Connect with us

Svijet

KRAJ JEDNE ERE U NJEMAČKOJ: 270 radnika ostaje bez posla

Svjetski poznati proizvođač tekstilnih mašina „Mayer & Cie.“ iz Albstadt-Tailfingena definitivno prestaje s radom nakon 120 godina postojanja. Poslije neuspješnih pokušaja pronalaska investitora u stečajnom postupku, bez posla će ostati 270 radnika, a region Zollernalb jedan od ključnih industrijskih poslodavaca.

Kako piše Srpski ugao, bez ijednog ozbiljnog investitora koji bi kompaniju izvukao iz stečaja, fabrika prestaje da postoji, ostavljajući 270 visokokvalifikovanih radnika bez posla, zajedno sa njihovim porodicama i čitav region Zollernalb bez jednog od najvažnijih poslodavaca i simbola lokalne tradicije i ponosa.

Kompanija je još u septembru 2025. godine podnijela zahtjev za stečaj u samoupravi, navodeći već klasičan koktel razloga: drastičan pad globalne tražnje za tekstilnim mašinama, eskalaciju trgovinskih tenzija, eksploziju cijena energije i neizdrživu konkurenciju iz Kine, Indije i drugih azijskih zemalja koje nude mašine po daleko nižim cijenama. Mjesecima su se vodili intenzivni pregovori sa potencijalnim kupcima i investitorima – svi su propali. Stečajni sud je sada formalno otvorio postupak, većina radnika dobija otkaz do početka februara 2026. godine, a posljednje narudžbine dovršava samo mali tim. Poslije toga – potpuna tišina i prazne hale, prenosi b92.

“Mayer & Cie.” nije bila obična fabrika. To je bila kompanija četvrte generacije porodičnog vlasništva, globalni lider u svojoj uskoj niši, koja je izvozila gotovo 100% proizvoda širom svijeta. Njene kružne pletilice pokretale su tekstilnu industriju od Evrope preko Azije do Amerike. Zatvaranje znači ne samo gubitak mjesečnih plata za 270 porodica, znači i nepovratni nestanak specijalizovanog znanja, vještina i lanca dobavljača koji su godinama živjeli upravo od ove fabrike. Lokalna ekonomija već ulazi u lančanu reakciju: dobavljači sirovina, servisne firme, lokalni restorani, prodavnice, zanatlije – svi će osjetiti drastičan pad prometa i prihoda.

Ovo nije slučajna nesreća niti izolovani incident.

Kako navodi portal Srpski ugao, to je direktna i predvidljiva posledica politike koja je decenijama sistematski žrtvovala tradicionalnu tešku industriju zarad apstraktnih zelenih ciljeva, nekontrolisane liberalizacije trgovine i bespogovornog otvaranja tržišta jeftinoj azijskoj konkurenciji. Dok Berlin i Brisel forsiraju “strukturnu transformaciju”, “digitalnu budućnost” i “zelenu tranziciju”, realnost na terenu je brutalna i nemilosrdna, stotine hiljada kvalifikovanih radnika ostaje bez posla, nekadašnja industrijska velesila postepeno se pretvara u muzej sopstvenih promašaja, cijene energije su eksplodirale, izvoz pada iz godine u godinu, a političari umjesto konkretne industrijske politike nude samo prazne fraze o “novim prilikama” i “prekvalifikaciji” koje nikada ne dolaze u obliku realnih rješenja.

Njemačka mašinska industrija, pišu, tone sve dublje i dublje. Fabrike se zatvaraju jedna za drugom, specijalizovano znanje se nepovratno gubi, a mladi ljudi, oni koji bi trebalo da budu budućnost masovno odlaze u inostranstvo ili biraju potpuno druga zanimanja. Dok elite u Berlinu raspravljaju o klimatskim ciljevima za 2050. godinu, radnici u Albstadtu se pitaju kako će prehraniti djecu već u februaru 2026. godine.

Pogled redakcije portala Srpski ugao:

Kada 120 godina akumuliranog znanja, majstorske vještine, porodičnog ponosa i mukotrpnog rada jednog malog grada nestane gotovo preko noći zbog globalne konkurencije, političke nebrige i ideoloških eksperimenata, postaje kristalno jasno da današnji zapadni kapitalizam više ne služi svojim ljudima, on ih hladnokrvno žrtvuje zarad profita multinacionalnih korporacija i apstraktnih zelenih agendi. Dok se u Briselu i Berlinu održavaju beskrajne konferencije o “održivoj tranziciji” i “digitalnoj revoluciji”, stvarni proizvođači, zanatlije, inženjeri i obični radnici ostaju bez ikakve stvarne zaštite, bez strateške industrijske politike i bez ikakvog plana za očuvanje sopstvene tehnološke i ekonomske nezavisnosti.

Ovo nije tranzicija ka boljem sutra. Ovo je sistematsko, plansko uništavanje sopstvene industrijske baze, znanja i srednje klase koja je decenijama bila kičma evropske ekonomije. Svako novo zatvaranje fabrike poput “Mayer & Cie.” nije samo lokalna tragedija – to je još jedan korak ka demontaži Evrope kao industrijske sile. Pitanje više nije da li će kontinent preživjeti ovu fazu – već ko će uopšte ostati da gradi i održava ono malo što preostane kada se svi ovi ljudi, njihove porodice i njihovo znanje rasprše, odu u penziju ili emigriraju. Vrijeme praznih obećanja i ideoloških parola je isteklo.

Related Topics:

Svijet

TRAMP: Cijene energenata pašće “KAO KAMEN” čim se završi rat u Iranu

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je sinoć u razgovoru sa novinarima da će cijene energenata “pasti kao kamen” čim se završi rat u Iranu.

Globalne cijene nafte su dostigle četvorogodišnji maksimum od preko 126 dolara po barelu zbog zabrinutosti da bi sukob mogao dovesti do produžene krize, prenosi Rojters.

Cijena nafte tipa Brent porasla je za skoro sedam odsto na 126,31 dolar po barelu, a potom je ponovo pala na oko 114 dolara.

Oko 20 odsto svjetske nafte i tečnog prirodnog gasa (TPG) trasportuje se kroz Ormuski moreuz, a sukob je doveo do skoka globalnih cijena energenata.

Vrhovni vjerski vođa Irana, ajatola Modžtaba Hamnei izjavio je u četvrtak da će Teheran obezbijediti Ormuski moreuz i eliminisati “neprijateljske zloupotrebe tog plovnog puta”, prenio je BBC.

SAD su u međuvremenu saopštile da će blokirati iranske luke sve dok zvanični Teheran prijeti bezbjednosti tankera koji pokušavaju da koriste Ormuski moreuz ozbiljno ometajući globalne isporuke energenata, prenosi Tanjug.

Nastavi čitati

Svijet

MODERNA POMPEJA: Grad je 1968. za noć sravnjen sa zemljom, ali postoji i dan danas – KAKO?

Na Siciliji postoji grad koji je posle razornog zemljotresa 1968. godine zatrpan betonom kako bi zauvijek ostao sačuvan.

Pejzaži Sicilije često podsjećaju na razglednice, spoj obale, brda i planina koji lako parira nekim od najljepših pejzaža na svijetu. Ipak, u dolini Belice, na zapadu ostrva, nalazi se prizor koji odudara od svega poznatog: dva brežuljka koji svjedoče o jednoj od najvećih tragedija moderne Italije, ali i o neobičnom pokušaju da se ona sačuva kroz umjetnost.

Na jednom od njih nalaze se ruševine nekadašnjeg grada Gibelina, razorenog u zemljotresu 15. januara 1968. godine. Na drugom, ogromna betonska površina, poznata kao “Kreto di Buri”, monumentalno umjetničko djelo koje prekriva ostatke grada. Ova instalacija, završena 2015. godine prema ideji umjetnika Alberta Burija, prostire se na više od 80.000 kvadratnih metara i prati mrežu nekadašnjih ulica ovohg grada. Posjetioci danas hodaju “ulicama” koje zapravo predstavljaju pukotine između betonskih blokova, simbolično zamrznutog grada.

Na taj način, Gibelina je postala svojevrsna moderna Pompeja, ne zatrpana pepelom, već svjesno prekrivena betonom kako bi sjećanje na nju ostalo trajno.

Razaranje koje je promijenilo sve
Zemljotres koji je pogodio dolinu Belice bio je prvi veliki potres moderne Italije. Serija podrhtavanja kulminirala je u noći između 14. i 15. januara, kada je udar jačine 6,4 stepena Rihterove skale sravnio sa zemljom 21 naselje. Najteže su stradale Gibelina, Salaparuta i Pođoreale.

Poginulo je 296 ljudi, više od 1.000 je povređeno, a gotovo 100.000 ostalo je bez doma. Mnogi su uspjeli da napuste kuće na vrijeme, jer su prethodni potresi upozorili na opasnost, ali razmere razaranja bile su potpune.

Obnova, međutim, nije bila ni brza ni jednostavna. Država je u početku nudila novac i čak karte za iseljavanje u SAD i Australiju, umjesto obnove siromašnog regiona. Stanovnici su godinama živjeli u šatorima i privremenim barakama, često bez osnovnih uslova.

Novi grad, ali bez duše?
Za razliku od drugih naselja, Gibelina nije obnovljena na istom mjestu. Zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Ludoviku Koraou, grad je izmješten na ravnicu, bliže saobraćajnicama, sa idejom da se obezbijedi bolja budućnost.

Nova Gibelina građena je kao moderan, eksperimentalni grad, sa širokim ulicama, bez centralnog trga i prilagođena automobilima, a ne ljudima. Takav koncept bio je stran lokalnom stanovništvu, naviknutom na bliskost i život u zajednici.

Istovremeno, vlasti i umjetnici pokušali su da gradu udahnu “dušu” kroz umjetnost.

Grad kao galerija
Od 1970-ih, Gibelina postaje centar savremene umjetnosti. U grad dolaze brojni umjetnici, arhitekte i intelektualci, ostavljajući iza sebe djela koja su transformisala prostor: skulpture, instalacije, pozorišne scene i muzeje.

Danas ovaj mali sicilijanski grad posjeduje hiljade umjetničkih djela, najviše po glavi stanovnika u Italiji i desetine lokacija posvećenih savremenoj umjetnosti. Zbog toga je 2026. godine proglašen prvom italijanskom prestonicom savremene umjetnosti, uz niz izložbi i kulturnih događaja. Festival Orestiadi, koji se tamo održavao, postao je jedan od najznačajnijih umetničkih događaja u Evropi, ali se posetioci nisu zadržavali.

Ipak, uprkos umetničkom značaju, Gibelina se suočava sa problemima tipičnim za ruralnu Italiju, depopulacijom i ekonomskim stagnacijama. Grad danas ima oko 3.000 stanovnika, upola manje nego pre zemljotresa, a ni turisti nisu naročito zainteresovani.

Posjetioci ga često opisuju kao neobično i pomalo sablasno mjesto: široke, prazne ulice bez pješaka, ali sa skrivenim “džepovima” života u kafićima i restoranima.

Upravo zato, 2026. godina vidi se kao šansa za novi početak, ne samo kao turistička promocija, već kao pokušaj da se umjetnost ponovo poveže sa zajednicom i privuče nova generacija stvaralaca.

Gibelina tako ostaje jedinstven primjer grada koji nije pokušao da izbriše tragediju, već da je pretvori u trajno sjećanje i umjetnost koja traje.

Nastavi čitati

Svijet

STRAH I MOĆ U JEDNOM! Šta je Mračni orao kojim SAD prijete Iranu

Američka hipersonična raketa Mračni orao mogla bi da bude raspoređena na Bliski istok radi potencijalnog korišćenja protiv Irana. A kakvo je to oružje?

Šta je „Mračni orao“ (Dark Eagle)

To je američki kopneni hipersonični raketni sistem nove generacije.
Kreće se brzinom većom od 5 maha (više puta brže od zvuka).
Domet je oko 2.775 km.
Koristi hipersonično klizno tijelo koje može da mijenja pravac i visinu u letu. Kako funkcioniše

Lansira se pomoću dvostepenog raketnog pojačivača.
Nakon odvajanja, klizno tijelo nastavlja let ka cilju velikom brzinom.
Teško ga je otkriti i presresti zbog manevrisanja u letu.
Materijali moraju izdržati temperature preko 1.600°C.

Namjena oružja

Pogodno za udare na visoko vrijedne i brzo promjenjive ciljeve:

komandni centri
radarski sistemi
strateške vojne lokacije
Koristi konvencionalne bojeve glave (nije nuklearno oružje).

SAD prvi put raspoređuju ovo oružje

Centralna komanda SAD zatražila je od viših instanci da se Mračni orao rasporedi na Bliski istok, preneo je Blumberg, dodajući da bi to bio prvi put da SAD zapravo rasporede ovo oružje negdje, ukoliko zahtjev bude odobren. Jedno od najnaprednijih američkih oružja nove generacije

Mračni orao, odnosno Long-Range Hypersonic Weapon (LRHW), predstavlja jedno od najnaprednijih američkih oružja nove generacije, namijenjeno preciznim udarima na velikim udaljenostima. U pitanju je kopneni raketni sistem koji koristi hipersonično klizno tijelo, sposobno da se kreće brzinom većom od pet maha, odnosno višestruko brže od zvuka, uz domet od oko 2.775 kilometara.

Za razliku od klasičnih balističkih raketa, Mračni orao funkcioniše tako što se projektil lansira pomoću dvostepenog raketnog potiskivača, nakon čega se hipersonično klizno telo odvaja i nastavlja let ka cilju. Tokom tog leta može da menja pravac i visinu, što ga čini znatno težim za detekciju i presretanje u odnosu na tradicionalne projektile.

Razvoj sistema vodi američka vojska u saradnji sa kompanijama Lokhed Martin i Northrop Grumman, dok je ključno hipersonično tijelo razvijeno na osnovu istraživanja koje je uključivalo Sandia National Laboratories. Ova tehnologija koristi ekstremne brzine i temperature koje mogu prelaziti 1.600 stepeni Celzijusa, zbog čega je razvoj zahtevao dugotrajna testiranja i napredna rešenja u oblasti materijala i aerodinamike.

Kompletna borbena platforma

Sistem Mračni orao nije samo raketa, već kompletna borbena platforma koja uključuje mobilne lansere, komandne centre i logističku podršku. Jedna baterija može imati više lansera i više projektila spremnih za upotrebu, što omogućava brzo reagovanje i fleksibilno raspoređivanje na terenu.

Glavna namjena ovog oružja je uništavanje visoko vrednih i vremenski osetljivih ciljeva, poput protivničkih komandnih centara, radarskih sistema ili drugih strateških objekata u snažno branjenim zonama. Važno je naglasiti da Mračni orao koristi konvencionalne bojeve glave, što ga razlikuje od nuklearnih sistema, ali zahvaljujući brzini i preciznosti ima izuzetno snažan efekat.

Problemi i odlaganja

Program razvoja suočio se sa brojnim izazovima.

Testiranja 2021, 2022. i 2023. godine obeležili su problemi i odlaganja, ali su tokom 2024. i 2026. godine izvedena uspešna lansiranja, uključujući testove na udaljenostima većim od 3.200 kilometara. Ovi rezultati pokazali su da sistem funkcioniše u realnim uslovima i približili ga operativnoj upotrebi.

Prema procenama, cijena jedne rakete mogla bi da iznosi više desetina miliona dolara, iako se očekuje da će troškovi opadati sa većom proizvodnjom. Američka vojska planira da uskoro uvede prve operativne jedinice, čime će Mračni orao postati ključni deo strategije za buduće sukobe, posebno u regionima gde su protivnički sistemi protivvazdušne odbrane izuzetno razvijeni.

Nastavi čitati

Aktuelno