Porez na prozore je bio porez na imovinu, izvorno uveden 1696. godine za vrijeme vladavine kralja Vilijama II. Tokom 18. i 19. vijeka porez je nametnut u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj.

Tokom 17. vijeka mnogi su se protivili porezu na dohodak jer je zahtijevao otkrivanje ličnih primanja. Vlada je smatrala nametljivim uplitati se u takve privatne stvari, a smatralo se da je to potencijalna prijetnja sigurnosti.

Porez na prozore uveden 31. decembra 1696. godine kako bi zamijenio porez na ognjište (porez koji se temelji na broju kamina na imanju).

Bogati ljudi živjeli su u velikim kućama s puno prozora pa su plaćali više poreza, siromašni su živjeli u malim kućama s malo prozora pa su plaćali manje. Porez se stoga smatrao pravednim.

Kada je Vilijam Pit mlađi postao premijer 1783. godine u dobi od 22 godine, britansko ekonomija bila je na rubu katastrofe. Državni dug iznosio je 250 miliona funti, što je 20 puta više od godišnjeg prihoda od poreza. Pojavila se mogućnost nacionalnog bankrota.

Zbog teške ekonomske situacije u Britaniji, Pit je odlučio povećati porez na prozore, utrostručivši ga 1797. godine. Porez se smatrao prilično isplativim, teško ga je izbjeći jer su se prozori lako mogli prebrojati izvan zgrade. Bio je to oblik direktnog poreza koji su plaćali oni koji su ga najviše mogli priuštiti.

Kad je povećao porez na prozore, hiljade su prozora preko noći zazidane ili pokovane daskama. Zazidani prozori mogu se i danas vidjeti na nekim starim imanjima. U Edinburghu je postojala stambena zgrada koja je imala cijeli sprat spavaćih soba bez prozora.

Porez se pokazao nezdravim. Siromašnima je uskraćeno svjetlo i zrak. Čarls Dikens je primijetio probleme s porezom.

„Izreka ‘besplatno kao zrak’ postala je zastarjela Zakonom parlamenta. Ni zrak ni svjetlost nisu bili besplatni od uvođenja poreza na prozore. Dužni smo platiti za ono što priroda izdašno opskrbljuje sve, a siromašni koji ne mogu priuštiti troškove oskudijevaju u dvije najhitnije životne potrebe“ kazao je Dickens 1850. godine.

Negativan uticaj poreza na zdravlje bio je dobro poznat od ranog osamnaestog vijeka i o njemu se pisalo u pamfletima i popularnim baladama. Oni koji su živjeli u nastambama bez dovoljno svjetla i ventilacije bili su podložniji epidemijama tifusa, malih boginja i kolere.

Prema izvještaju dr. DB Reida o sanitarnom stanju Sunderlanda, objavljenom 1845. godine, lokalni zdravstveni odbor je svjedočio vrlo lošem učinku i djelovanju poreza na prozore, jednoglasno mišljenje je bilo da je prekrivanje brojnih prozora uzrokovano željom njihovih vlasnika da izbjegnu plaćanje poreza, u vrlo mnogo slučajeva bio primarni uzrok mnogih bolesti i smrtnosti.

Porez na prozore imao je i druge posljedice. Proizvodnja stakla trebala je biti rastuća industrija u to vrijeme. Međutim, podaci pokazuju da je tokom 1810.-1851. proizvodnja stakla u Britaniji ostala ista uprkos tome što je u to vrijeme došlo do stambenog procvata. Britanski porez na prozore ukinut je 1851. godine, 156 godina nakon što je prvi put uveden.