Connect with us

Društvo

PRIČA KOJA INSPIRIŠE! Modričani u misiji izgradnje bunara pitke vode u srcu Afrike!

Ispit humanosti građani Republike Srpske položili su bezbroj puta do sada darujući svoje malo najugroženijim, ali pravoslavni vjernici iz Modriče, ujedinivši snagu, ljubav i odlučnost, pomjerili su granice dobročinstva i izgradili most prijateljstva između afričkog i evropskog kontinenta, neprekidnu nit koja podržava najvredniji dar čovjeka- život.

Priča počinje sredinom prošle godine kada je sveštenik Crkvene opštine Koprivna u Modriči, prota Jadranko Stojanović u medijima vidio kako je humanitarka Tamara Misirlić iz Srbije finansirala gradnju nekoliko bunara u Ugandi.

Slike ozarenih mališana koji su dobili pitku voda podstakle su ga da se javi mladoj Tamari i sazna sve pojedinosti o kopanju bunara u Africi.

– Crkvena opština Koprivna je veoma aktivna kada je riječ o humanitarnom radu na području cijele Modriče i okolnih opština. Realizovali smo niz akcija zbrinjavanja naših ljudi, ali dugo smo težili ka tome da uradimo nešto više i to za one koji nam ne mogu ničim vratiti, koji će pamtiti šta smo učinili. Kada sam čuo za Tamarin rad u Africi, kontaktirao sam sa njom i zamolio je da mi ispriča kako je sve realizovala. Uputila me na volontera, mladoga momka Hašima Tota koji živi u istočnoj Ugandi. Nisam ni razmišljao da li su ljudi dolje pravoslavci, muslimani ili pripadnici bilo koje vjerske zajednice, to je bilo nebitno. Važno je bilo samo da je sigurno i da će pomoć stići u prave ruke. Hašim mi je rekao da je voda za piće tamo gorući problem i odlučio sam se za akciju – priča Stojanović za “Glas”.

Nakon što je dobila blagoslov njegovog visokopreosveštenstva, mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija Crkvena opština Koprivna pokrenula je humanitarna akciju prikupljanja novca za izgradnju bunara pitke vode za siromašnu djecu Ugande.

Akcija je započela u prvim danima vaskršnjeg posta, da bi, uz post i molitvu, i dobrim djelima, dodatno ojačali svoju vjeru i pripremili se za najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Gospodnje.

– Vjera bez djela nije ništa. Ako želimo da pokažemo svoju vjeru, treba to da uradimo na djelu. Jedno od najvećih djela je pomoći bližnjem svom koji nije u mogućnosti da sebi pomogne – savjetuje Stojanović.

On je istakao da su se vjernici iz njegove i okolnih parohije rado odazvali ovoj humanitarnoj akciji, da su ga zvali ljudi velikog srca iz Banjaluke, Pala pa čak i Beograda nudeći pomoć. Zahvaljujući dobročinstvu svih tih ljudi za sada su izgrađena dva bunara u Ugandi, a uskoro će “nići” i treći.

– Krajem marta je podignut prvi bunar. Nazvan je po prvom srpskom arhiepiskopu i prosvjetitelju Svetom Savi, jer su oni tražili da svaki bunar nazovu po našim svetiteljima, što nas je posebno obradovalo. Bunar je blagoslovio sveštenik Michael Mushikoma, a iskopan je u porti hrama Svetog Spiridona u blizini Busembatija, gdje se nalazi i srednja škola Ugandske pravoslavne crkve, koju pohađa više od 200 učenika. U međuvremenu urađen je još jedan bunar pored crkve u gradu Namatumbu koji je nazvan po krsnoj slavi naše eparhije – Živonosni Istočnik. Oni su to preveli kao izvor života. Te su nam riječi ostale upečatljive, jer u suštini znače ako imaju vodu, imaju i život. Prije nekoliko dana poslao sam novac i za treći bunar – istakao je Stojanović i dodao da kopanje, betoniranje i pumpa za bunar koštaju 1.000 evra te da im novac šalje putem banaka, nakon čega dobije detaljan izvještaj o prijemu sredstava te foto i video-zapise o realizaciji zacrtanog projekta.

Donirali su sredstva i za kupovinu knjiga za đake, za hranu i obuću za djecu, više primjeraka Svetog pisma za hramove, kao i odežde za sveštenike.

– Pravoslavna zajednica je velika među siromašnima u Ugandi, imaju tri episkopa, to jest tri eparhije i 76 sveštenika, 100 hramova, od kojih je samo 40 zidanih, dok su ostalo privremeni objekti. Narod i djeca koja idu u obdanište i školu u blizini hramova se vezuju za crkvu, učestvuju u bogosluženjima. Zato smo i kupili Sveta pisma, svešteničke odežde, trudili smo se da im i liturgijski život približimo. Takođe, oni nemaju ni električnu energiju pa smo mislili da na nekoliko crkava postavimo solarne panele da bismo im obezbijedili struju bar za svjetlo – kazao je Stojanović.

Dodao je da je vjerujući narod u Srpskoj do sada sakupio oko 17.000 maraka te da svi dobročinitelji koje žele učestvovati u ovoj hvale vrijednoj akciji novac mogu uplatili na račun Crkvene opštine Koprivna pod svrhom “Bunar pitke vode za djecu Ugande”. Tekući račun u NLB banci je 5620110000050105 i devizni račun IBAN:BA395620118131388803.

– Smatram da je ova akcija lijepa stvar i da bi trebalo da preraste i povuče još mnoge da se pokrenu i pomognu ljudima koji žive tamo. Nepravedni smo prema tom narodu u Africi, cijela Evropa i svijet. Pored svog bogatstva koje ovdje imamo oni su žedni čaše vode i gladni kore hljeba. Naša djeca puste vodu da teče, dok na primjer peru ruke ili zube, ni ne razmišljaju o njenom značaju, jer se podrazumijeva da je imaju, a afrički mališani su željni tih kapljica koje život znače. Kad vidim njihovu sreću kako piju tu vodu, kako se raduju tom bunaru, znam da smo uradili pravu stvar. Pozivam sve koji žele da pokažu vjeru na djelu i na taj način obraduju našu braću i sestre u dalekoj Ugandi, da nam se pridruže u ovoj humanoj misiji – apelovao je Stojanović.

PUT U AFRIKU

Sveštenik Jadranko Stojanović planira u junu da putuje u Ugandu.

– Ako bi Gospod dao i mitropolit blagoslovio, planirao sam da odem u Afriku. U Namatumbu uz pomoć naših prijatelja iz Slovenije grade školu sa tri odjeljenja, a Crkvena opština Koprivna će urediti jedno odjeljenje tako da bi trebalo da odem dolje to da pogledam, kao i sve ostalo što je urađeno. Bez obzira na to što nama volonteri iz Afrike pošalju video-zapise i fotografije da su primili novac, dokaze o ulaganju, naši ljudi opet žele da se u to i lično uvjerimo – priča Stojanović.

POSJETA

Eparhija zvorničko-tuzlanska i ranije je pomagala Pravoslavnoj crkvi u Ugandi. Klirik Aleksandrijske patrijaršije u Ugandi đakon Emanuil boravio je u posjeti Srpskoj 2018, kada je u Bijeljini održao predavanje o radu Pravoslavne crkve u Ugandi i teškom životu ljudi u ovoj zemlji.

– On je tada rekao da se narod Ugande suočava sa brojnim problemima, od kojih su najveći nedostatak vode i nemaština. Tokom boravka đakona Emanuila u Srpskoj za pravoslavnu crkvu u Ugandi skupljeno je 14.023 KM. Pored pomoći u novcu Eparhija zvorničko-tuzlanska, sveštenici i vjerni narod su poklonili i jedan laptop te više odeždi, mantija i krstova – naveo je Jadranko Stojanović.
Glas Srpske

Društvo

NESTABILNO VRIJEME U REPUBLICI SRPSKOJ: Smjena sunca, oblaka i lokalnih pljuskova

U Republici Srpskoj i BiH danas će preovladavati promjenljivo oblačno vrijeme uz sunčane intervale, ali i mogućnost lokalnih pljuskova praćenih grmljavinom, posebno u poslijepodnevnim časovima. Temperature će biti prijatne za ovo doba godine i kretaće se uglavnom između 24 i 29 stepeni Celzijusa.

Jutro će biti svježije, uz temperature od 12 do 16 stepeni, dok će tokom dana biti toplo i sparno. U većem dijelu zemlje očekuje se umjeren vjetar južnih i jugoistočnih smjerova. Meteorolozi najavljuju da će se nestabilno vrijeme zadržati i narednih dana, uz svakodnevnu mogućnost lokalnih padavina.

Građanima se savjetuje oprez prilikom planiranja aktivnosti na otvorenom, jer se pljuskovi mogu razviti veoma brzo, naročito u brdsko-planinskim predjelima. Uprkos povremenim padavinama, zadržaće se ugodno toplo vrijeme karakteristično za početak juna.

Nastavi čitati

Društvo

MASOVNA PRODAJA DRŽAVNIH OBVEZNICA: Šta sprema IRB Republike Srpske?

Investiciono – razvojna banka (IRB) Republike Srpske pokrenula je intenzivan ciklus prodaje državnih obveznica vrijednih gotovo 30 miliona marka.

IRB od aprila 2023. nije prodavao obveznice koje je emitovala Republika Srpska, da bi sada, za nešto više od mjesec dana objavio četiri oglasa u kojem nudi 29.290 ovih dužničkih hartija od vrijednosti.

Tako je 30. aprila oglasio prodaju 15.000 obveznica iz 52. emisije na koje je kamata bila šest odsto, a koje na naplatu dospijevaju u oktobru 2029. godine.

Ubrzo zatim, 5. maja na prodaju su ponuđene obveznice iz 30 emisije, njih 3.790.

Kamata na ove obveznice je četiri odsto a rok dospijeća im je jul naredne godine.

Krajem maja uprava banke oglašava prodaju 2.470 obveznica, vrijednih 2,47 miliona KM iz 47. emisije.

Tom emisijom se Vlada Republike Srpske zadužila za nepunih 40 miliona maraka i kamatu od šest odsto.

Posljednju ponudu IRB je objavio jutros.

Riječ je o paketu obveznica iz 47, 52. i 53. emisije koje dospijevaju 2029. godine sa kamatom od takođe šest odsto.

Podsjećamo, IRB je nedavno najavio da od 1. juna kreće sa direktnim plasmanima kredita, a proširena je kategorija korisnika kao i maksimalni iznosi za kupovinu prve stambene jedinice.

capital.ba

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE DIVLJAJU, VLAST ĆUTI: Koliko košta život u Republici Srpskoj?

Započnimo dan jednim prosječnim, radničkim doručkom. Burek i jogurt danas koštaju 5,30 KM. Ako bi čovjek svaki dan jeo samo taj jedan jedini obrok, mjesečno bi mu trebalo čak 164 KM i to isključivo za doručak. Kada to pomnožimo sa četiri člana porodice, dolazimo do cifre od preko 650 KM mjesečno – samo za jedan jutarnji obrok u pekari.

A šta je sa svim ostalim obrocima i osnovnim životnim namirnicama bez kojih se ne može?

Ovo je realnost sa kojom se svakodnevno suočavaju građani Republike Srpske, dok prebiraju po novčanicima pokušavajući da prežive od prvog do prvog u mjesecu.

Svaki odlazak u market je novi šok

Dovoljno je da prošetate između rafova u bilo kojoj prodavnici da biste shvatili koliko je novca potrebno za najosnovnije potrebe. Prema trenutnom stanju, cijene izgledaju ovako:

Mlijeko (1 litar): 2,60 KM

Pavlaka (300 grama): 2,80 KM

Krem sir (200 grama): 4,00 KM

Pileća salama: 4,30 KM

Kilogram pilećeg filea: 13,00 KM

Banane (1 kilogram): 3,00 KM

Slana kašica za bebu: 3,40 KM

Slatka (voćna) kašica za bebu: oko 2,40 KM

Sir (300 grama): 5,80 KM

Kafa (200 grama): 7,20 KM

Ulje (1 litar): 3,54 KM

Brašno (10 kilograma): 12,00 KM

Kada se ovaj spisak stavi na papir, jasno je da za jednu sasvim običnu nabavku, koja uključuje tek osnovno meso poput piletine čija je cijena dostigla 13 – 15 KM po kilogramu, građani moraju izdvojiti pozamašnu svotu novca.

Borba za goli opstanak

Uzmimo u obzir prosječnu četveročlanu porodicu. Djeci su svakodnevno potrebni mlijeko, voće, užine za školu (ili hrana za bebe), dok su brašno, ulje, kafa, sir i meso redovni artikli u svakom domaćinstvu.

Ako porodica za skroman doručak i večeru (mlijeko, salama, sir, pavlaka, hljeb) potroši samo 15 KM dnevno, to je 450 KM mjesečno.

Ako za ručak (uz piletinu od 13 KM po kilogramu, plus povrće i ulje) izdvoje u prosjeku 25 do 30 KM dnevno, to je dodatnih 750 do 900 KM mjesečno.

Dodajte na to kafu, voće, sredstva za higijenu i svakodnevne potrebe za najmlađe (gdje samo jedna slana kašica košta 3,40 KM, a slatka oko 2,40 KM).

Brzom računicom dolazimo do zaključka da je jednoj prosječnoj četveročlanoj porodici potrebno između 1.300 i 1.600 KM mjesečno isključivo za hranu i osnovne namirnice.

Kada se u obzir uzme porodica u kojoj, na primjer, jedan roditelj radi sa srednjom spremom za minimalac, a drugi je nezaposlen ili takođe na minimalcu, oni su u konstantnom i dubokom minusu.

Čak i sa dvije minimalne plate sa srednjom spremom, što ukupno iznosi 2.200 KM, porodici nakon kupovine hrane ostane svega nekoliko stotina maraka. A gdje su troškovi stanovanja, struja, voda, grijanje, odjeća, obuća, lijekovi, oprema za školu ili prevoz?

Vlast zamajava narod

I dok se javni prostor svakodnevno zatrpava “visokom politikom”, nacionalnim temama, prepucavanjima i raspravama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom običnog čovjeka, građani se tiho guše pod teretom poskupljenja.

Narod se svjesno zamajava apstraktnim političkim krizama kako se ne bi vidjelo sa čim se zapravo suočava svaki građanin u Republici Srpskoj čim kroči u prodavnicu.

Ovo su životna pitanja o kojima bi trebalo da se priča svakoga dana. I ne samo da se priča, već da se hitno i ozbiljno pristupi rješavanju problema, ublažavanju ove ekonomske krize i konkretnoj zaštiti stanovništva – jer to je upravo ono za šta je narod ove političare i birao.

Vlast ćuti dok cijene divljaju. Umjesto sistemskih rješenja, ograničavanja marži na osnovne životne namirnice i adekvatnih subvencija koje bi zaštitile standard građana, prepušteni smo sami sebi i slobodnom tržištu koje odavno ne poznaje milost.

Kada je dosta?

Pitanje koje se sada glasno postavlja jeste – kada je dosta? Ima li kraja ovim svakodnevnim poskupljenjima i, još važnije, ima li kraja strpljenju građana?

Hoće li narod i dalje ćutke stezati kaiš, ili će konačno preuzeti rješavanje ovih egzistencijalnih problema u svoje ruke? Građani imaju izbor.

Mogu na više načina, kroz javni pritisak i građanski aktivizam, već danas zatražiti jasnu odgovornost onih koje su izabrali.

Ili će, s druge strane, i dalje čekati izbore, pa taj ključni potez za promjene povući sami, tamo gdje političare jedino i boli – olovkom na glasačkom listiću.

Vrijeme je za buđenje, jer puko preživljavanje više ne može i ne smije biti jedini cilj.

Nastavi čitati

Aktuelno