Connect with us

Društvo

HUMANOST NA DJELU: Cijeli borački dodatak daje djeci sa POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Dalibor Topalović iz Gacka odlučio je da cjelokupan borački dodatak, a na koji ima pravo kao borac Vojske Republike Srpske, preusmjeri Udruženju roditelja i prijatelja djece i omladine sa posebnim potrebama “Rastimo zajedno”, koje funkcioniše u tom hercegovačkom gradiću.

Radi se o 120 KM, koje će mjesečno, umjesto u njegove ruke, biti uplaćivano pomenutom udruženju, a u razgovoru za “Nezavisne novine” Topalović poručuje da ovo “nije ništa posebno i spektakularno”, već da je to učinio “iz srca”.

On dodaje kako se i ranije već odrekao ratne-vojne invalidnine i da samo želi da pomogne onima kojima je to zaista potrebno.

“Možda će nekome izgledati malo prepotentno, ali jednostavno želim da pomognem ljudima i organizacijama kojima je to potrebno i to činim iskreno i od srca. Smatram da je u našoj lokalnoj zajednici Udruženju ‘Rastimo zajedno’ za djecu sa posebnim potrebama novac najpotrebniji”, priča Topalović.

On se nada da će njegov potez na neki način animirati ljude iz Gacka koji su finansijski stabilni, da pomognu ugroženim sugrađanima i organizacijama.

“Želio bih da ljudi, biznismeni koji imaju dovoljno novca, a koji se rasipaju za neke druge stvari, dio tih sredstava daju najugroženijim kategorijama društva. Čim sam saznao da će svi borci imati mjesečni borački dodatak, izabrao sam da novac dam tom udruženju, a oni će najbolje znati gdje, kada i kako da upotrebe ta sredstva”, navodi Topalović, koji je u ratu proveo 43 mjeseca.

“Sada je borački dodatak 2,20 KM po mjesecu, a od nove godine biće tri marke. Svakog 15. u mjesecu biće uplaćeno Udruženju. Nalog na banci je trajan i doživotan, baš kao i novac od invalidnine koji sam proslijedio Crkvenoj opštini Gacko”, poručuje on.

Ipak, kao i većina boraca u Srpskoj, Topalović je ogorčen odnosom nadležnih sve ove godine prema ovim kategorijama. Smatra da je položaj boraca izuzetno težak.

“Moje lično mišljenje, i to nikada nisam mijenjao, jeste da je položaj boraca i ratnih-vojnih invalida katastrofalan. Ovdje treba da se zna ‘ko je kosio, a ko vodu nosio’. Bez namjere da vrijeđam bilo koga, postoje lažni borci i invalidi, a oni treba da se razdvoje od pravih boraca, koji su učestvovali u ovom ratu, koji su donijeli slobodu”, kaže Topalović te dodaje:

“Dakle, oni koji su nosili vodu na položaj do onih koji su bili na prvoj borbenoj liniji. Međutim, lično mislim da je tu greška napravljena davno, od komandanata brigada, korpusa, do samih doktora i komisija koji su davali ta rješenja za invalidnost. Svjesni smo činjenice da je mnogo takvih boraca, sa nekom invalidnošću od 70-80 procenata, a da li je to plaćano ili ne, neću da ulazim u to. Jednostavno, postoje ljudi za koje niko ne zna, dok ima pravih boraca koji tavore u smislu da nemaju ni zaposlenje. Čak sam mišljenja da ima mnogo ljudi koji su ranjeni u ratu, a nisu vadili tu invalidnost, niti izvršili kategorizaciju, upravo iz tog nekog revolta.”

Dalibor je inače poznat u Gacku i kao čovjek koji izuzetno voli životinje, što se i može vidjeti na njegovom Facebook profilu.

On je predsjednik Udruženja za zaštitu životinja “Nera” iz Gacka, a psi o kojima se brine nerijetko završavaju udomljeni.

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno