Manastir Ostrog, posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, jedan je od najpoznatijih i najposećenijih u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. Sam manastir je u steni, a put do njega predstavlja malo hodočašće. Do manastira Ostrog mnogi vernici se penju bosi kamenim stepenicama kroz šumu u znak poštovanja svetitelju, a kada stignu, iz manastira se vidi predivno prostronstvo spajanja brda i neba, a sam pogled daje nevjerovatan osjećaj.

Jedno od glavnih pravila kada se posjećuje svetinja jeste da svaki vernik treba da pristupa čistog srca u molitvi, u nadi i vjeri u moć Svetog Vasilija Ostroškog. U manastiru se ljudi mole za zdravlje, svoje bližnje, porodicu, a posjećuju ga i pripadnici drugih vjera. Na ulasku u manastir postoji istaknuto i pravilo oblačenja – žene treba da nose suknje i marame, a muškarci pantalone i majice dugih rukava. Poklonici dobre volje, nose i darove monasima, to može biti, kafa, šećer, ulje i drugi darovi, takođe ostavljaju se dobrovoljni prilozi. Vjernici nakon poklanjanja moštima Svetog Vasilija Ostriškog, mogu da zapišu na papirićima imena za zdravlje i za upokojene koje monasi čitaju u molitvama. Postoji staro pravilo koje se poštuje u narodu i koje glasi da sa Ostroga ne smete ništa da uzmete iz manastira, čak ni kamen i cvijet. Vjernici mogu u manastirskoj prodavnici da uzmu osvještanu vodu i ulje iz kandila.

Po legendi, Sveti Vasilije svake noći obilazi manastir, pa monasi ujutro zatiču crne tragove na čarapama svetitelja. Zato vjerujući narod koji kreće put Ostroga često, pored ulja i vina, na dar svecu nosi i štrikane vunene čarape. Vjernici takođe donose stvari bliskih ljudi koji ne mogu da posjete svetinju, ostavljaju ih da prenoće pored kivota, a onda ih nose dragim ljudima. U manastiru postoji konak kako u donjem tako i gornjem manastiru, ali su u njima često sva mjesta zauzeta. Baš zbog toga veliki broj vernika spava napolju ispred manastira i za sve njih su obezbijeđena ćebad. Iskustvo mnogih vjernika pokazuje da spavanje pod otvorenim nebom na Ostrogu je zaista posebno.

Takođe, postoji vjerovanje da ne treba pričati da ćete posjetiti manastir, a onda da ne odete, već da se u svetinju ide iznenada i bez velikog plana, odnosno kako se vjeruje – “kada vas Sveti Vasilije pozove”. Ljudi se često pitaju “ko ne sme da uđe u manastir Ostrog”, ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao. Ukoliko imate dodatne dileme i duhovna pitanja za putovanje na manastir, razgovarajte sa svojim sveštenikom koji će vam dati potrebne odgovore.

Poznato je da se prema svjedočenju vernika u manastiru Ostrog dešavaju čuda i isceljenja, a monasi ta iskustva zapisuju i čuvaju, piše Sensa.

Čak 48,5 odsto supružnika koji su se razveli tokom protekle godine u Republici Srpskoj nisu uspjeli dočekati ni deceniju zajedničkog života.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, lani je puklo 856 brakova.

“Prema posljednjem zajedničkom prebivalištu, najveći broj razvedenih brakova zabilježen je u Banjaluci 213, Bijeljini 96, Prijedoru 78, Zvorniku 37 i Tesliću 34”, navode oni, dodajući da je po tom pitanju Srpska ispod evropskog prosjeka. Gotovo polovina brakova završava prije 10 godina

Manje od godinu dana u braku bilo je 3,3 odsto onih koji su se lani razveli, između jedne i četiri godine u braku je provelo 24,4 odsto razvedenih supružnika, a njih 20,8 odsto se razvelo nakon pet do devet godina braka.

Zašto brakovi pucaju i šta to znači za društvo Objašnjenje za ovakvo stanje sociolog Vladimir Vasić pronalazi u spuštanju praga tolerancije na minimum i podizanju individualnih sistema vrijednosti na maksimum.

“Nema međusobnog poštovanja i uvažavanja i čini mi se da individualizam uzima maha u tom kontekstu. Na kraju krajeva, niko nikoga ne želi da trpi, a brak je žrtvena ljubav, odnosno ne samo emotivna balada, već je to jedno putovanje brodom koje doživljava i bure i nemirno more”, kaže on.

Kako dodaje, po srijedi je nezrelost i formalan ulazak u tako ozbiljnu zajednicu.

“Ako su razlozi sklapanja braka očekivanja sredine ili ispunjavanje forme, onda vrlo lako i brzo dolazi do razvaljivanja braka”, ističe Vasić. On dodaje da su tu na gubitku najviše djeca koja su stečena u braku.

“Ona su predodređena za budućnost da im proces socijalizacije prolazi komplikovano, složeno i jako teško. Više pažnje treba da imamo jedni prema drugima, ali i prema toj stečenoj djeci koja ništa nisu kriva, a koja plaćaju veliki ceh naše neozbiljnosti i neodgovornosti”, kaže Vasić za “Nezavisne novine“.

Prema podacima Zavoda, nakon razvoda braka, najveći broj izdržavane djece dodijeljen je ženi, njih 307 ili 75,4 odsto od ukupnog broja izdržavane djece, mužu 52 ili 12,8 odsto, a na zajedničko staranje mužu i ženi dodijeljeno je 42 djece ili 10,3 odsto.

Sve manje brakova i sve kasnije stupanje u brak

I dok se mnogi odlučuju da na brak stave tačku, istovremeno se mnogi odlučuju da tek uplove u brak.

“U 2025. godini u Republici Srpskoj sklopljen je 4.921 brak, što je u odnosu na prethodnu godinu za 175 brakova manje”, naveli su iz Republičkog zavoda za statistiku.

Kako dodaju, evidentno je odgađanje sklapanja braka, kako za mladoženje, tako i za nevjeste.

“Uočava se sve veće približavanje zapadnoevropskom tipu bračnosti, koji se odlikuje sve kasnijim ulaskom u brak i odgađanjem braka, što dovodi do smanjenog nataliteta i samim tim do pojave sve češćeg negativnog prirodnog priraštaja, te smanjenja broja stanovnika pojedinih područja”, objašnjavaju oni.

Tako je lani, prema njihovim podacima, prosječna starost pri sklapanju braka za mladoženju iznosila je 32,6 godina i u odnosu na prethodnu godinu je nepromijenjena.

Prosječna starost pri sklapanju prvog braka za mladoženju iznosila je 30,6 godina, što predstavlja povećanje od 0,1 godine u odnosu na prethodnu godinu. U periodu 1998-2025. godine, granica sklapanja prvog braka za mladoženju povećana je za dvije godine. Ukupna prosječna starost nevjeste pri sklapanju braka u odnosu na prethodnu godinu je smanjena za 0,3 godine i iznosi 29,4 godine, dok je granica sklapanja prvog braka smanjena za 0,1 godinu i iznosi 27,7 godina. Prosječna starost sklapanja prvog braka za nevjestu u periodu 1998-2025. godine, povećana je za tri godine”, dodaju oni u analizi.

Iako su izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj najavljene kao veliki iskorak u zaštiti porodice, iza povećanja broja dana odsustva za njegu djeteta sa 15 na 30 krije se birokratska zamka uslova koje malo ko može ispuniti, tvrde u Savezu sindikata RS.

Prema njihovoj analizi ovog zakona, i pored nekih dobrih rješenja koje donosi, u suštini se ne mijenja ništa i roditelji ostaju “zakucani” za broj dana koji su i do sada imali za njegu svoje bolesne djece.

Prema novim odredbama zakona, formalno se proširuje obim prava na odsustvo sa rada radi njege oboljelog člana uže porodice povećanjem ukupnog broja za njegu djece mlađe od 15 godina sa 15 na 30 dana i djece starije od 15 godina sa sedam na 14 dana.

Iako ovo rješenje na prvi pogled predstavlja pozitivan pomak sa stanovišta zaštite djeteta i usklađivanja sa stvarnim potrebama liječenja i njege, u suštini predstavlja pravu zamku za roditelje, zbog toga što će malo ko moći da ispuni ove uslove.

Kažu da su analizirajući član 73. utvrdili da on pokazuje da zakon brani jednom roditelju da iskoristi više od polovine predviđenog vremena za njegu, ostavljajući tako u istim problemima sve one koji rade na terenu, u inostranstvu, u privatnom sektoru ili su i sami bolesni i na neki drugi način onemogućeni da ravnomjerno rasporede ovo vrijeme.

Suštinski se ništa ne mijenja
“Uprkos navedenom povećanju, suštinski položaj pojedinačnog roditelja nije značajno unaprijeđen zato što se propisuje da pojedinačno učešće svakog roditelja ne može preći polovinu ukupno propisanog broja dana. U praksi to znači da svaki roditelj i dalje može koristiti najviše 15 dana, što je u suštini na nivou ranijeg zakonskog rješenja“, navode u analizi.

Prema tome, iako je ukupan fond dana formalnopravno povećan, tvrde oni, što jeste značajno sa stanovišta interesa djeteta, sa aspekta individualnog prava zaposlenog roditelja nije došlo do stvarnog proširenja prava, već je izvršena njegova preraspodjela između dva roditelja.

“Posebno je značajno ukazati da ovakvo ograničenje ne uzima dovoljno u obzir brojne životne situacije u kojima drugi roditelj, iako formalno ispunjava uslove, nije u mogućnosti da koristi odsustvo zbog prirode posla, faktičke nedostupnosti, zdravstvenog stanja, rada u inostranstvu, bolesti i liječenja, i slično. Ograničenje na polovinu ukupnog broja dana neće dovesti do ostvarenja punog obima zaštite koji mu zakon nominalno garantuje“, tvrde u sindikatu.

Napominju da predloženi zakon sadrži određene izuzetke, poput samohranih roditelja ili kada je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost te je nezaposlen i nesposoban za njegu, što predstavlja dobro i nužno normativno rješenje.

“Izuzeci su toliko usko postavljeni i vezani za formalne statusne situacije, te ne obuhvataju brojne faktičke okolnosti u kojima drugi roditelj realno nije u mogućnosti da koristi pravo na odsustvo. Može se zaključiti da ograničenje individualnog korišćenja prava po roditelju relativizuje efekte povećanja“, kažu u svojoj analizi u Savezu sindikata RS.

Pozivaju da se ponovo razmotri uvođenje šire postavljenih izuzetaka koji bi omogućili da jedan roditelj koristi i veći dio ili ukupan fond dana u svim slučajevima, kada drugi iz objektivnih razloga nije u mogućnosti da koristi odsustvo.

Neka se roditelji dogovore
Predsjednik Saveza sidnikata Goran Stanković kaže da je ovo rješenje loše jer ne donosi nikakvo unapređenje. Naprotiv, roditelji koji su iz objektivnih razloga spriječeni da ga iskoriste zbog posla ili svoje bolesti, ostaće diskriminisani u odnosu na rijetke koji će moći da ga ostvare.

“Na sva usta se priča o povećanju broja ovih dana, a zapravo se vraćamo na isto. Kad se pogleda izdaleka, rješenje može da izgleda odlično, ali ono zapravo nema nikakvog konkretnog efekta i roditelji koji zbog objektivnih razloga ovo ne mogu da iskoriste su diskriminisani novim zakonom“, kaže Stanković.

Predsjednica Udruženja građana “Moje dijete” Jelena Bjelica kaže da bi roditelji trebali da imaju slobodu izbora koliko će ko iskorisititi dana za njegu djeteta, a ne da se pravi stroga podjela na 15 dana za svakog od njih.

“Ako se tako usvoji, to nije u redu. Postoje branše u kojima su uslovi rada veoma strogi i nije moguće da se na ovaj način uredi korišćenje odsustva za njegu djeteta kako to nove odredbe propisuju. Nadam se da ovo neće biti ovako usvojeno i da će se ipak ostaviti mogućnost da se roditelji rapsorede u najboljem interesu djeteta“, kaže Bjelica.

Zadržana stara rješenja o platama
Takođe, navode da se nije našlo dobro rješenje ni u dijelu proširenja i preciziranja osnova za obračun i isplatu naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad upravo u dijelu koji obuhvata njegu oboljelog člana porodice, jer su one ostale na isplati 70 odsto zarade, čime je promašena svrha zaštite porodice, djeteta i radnog odnosa.

“Odsustvo sa rada radi njege djeteta, bez obzira na konkretan osnov (bolest, liječenje u inostranstvu, pratnja tokom bolničkog liječenja), ne može se izjednačiti sa drugim osnovima privremene spriječenosti za rad. Radi se o ostvarivanju prava koje proizilazi iz posebne zaštite djeteta i porodice, što zahtijeva viši stepen materijalne sigurnosti roditelja. Umanjenje naknade na 70 odsto direktno dovodi do ekonomskog opterećenja porodice u trenutku kada su troškovi liječenja i brige o djetetu najveći“, ističe se u analizi.

Analiza je pokazala da novi Prijedlog zakona direktno relativizuje pravo na odsustvo, postavljajući barijere koje ignorišu realne životne situacije uz uske izuzetke, pa se postavlja pitanje kome su ove izmjene suštinski donijele olakšanje.
Capital