Zakon o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije BiH novi je ‘kamen spoticanja’ među političkim akterima BiH i mogao bi generisati nove blokade u Parlamentarnoj skupštini BiH. Riječ je o zakonu čije je usvajanje jedan od preduslova da izvoznici iz BiH budu izuzeti od CBAM-a, mehanizma EU koji podrazumijeva plaćanja poreza na ugljen dioksid u sektorima električne energije, cementa, đubriva, aluminijuma i čelika, a čija primjena počinje za tri dana ili 1. januara 2026. godine.

Osim toga, usvajanje ovog zakona trebalo je doprinijeti ispunjavanju obaveza BiH prema Energetskoj zajednici i EU zakonodavstvu, uspostavljanju berze električne energije u BiH, kao spajanju bh. tržišta električne energije sa drugim tržištima.

Zakon o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije BiH usvojen je 12. decembra u Predstavničkom domu PSBiH, ali je pitanje da li će ikada u istom tekstu biti usvojen u Domu naroda PSBiH.

Kako su počeli problemi

Naime, sva ranija podrška HDZBiH i SNSD-a ovom zakonu i njihovo pozivanje na hitno njegovo usvajanje, ‘istopili’ se pred amandmanom usvojenim u Predstavničkom domu PSBiH, da se u izvornom prijedlogu zakona pristiglom iz Savjeta ministara BiH promijeni odredba o sjedištu buduće bh. berze električne energije.

Umjesto Mostara, Predstavnički dom PSBiH prihvatio je amandman Komisije za spoljnu trgovinu i carine da sjedište buduće berze bude u Brčkom. Amandman je inače uputio SDS-ov poslanik u PD PSBiH Darko Babalj.

I tu su počeli problemi. Predrag Kožul, poslanik HDZBiH, pokušao je na sjednici Predstavničkog doma PSBiH 12. decembra uložiti amandman kojim u zakon ponovo vraća da sjedište berze bude u Mostaru, ali je to Predstavnički dom odbio. A onda su počele blokade i opstrukcije donošenja ovog zakona u Domu naroda PSBiH.

Prvo je Marinko Čavara, predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH i kadar HDZBiH, iako je zakon usvojen još 12. decembra, odbio taj zakon proslijediti tri sprata više u zgradi PSBiH, do Doma naroda PSBiH.

Kada je predsjedavajući Doma naroda PSBiH Kemal Ademović, kako je sam saopštio na sjednici Doma naroda 23. decembra, predložio na kolegiju da se taj zakon razmatra na sjednici Doma, na to nisu pristali članovi Kolegija Dragan Čović i Nikola Špirić.

No, na toj sjednici Doma naroda Dragan Čović za zakon o električnoj energiji kazao je da on jeste neophodan, ali ‘da su svi koji se zanose da ćemo izmjestiti mjesto trgovanja električnom energijom iz Mostara u Brčko u zabludi. ‘

“To se neće desiti. I to morate razumjeti, iako se nekome to ne sviđa,” kazao je Čović, baš kao da je berza već osnovana u gradu na Neretvi, a ne da smo u situaciji da još nije usvojen ni zakon koji reguliše njeno formiranje.

Ovakva odlučnost Čovića da blokira usvajanje zakona o električnoj energiji ako sjedište berze ne bude u Mostaru nameće logično pitanje: Zašto je njemu i HDZ-BiH toliko važno da berza bude u Mostaru?

Prava moć berze i ko će diktirati pravila

Proučavajući nadležnosti koje će imati budući operator prenosnog sistema, odnosno berza električne energije u BiH, kao i istražujući pozicije i ovlaštenja takvih berzi u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, došli smo do jasnih pokazatelja o tome da, u stvari, onaj ko ima uticaj nad berzom ima i moć da dugoročno oblikuje energetski sistem i finansijske tokove vrijedne stotine miliona maraka. To je ujedno odgovor i na pitanje o Čovićevom interesu u borbi za adresu buduće berze.

I zato će se sigurno vrlo brzo pokazati da spor oko sjedišta berze električne energije u BiH predstavlja jednu od najvažnijih političkih i ekonomskih bitaka u zemlji. Jer on se ne vodi oko adrese, nego oko kontrole novca, moći i budućeg energetskog sistema BiH.

Naime, berza električne energije nije obična firma niti klasična državna institucija, nego je mjesto gdje se odlučuje kako se struja prodaje, po kojoj cijeni i pod kojim pravilima. Suština cijelog spora zapravo nije u Mostaru ili Brčkom, nego u pitanju ko postavlja direktora i upravu berze.

A zna se da onaj ko postavlja kadrove odlučuje o pravilima trgovine strujom, vidi tržišne podatke prije drugih, može pogodovati ‘svojima’ i utiče na tokove novca vrijedne milione maraka. Takođe, cijene struje, stabilnost snabdijevanja, buduće investicije i usklađivanje s EU pravilima, sve to zavisi od toga kako će berza funkcionisati i ko će njome upravljati i spor ‘u najavi’ oko sjedišta berze električne energije u BiH nije administrativno pitanje, nego borba za kontrolu nad jednim od najvrijednijih resursa u zemlji.

Zato za HDZ BiH zahtjev da sjedište berze bude u Mostaru nije tehničko, nego strateško pitanje. Mostar je grad u kojem HDZ ima dugogodišnju institucionalnu dominaciju, u njemu je sjedište Elektroprivrede HZHB i smještanjem berze u Mostar, HDZ bi sigurno diktirao i kontrolisao te tokove.

I bez obzira na državnog operatora, zakon predviđa dosta samostalnih radnji i nadležnosti koje bi berza kao jedna od organizacionih jedinica provodila.

Upravo zbog ogromne uloge i značaja koji će buduća bh. berza električne energije imati u trgovini strujom, ovakav razvoj događaja najavljuje novo parlamentarno nadmudrivanje u periodu koji slijedi. U međuvremenu sve se to dešava u trenutku kada izvoznicima iz sektora industrije metala i drugih oblasti prijete ozbiljne posljedice CBAM-a i kada BiH hitno treba funkcionalno i transparentno tržište električne energije.

Ipak, to očigledno nije prioritet. Ključno pitanje za HDZ BiH i SNSD jeste da se u zakon vrati odredba po kojoj će sjedište buduće berze biti u Mostaru, a ne u Brčko distriktu.

Zbog toga se može očekivati da će HDZ BiH i SNSD nastaviti ‘gurati’ verziju zakona kakva je usvojena u Savjetu ministara i upućena u septembru u Dom naroda, a koja Mostar podrazumijeva kao sjedište berze električne energije. Čak i ako se takav zakon usvoji, zbog različitih tekstova u Predstavničkom domu i Domu naroda on će morati ići na dodatno usaglašavanje, što znači novo odugovlačenje i političko trgovanje.

Stranačko ‘strujno kolo’ uz dominantne kadrove SNSD i HDZBiH

Inače, uvidom u ranije aktivnosti iz energetskog sektora, još od 2017. godine u Mostaru se organizuju brojni skupovi uz učešće predstavnika hrvatskog energetskog sektora i hrvatske berze električne energije, na kojima se godinama ponavlja tvrdnja da će sjedište berze električne energije u BiH biti upravo u Mostaru, i to mnogo prije nego što je uopšte donesen zakon koji bi to regulisao.

Staša Košarac je i u Parlamentu BiH tvrdio da su se entiteti Federacija BiH i Republika Srpska usaglasili oko Mostara kao sjedišta berze, ali većina u Parlamentu BiH očigledno smatra drugačije.

A kako se svojevrsno stranačko ‘strujno kolo’ zatvorilo u regulatorima i energetskim institucijama u BiH koje će svakako imati uloge u primjeni budućeg zakona, govori podatak da je na čelu Nezavisnog operatora sistema Nemanja Pandurević, bivši šef kabineta Staše Košarca, dok su izvršni direktori Muhamed Mujakić i Ana Marić, svi imenovani u vrijeme koalicije SNSD-SDA-HDZ BiH.

Na čelu Elektroprenosa je Čovićev odani kadar Miro Džakula, a na čelu DERK-a se rotiraju na poziciji predsjedavajućeg svake godine Suad Zeljković i Nikola Pejić iz FBiH, te Branislava Milekić iz Republike Srpske, što nije pandan pozicijama u Elektroprenosu i NOS-u.

Košarac je nedavno kazao i da je NOS pokrenuo određene aktivnosti prema Evropskoj uniji s ciljem dobijanja sredstava za uspostavljanje berze, a nije precizirao kako je novac mogao biti tražen prije nego što je zakon usvojen.

Kada se sve skupa sagleda, jasno je zbog čega se oko zakona o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije rasprava vodila skoro deceniju i zašto nas tek čekaju političke ucjene, trgovina i nadmudrivanje oko ovog zakona. Pitanja o tome hoće li građani dobiti jeftiniju struju, uređenije tržište električne energije, koliko će ih koštati ‘prepucavanja’, političare ne zanima.

(Raport)