod neodgonetnutih pisama obično postoji samo mali broj natpisa. „Po mom mišljenju, relativno je malo vjerovatno da će u skorije vrijeme biti razvijeni programi koji mogu da rade sa tako malo podataka.”
Osim toga, objašnjava lingvistkinja, vještačka inteligencija prije svega ponovo kombinuje već poznate informacije, umjesto da zaista „smisli” nešto novo: „Veštačka inteligencija jednostavno varira određene fraze i reči i time stvara privid inteligencije. Ali u suštini je reč samo o simulaciji inteligencije. Program zapravo ne razmišlja.”
Tako ponekad nastaju tumačenja koja djeluju elegantno, ali su naučno slabo utemeljena. Postoji i opasnost da sistemi odražavaju nesvjesna očekivanja istraživača – na primjer, kada „otkrivaju” srodstva sa jezičkim porodicama koje su bile posebno često zastupljene u materijalu za obuku, upozorava Bonmanova.
Možda vječne zagonetke
Možda upravo u tome leži posebna privlačnost ovih jezika: pokazuju da čak i u dobu naizgled sveznajućih mašina neki glasovi prošlosti ostaju nijemi – barem za sada.
„Mi ljudi, koliko znamo, jedina smo vrsta na planeti koja ima svesti o istoriji. Razmišljamo o tome odakle dolazimo i kuda idemo”, navodi Svenja Bonman.
Razmišljanje o prošlim društvima, o tome kako su funkcionisala i zašto su nestala, za ovu lingvistkinju predstavlja samu srž ljudskog postojanja. Utoliko je dešifrovanje ovih jezika, zaključuje Bonman, izuzetno relevantna i savremena tema.
Zanimljivosti
VJEROVALI ILI NE: Porodica nudi 60.000 evra za osobu koja će hraniti, šetati i družiti se sa njihovim psom, I NE POSTOJI NIKAKVA CAKA
Jedna porodica traži idealnog kandidata za neobičan posao, da bude pratilac njihovom voljenom psu.
Osoba koja dobije posao živjeće na privatnom imanju, a njen glavni zadatak biće briga o životinji.
Pozicija pod nazivom „pratilac psa i pomoćnik na imanju“ nudi platu od 60.000 evra godišnje, uz kućicu na imanju. Partneri i kućni ljubimci su dobrodošli, a svi troškovi su pokriveni. Posao je punog radnog vremena, od nedjelje do četvrtka, od 9 do 18 časova, uz određenu fleksibilnost kada porodica boravi na svom imanju u Sariju.
U opisu posla navodi se: „Tražimo pouzdanu i brižnu osobu za poziciju pratioca psa i pomoćnika na imanju u privatnom domaćinstvu.
Ova uloga podrazumijeva stalno prisustvo na imanju, brigu o dobrobiti i svakodnevnoj rutini porodičnog psa, kao i pružanje lakše podrške ostatku domaćinstva.
Ovo je idealna prilika za nekoga ko uživa u mirnom, organizovanom okruženju i voli da održava uredan i funkcionalan dom.“
Glavni dio posla odnosi se na brigu o psu, svakodnevnu pažnju, druženje i praćenje rutine. Obaveze uključuju hranjenje, njegu i opšte zdravlje životinje.
Kandidat će pratiti ponašanje psa i voditi dnevnik njegovih aktivnosti, uključujući obroke, šetnje i posjete veterinaru, groomeru ili treneru kada je potrebno.
Pored brige o psu, osoba mora da vodi računa da dom „funkcioniše besprijekorno“ i da je „dobro održavan“. To podrazumijeva primanje pošiljki, reagovanje na eventualne probleme i opšti nadzor nad imanjem.
U oglasu, objavljenom na sajtu Achieve Hospitality u Velikoj Britaniji, naglašava se da ovo nije klasičan posao održavanja domaćinstva, ali se očekuje obavljanje manjih zadataka, odlazak u nabavku i pomoć u organizaciji i održavanju imanja.
Povremeno će biti potrebno podgrejati obroke koje priprema kuvar, spremiti jednostavne užine i srediti kuhinju nakon korišćenja. Porodica traži osobu koja je „topla, smirena i pouzdana“.
Kandidat treba da ima iskrenu ljubav prema psima i životinjama, kao i da mu odgovara život na imanju. Poželjne osobine su organizovanost, diskretnost, pouzdanost i poštovanje privatnosti.
– Prethodno iskustvo u privatnim domaćinstvima, radu na imanju, brizi o psima, radu sa djecom ili u sličnim poslovima je velika prednost – navodi se u oglasu, prenosi Nova.
Zanimljivosti
UDAJE SE ZA VIKEND! Evo ko je novi muž Meline Džinović
Modna kreatorka Melina Džinović ponovo staje na ludi kamen, a njen vjerenik je bogati Englez po imenu Džefri Pol Arnold Dej (70).
Naime, Melina Džinović za vikend se udaje za britanskog biznismena Džefrija Pola Arnolda Deju u Monaku. Kako prenose domaći mediji, modna kreatorka je pripremila čak četiri vjenčanice za veliki dan, ali i smještaj za svoje goste iz cijelog svijeta.
Ubrzo nakon saznanja da se Melina udaje, u javnosti su isplivali brojni detalji o bogatstvu i prošlosti njenog vjerenika, uskoro supruga, Džefrija koji ima 70 godina.
Ko je Džefri Pol Arnold Dej?
Novi vjerenik Meline Džinović je bogati Englez po imenu Džefri Pol Arnold Dej (70). Ovaj uspješni biznismen je od modne kreatorke stariji tačno 25 godina i u svom vlasništvu posjeduje pravu imperiju.
Nedugo prije nego što je upoznao Melinu, Džefri je u junu prošle godine dobio dijete sa lijepom i mladom Ukrajinkom. Oni su bili kratko u vezi, koju su okončali dok je ona još bila trudna, ali je Englez dijete odmah po rođenju priznao i nije dozvolio da raskid utiče na njega.
Izvor blizak paru navodi da je Melina u vezu sa njim ušla tek nakon tog raskida, kada je on bio slobodan muškarac. Ona je u potpunosti prihvatila njegovu situaciju iz prošlosti i planirano je da upozna njegovo najmlađe dijete.
-
Uncategorized1 dan agoDODIK PREDAO JASENOVAČKU GRAĐU, a danas u Gradini drži lekcije o sjećanju nad nevinim kostima onih koje je PRODAO!
-
Društvo2 dana agoPOZNATO STANJE RATKA MLADIĆA! Stigla medicinska dokumentacija iz Haga
-
Politika1 dan agoSNSD BOTOVI BRANE JAVORA! Kopira Banjaluku, građani ne vjeruju, mreže gore od komentara! (FOTO)
-
Svijet3 dana agoLUKAŠENKO: “Ako Amerikanci nisu mogli da se nose sa Iranom, nemojte se PETLJATI SA KINOM!”
-
Zanimljivosti3 dana agoUDAJE SE ZA VIKEND! Evo ko je novi muž Meline Džinović
-
Društvo1 dan agoU TIŠINI NAJGLASNIJA PORUKA! Donja Gradina danas u znaku sjećanja i pijeteta
-
Zanimljivosti2 dana agoVJEROVALI ILI NE: Porodica nudi 60.000 evra za osobu koja će hraniti, šetati i družiti se sa njihovim psom, I NE POSTOJI NIKAKVA CAKA
-
Politika2 dana agoPSS FORMIRAO SNAŽAN TIM U ZVORNIKU: Stanivuković poručio – „Promjene su dostižne“
