Connect with us

Politika

Jovičić i Dodik bez otvorenog sukoba i JELENA, ŽENA KOJE NEMA: Analiza prve predsjedničke debate u Srpskoj (VIDEO)

Nedolazak kandidata opozicije, Jelene Trivić, u TV debatu ključnih kandidata za predsjednika Republike Srpske i izbjegavanje većih verbalnih sukoba Milorada Dodika i Radislava Jovičića, obilježilo je prvo predizborno sučeljavanje na javnom RTV servisu.

Kandidat DNS za predsjednika RS, Radislav Јovičić, rekao je u emisiji „Srpska bira“ da će ako bude izabran, biti predsjednik svih građana.

Istakao je da je spreman da razgovara sa svima u Republici Srpskoj, BiH, bilo gdje u svijetu, u interesu Srpske.

-Moj cilj jeste da vratim dostojanstvo predsjednika Republike Srpske, i da ga vratim u okvire Ustava RS – istakao je on.

Smatra da u posljednje četiri godine uloga predsjednika Srpske nije bila dovoljno vidljiva.

Odnosi međunarodne zajednice prema državnoj zajednici BiH, posebno prema Republici Srpskoj, nisu nimalo svijetli – kaže Јovičić.

Ističe da je zagovornik da se mora naći prostor da se razgovara o Republici Srpskoj koja mora da bude partner međunarodne zajednice.

-Republika Srpska ne traži tutora, donosi odluke u ime njenih organa. Srpska mora da ima međunarodno priznati status i ravnopravan status u smislu građenja svoje politike i da brani svoje interese – poručio je, između ostalog, kandidat Trećeg puta za RS.

Kandidat SNSD, Milorad Dodik, rekao je da je Republika Srpska jedina održiva u BiH.

Kada bi Republika mogla, a to je moj cilj, jednog dana da nastavi sama, ona bi imala sve predispozicije jedne države i išla bi ka tome veoma uspješno – istakao je Dodik.

On je naglasio da u BiH, osim Republike Srpske, nijedan faktor nije održiv.

-Republika Srpska nema mnogo puteva već samo jedan jedini a to je ovaj koji smo do sad gradili – njene samostalnosti, jačanja i odživosti – rekao je Dodik.

Poručio je da će nastaviti da se bori za Republiku Srpsku na najbolji mogući način.

-Ja pripadam ovom narodu i čovjek sam ove zemlje. Politiku koju sam ja vodio, vodio sam svim. U ovom trenutku ja sam najbolja ponuda za Republiku Srpsku i garantujem dobre kontakte sa Rusijom, Kinom, Mađarskom, a sve ovo radim jer volim Republiku Srpsku – poručio je Dodik koga podržava vladajuća koalicija u Srpskom.

Kandidat PDP i SDS za predsjednika Srpske, Jelena Triović, odbila je poziv u debatu, popularno nazvanu TV duel.

Trivić: Samo na BN TV
Na Fejsbuku je napisala da ni ona, a ni večeras kandidat za člana Predsjedništva BiH, Mirko Šarović, nemaju namjeru učestvovati u bilo kakvim TV duelima koje organizuje RTRS, niti „druge režimske televizije“.

-Što se tiče TV duela, ja još uvijek čekam da Milorad Dodik odgovori zašto je odbio poziv za TV duel koji smo dobili od BN televizije. Radi se o najgledanijoj televiziji u Republici Srpskoj, pa nema boljeg mjesta za suočavanje naših vizija budućnosti Republike Srpske. Dodik dobro zna da sam ja trenutno u prednosti za oko 10 odsto u odnosu na njega. Zato je bolje da odmah sada prihvati poziv BN televizije, nego da me u posljednjoj sedmici kampanje moli da mu dam šansu u TV duelu – poručila je Trivićeva.

Komentarišući njenu odluku, magistar Borislav Vukojević, viši sistent na FPN Banjaluka, kaže da razumije njena opravdanja, ali da se treba pojaviti i sve to reći.

-Gospođa Trivić je gostovala u „Teleringu“ RTRS kod Mate Đakovića, dakle nije da se nikada tu nije pojavljivala. Za nekoga ko želi da se bori protiv sistema za koji smatra da ga treba mijenjati, zbog toga da bi pokazala primjerom, mislim da je greška što se nije pojavila – kaže Vukojević za Srpskainfo.

Sličan komentar je na Tviteru objavio i Srđan Mazalica, poslanik SNSD u Narodnoj skupštini.

-Demokratija izgleda vlada samo onda kada vas nema ko izbaciti iz takta – napisao je Mazalica, uz fotografije ranijih gostovanja Trivićeve i još nekih opozicionara na RTRS.

Kada je riječ o sinoćnom nastupu dva kandidata, Borislav Vukojević smatra da se debata Dodika i Jovičića ne može nazvati debatom, jer tu nije bilo nikakvog istinskog sukobljavanja mišljenja.

-Obojica su pričala svoju prilču, pogotovo gospodin Dodik. Tako da tu ne vidim da su glasači, birači dobili nešto što već nisu znali. Ono što je možda malo ostavilo negativan utisak jesu neki komentari. Tu se referišem na to kada je Jovičić rekao kako će on poslije emisije, u četiri oka, da kaže Dodiku kako se ljudi zapošljavaju u TE „Ugljevik“. Ukoliko postoji nekakva korupcija, nešto što bi ljudi trebalo da znaju, kakva četiri oka?! To je nešto što, po meni, pokazuje da ni novi kandidati koji se busaju da bi nešto trebalo da mijenjaju, a u suštini žele zadržati isti model ponašanja. Isto tako, njih dvojica su govorili kako je čast da se kandiduje za predsjednika. Mi imamo 31 kandidata za predsjednika RS, ne vidim šta je tu toliko eksluzivno, živimo u sistemu gdje svako može da se kandiduje – komentariše Vukojević.

Kada se radi o istinskim debatama, dodaje on, u njima treba da dobijemo sukob mišljenja.

-U smislu bilo kakvog neslaganja, gospodin Jovičić se povlačio pred „napadima“ gospodina Dodika. To prvenstveno mislim kada se govorilo o socijalmim politikama, kada je Jovičić prozvao SNSD kako oni dijele po 100 KM građanima, kako bi ih kupili. I kada je Dodik odgovori da se ne slaže, da je to pogrešno predstavljeno, umjesto da dobijemo konkretan odgovor Jovičića, mi ne dobijemo ništa. Tokom „debate“ je bilo primjetno da SNSD i DNS formalno-politički jesu na sukobljenim stranama, a u suštini smo imali odnos u kome pokušavaju da nekim autosugestijama izbjegavaju sukobe. Kada god je bila neka tema u kojoj su se mogli sukobiti, Dodik je napominjao ranije zasluge Jovičića, dok je bio ministar, kao „on to najbolje zna“, pridajući mu na važnosti. Tako da mislim da u svakom slučaju ovo nije nikakva debata, možda čak i najvećom krivicom kandidata opozicije koji se nije pojavio. Gledali smo izlaganje i ponavljanje obećanja – smatra Vukojević.

„Nagazne mine“
Prema njegovim riječima, u emisiji je bilo nekoliko „nagaznih mina“ poput tema zapošljavanja, prosječne plate, jednokratne pomoći… Umjesto da ih opozicija ogoli u emisiji, kaže Vukojević, dobili smo neku vrstu prećutne saglasnosti.

-Debata bi trebalo da ponudi drugačiji pogled na sistemske probleme. To obećanje da će plata da bude 2.000 KM u suštini ne može biti bitno zato što su to apstraktne stvari. Zašto? Da to postavimo hipotetički: da je prosječna plata od 2.000 KM sada moguća, bez obzira šta mislite o vladajućoj koaliciji, kao da oni to ne bi uradili. Zašto ne bi vlast podigla platu toliko da je to moguće? Ne kažem da nije nikako moguće, ali nije moguće lako. Ova dva kandidata u emisiji nisu rekla kako sistem treba mijenjati. Osim blagog napada Jovičića koji je rekao kako treba vratiti kredibilitet funkciji predsjednika RS, koja navodno nije bila vidljiva. To je pripisao Dodiku kao grešku, na način da je on skoncentrisao moć u sebi. U suštini, tu je pomogao protivkandidatu tako što je rekao, OK, taj kandidat treba da pobijedi da bi se moć skoncentrisala u rukama predsjednika RS – zaključuje Vukojević.

Politikolog iz Beograda Boban Stojanović smatra da opozicija treba da iskoristi svaku priliku za dijalog, bez obzira na kom mjestu se debata organizuje.

Suštinski, od sučeljavanja sinoć najveće gubitke će imati onaj ko se nije ni pojavio. Što se tiče ove dvojice kandidata, u nekim temama su se poprilično usaglasili – rekao je Stojanović za RTRS.

Prema njegovim riječima, dominirale su tri teme, od kojih je prva stavno definisanje položaja predsjednika RS i pitanje da li je Dodik previše koncentrisao moć u svojim rukama.

“Zadovoljili potrebe birača”
-Drugo pitanje su nacionalne i sa njima povezane međunarodne teme, gdje bih rekao da su se kandidati saglasili oko najvažnijih stvari. Pokušali su da ukažu na ono što je biračima u Srpskoj jako važno, to su odnosi sa Srbijom. Jedan dobar taktički potez, mislim da je Jovičić prvi spomenuo značaj Kosova za Srbiju. Dodik nije ostao nijem na to pa je prvi spomenuo Vladimira Putina, odnose sa Rusijom, sa Kinom, Srbijom. Vjerujem da su tu oba kandidata zadovoljila potrebe svojih birača – smatra Stojanović.

Treća tema oko koje je bilo najviše razmimoilaženja jesu pitanja ekonomije i socijalne politike, životnog standarda.

-To svakako jeste važno, ali uvijek je nacionalno pitanje na izborima u Srpskoj bilo prioritet. Kao u svakom sučeljavanju, vlast se bavila ekonomskim uspjesima, sa druge strane opozicija je kritikovala da sve to nije dovoljno i iznijela neke konkretnije prijedloge. Moj glavni utisak je da je to bila civilizovana debata, što mi je poprilično iznenađujuće imajući u vidu odakle dolazim – zaključio je Stojanović.

„Ne smetaju joj spotovi na RTRS“

Opozicija u Srpskoj nije iskoristila šansu da iskaže svoje stavove biračkom tijelu, rekao je politikolog Cvijetin Milivojević, komentarišući nedolazak kandidata PDP za predsjednika Srpske, Јelene Trivić u emisiju Srpska bira.

Naveo je da je opozicija suštinski pobjegla od mogućnosti da predstavi svoje stavove biračima u Srpskoj.

-S druge strane, kandidat DNS Radislav Јovičić je imao konstruktivnu raspravu sa kandidatom SNSD Miloradom Dodikom – naveo je Milivojević, gostujići u Jutarnjem programu RTRS.

Govoreći o debati, Milivojević je rekao da je Dodik koristio nekoliko ključnih riječi tokom obraćanja građanima, a to su sigurnost i stabilnost, uz poruku da upravo on predstavlja stabilnost za građane Srpske . Milivojević je istakao da nema prinicijelnosti kod Јelene Trivić.

-Ne smetaju joj izborni spotovi na RTRS, a ne želi da se pojavi u TV debati – naglasio je Milivojević.

Related Topics:

Politika

DODIKOV ODGOVOR DENISU! “Srpska je napadnuta od KRETENA kao što je Bećirović”

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je danas da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u pravu kada kaže da je Srpska napadnuta, a napadnuta je od kretena kao što je Denis Bećirović i ideologije koja u sebi nosi rušenje Dejtonskog sporazuma.

“Naravno da je Republika Srpska napadnuta, i te kako, ali od takvih kao što je Bećirović znaćemo se odbraniti”, rekao je Dodik novinarima u Laktašima.
Dodik je istakao da se ignorišu činjenice da u ustavni poredak interveniše stranac koji nema nikakva ovlaštenja i to muslimani u BiH prihvataju kao parlamentarno donesenu normu.

Umjesto da Bećirović ćuti i solidariše se sa današnjim danom, Dodik je rekao da se mora biti politički i ljudski idiot da sipa so na ljutu ranu srpskom narodu u danu kada se obilježava stradanje više od 500.000 Srba u Jasenovcu u najstrašnijem zločinu u prošlom vijeku.
“Zločine u Jasenovcu počinio je značajan broj njegovih sunarodnika muslimana, koji su bili hrvatsko ustaško cvijeće, a jedan od njih u Handžar diviziji bio je i Alija Izetbegović. S kim da imamo suživot u BiH, sa ovakvim kretenima kao što je Bećirović!? Naravno da ga nema”, kategoričan je Dodik.
On je ponovio da je Vučić bio potpuno u pravu, a da je Bećirović jedna trećina BiH.

“On nije BiH i ne može da priča u njeno ime. On je mogao da govori `ja kao muslimanski član Predsjedništva imam svoj stav`, ali on govori u ime BiH, što nije tačno jer 49 odsto BiH pripada Republici Srpskoj”, rekao je Dodik.

Ukoliko budu nastavljeni pritisci na Republiku Srpsku, Dodik je rekao da ona ima svoj put, da svakim danom jača svoju suverenost i samostalnost.

Nakon što je Vučić rekao da je danas napadnuta i Republika Srpska, oglasio se i Bećirović koji je naveo da je predsjednik Srbije “potpuno nenadležan i neovlašten da govori o bilo kakvom napadu na BiH ili neki njen dio”.

Nastavi čitati

Politika

CVIJANOVIĆ PORUČILA BEĆIROVIĆU! “Nisi nadležan”

Nisi nadležan da predstavljaš stavove BiH, poručila je srpski član i predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović bošnjačkom članu Denisu Bećiroviću.

Cvijanović je ukazala da je za to nadležno Predsjedništvo BiH, i to samo onda kad su u tom stavu sadržani glasovi sva tri člana Predsjedništva.

– Takođe, Bećirović nije ni nadležan, ni pozvan da tumači stavove Republike Srpske, a institucije i građani Republike Srpske, koja čini 49 odsto teritorije BiH, osjećaju se ugroženo stalnim nastojanjem političkog Sarajeva da privatizuju zajedničke institucije BiH i da stavove i želje bošnjačkih političara nameću predstavnicima drugih naroda – naglasila je Cvijanović.

Na pitanje da prokomentariše izjavi Bećirovića u kojoj je, između ostalog, naveo da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije nadležan da tumači zakone BiH, Cvijanović je odgovorila da je beskrajno jadno da u danu u kojem Srbija i Republika Srpska obilježavaju stradanje stotina hiljada žrtava u jasenovačkoj fabrici smrti, od kojih su u najvećem broju bili Srbi, upravo bošnjački član Predsjedništva BiH, kao jedan od tri, misli da ima pravo da komentariše poziciju Republike Srpske, a da to nemaju predsjednik Republike Srpske ili predsjednik Srbije.

– Ovo je još jedan od primjera ko guši BiH – zaključila je Cvijanović.

Nastavi čitati

Politika

ISTORIČAR MILAN KOLJANIN! “Cijela NDH bila poprište zločina”

Jasenovac je žižna tačka stradanja Srba jer je politika Nezavisne države Hrvatske (NDH) bila potpuno uništenje Srba, Roma i Jevreja. To su bile grupe osuđene na uništenje prema zvaničnoj politici ustaške države, koja je stvorila posebne organe i deo tog sistema bili su logori Jasenovac. Prvo Gospić sa područnim logorima Jadovno i na ostrvu Pagu, a kasnije, kao naslednik gospićkog logora smrti, jer su tamo odvođeni ljudi isključivo da bi bili ubijeni, uspostavljen je prvi logor u okviru sistema Jasenovac, čija je prvobitna namera bila uništenje zatočenika, uz radnu funkciju.

Poručio je to u intervju za “Glas Srpske” ugledni srpski istoričar Milan Koljanin, koji je dobar dio života posvetio izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, naglašavajući da i danas, nakon osam decenija od proboja jasenovačkih logoraša nema mjesta zaboravu stratišta i zločina, ali ima za još bolje uvažavanje naučne istoriografije i ulaganja u ljude i projekte koji će se baviti i pitanjima Jasenovca i stradanja u NDH i Drugom svjetskom ratu.

Ustaške snage iz Jasenovca, podsjeća, nisu uništavale zatočenike samo u Jasenovcu, nego i u bližoj i daljoj okolini.

– Ubijali su srpsko stanovništvo gde god su mogli da nađu nekoga. To je bio užasan sistem masovnog uništenja koji je sprovođen u samom logoru, ali i u blizini. Jasenovac treba gledati kao simbol i mesto najvećeg stradanja, ali nikad ne treba izgubiti iz vida da je cela teritorija NDH, prije svega srpski etnički prostori, bila poprište masovnih zločina i masovnog stradanja. Tu pre svega mislim na masovna stratišta kao što su Garavice kod Bihaća i niz drugih. Neka su imala izuzetno simbolični značaj, kao što je stratište u Glinskoj pravoslavnoj crkvi, gde su bila dva velika pokolja Srba 1941, da bi posle toga i crkva bila srušena. Tako da nisu samo fizički uništavani srpski životi, nego i srpska duhovna i kulturna baština. Potpuno je trebalo uništiti srpski narod i sve njegove simbole. Zbog toga je zabranjivano srpsko ime, srpsko pismo – ćirilica, srpski kalendar, a sve srpske ustanove su bile ukinute, a kao najvažnija je Srpska pravoslavna crkva, koja je simbol srpskog identiteta. Sve to treba imati u vidu kada se govori o Jasenovcu i povodom Jasenovca. Gde god su mogle ustaške snage su ubijale Srbe do poslednjih dana, do početka maja. Poslednji masovni zločin je upravo bio u logoru Jasenovac, jer je uoči proboja uništena velika grupa prvo ženskih zatočenika, pa i muških, a preostalih, oko 1.000, odlučilo je 21. aprila 1945. da ako ginu, poginu u borbi. I sledećeg dana je usledio organizovan proboj jasenovačkih zatočenika zahvaljujući kojem je njih 104 uspelo da sačuva život. A svi ostali, i to je taj najveći zločin na kraju rata, su ubijeni od strane komande logora. Sam logor Jasenovac je posle tog proboja bio napušten. Drugog dana maja 1945. su srpske jedinice ušle u razrušeni Jasenovac, prepun leševa i ruševina, jer su ustaše minirale postrojenja – kazao nam je Koljanin.

GLAS: Vi ste dobar dio života posvetili izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, čiji je dio sistem logora Jasenovac, među kojima je i stratište Donja Gradina. Zbog čega? Šta Vas je odvelo u tom pravcu?

KOLjANIN: Niz okolnosti, ali i ono što je bio predmet rada Instituta za savremenu istoriju – veliki jugoslovenski projekat o Jugoslovenima u svim logorima u Jugoslaviji i van zemlje. I moj institut je bio koordinator tog projekta i meni je zadatak bio logor Sajmište u Zemunu. Tom istraživanju sam posvetio sedam godina, ali ta tema je uvela u problematiku stradanja u Drugom svetskom ratu. Taj logor je važan kako za stradanja Srba iz okupirane Srbije tako i iz NDH. Većina zatočenika koji su stigli u logor na Beogradskom sajmištu je poticala sa teritorije NDH. To su uglavnom bili Srbi, civili koji su uhapšeni i dovedeni, između ostalog, i u Jasenovac, a mnogi koji su stigli u Jasenovac su upućeni u logor Sajmište, a odatle i u druge nemačke logore. Ispostavilo se da broj zatočenika koji je potreban Nemcima za ratnu privredu koji su bili u logorima i zatvorima u Srbiji nije bio dovoljan, tako da je zaključen ugovor o preuzimanju zatočenika iz ustaških logora, odnosno iz Jasenovca sa svojim najvećim logorom Starom Gradiškom. Već od maja 1942, kada su odvođene poslednje grupe jevrejskih zatočenika u smrt, počele su da stižu grupe iz ustaških logora Jasenovac i Stara Gradiška, odakle i u logor u Norveškoj. Ta godina je bila godina najvećeg stradanja i dotoka zatočenika iz Jasenovca i najvećeg stradanja u logoru Sajmište, tako da skoro trećina koja je stigla tu nije dalje ni otišla, jer su stradali od bolesti, torture, gladi. To je bilo i vreme njemačko-hrvatske vojne operacije na Kozari. Jun, jul i avgust su bili meseci velikog stradanja na Sajmištu i to mahom logoraša iz Jasenovca. Postoje tu i neki porodični razlozi koji su me vezivali za ovu temu.

GLAS: Odakle potiče najviše činjenica o Jasenovcu? Iz dokumentacije ili svjedočenja preživjelih logoraša?

KOLjANIN: Još u ratu je formirana komisija za ratne zločine, postojale su komisije u pojedinim republikama, takozvane zemaljske komisije i zaista su počele da rade, prikupljale su dokumenta i izjave preživjelih. To je bio glavni izvor, ali nažalost te komisije su prestale da rade već 1947. godine, mada su prikupile veliki materijal, ali to je trebalo nastaviti i sistematski istražiti celi prostor Jasenovca i najvećeg stratišta, a to je Donja Gradina. To su ogromna polja smrti gde je najveći broj zatočenika stradao. Nisu izvršena forenzička ispitivanja prostora, ali prikupljena dokumenta komisija i izjave su za nas primarni izvori. Tu treba pomenuti i rad pukovnika Antuna Miletića iz sredine osamdesetih godina koji je prikupio i objavio četiri toma dokumenata koji se odnose na logor Jasenovac.

GLAS: Možete li uopšte izdvojiti detalj, sliku, podatak, izjavu koja je na Vas i kao čovjeka i istoričara ostavila najjači utisak i u kojoj se zapravo može sažeti svo zlo koje je haralo tim kompleksom logora, gdje nije bilo nimalo milosti ni za bebe ni za djecu?

KOLjANIN: Teško je izdvojiti. Iza svakog broja stoje ljudi i sudbine, ali ako bih morao da izdvojim nešto što je za mene najpotresnije, to je svakako stradalo dete. I to masovno stradanje, prvo odvajanje dece od majke, a potom i njihovo ubijanje. Ona su masovno ubijana i sa roditeljima i posle odvajanja od njih, a u vezi sa tim je, opet, i najveća humanitarna akcija spasavanja dece Dijane Budisavljević i ta nada i spas koji je stigao do hiljade njih, pre svega zahvaljujući njoj i drugim ljudima.

GLAS: Koliko danas, kao nacija, znamo o tom, kako ga neki zovu, paklu na zemlji? Strahote su godinama, čuje se, gurane pod tepih. Koliko je to doprinijelo zaboravu, odnosno umanjenju stradanja Srba, Jevreja i Roma tokom tih 1.337 dana, koliko je postojao zloglasni Jasenovac?

KOLjANIN: Nije istina da je to baš toliko gurano pod tepih. O Jasenovcu i stradanju u tom logoru postoji bogata literatura, ali manje naučnih radova. Pokojni Jovan Miljković, koji je bio na čelu Spomen-područja Jasenovac, u jednoj knjizi popisao je sve publikacije i izvore koji se odnose na Jasenovac. Ipak, hoću da kažem da nije dovoljno prisutna tema Jasenovca u javnosti, kao ni drugih stradanja. Politika sećanja se vezuje, i tako i treba, za Jasenovac, ali tu je niz manjih stratišta. Sada se daleko više govori o stradanjima na Drini. To su bili prosto zaboravljeni zločini, za njih su znali oni koji su bili pogođeni njima, ali ima dosta takvih mesta. Jasenovac treba da ima snagu glavnog simbola stradanja, ali treba znati i za druga stratišta koja su u vezi sa određenim sredinama. Treba negovati i kulturu sećanja u svom kraju, uz pominjanje Jasenovca i njegovu simboliku.

GLAS: Sporovi o broju žrtva logora Jasenovac do danas nisu okončani. Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju da je broj žrtava od 500.000 do 600.000. Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su različite podatke o broju ubijenih u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih. Međutim, kasnije su plasirali sve manje brojeve.

KOLjANIN: Sramota je što se decenijama nije na tome sistemski radilo, tako da se dočekao i taj popis stanovništva, odnosno žrtava rata 1964. godine, gde je ustanovljeno da je manje od 600.000 ljudi stradalo u celoj Jugoslaviji, a odmah posle rata je procenjivano da je stradalo više od milion. Znalo se da su uništavana cela sela, zajednice, porodice. Istraživanja su morala da budu i trebalo da budu obavljena u posleratnom periodu, ali smo došli u situaciju da se stalno licitira i na neki način zbunjuje javnost izuzetno različitim brojevima stradalih u Jasenovcu.

GLAS: Da li ste saglasni sa ocjenama, koje iznose i pojedine Vaše kolege istoričari, da politika ima sve veći uticaj na istoriju, tumačenje i pisanje? Koliko je opasno igrati se brojevima u istoriji, a posebno kada je riječ o temama kao što su Jasenovac, NDH?

KOLjANIN: Dnevna politika ne bi trebalo da koristi ni zloupotrebljava rezultate istoriografije. Naučna istoriografija je najmanje u tome, a radi se o uglavnom o ljudima koji imaju političke motive. To treba izbeći.

GLAS: Na jednoj od posljednjih zajedničkih sjednica vlada Srbije i Srpske usvojena je odluka o raspisivanju konkursa za izgradnju memorijalnih centara posvećenih jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini i Beogradu. Da li će i projekti poput tih, kada budu završeni, predstavljati svojevrsne čuvare sjećanja?

KOLjANIN: Svakako, ali postoje institucije i vredne kolege koji se bave tim pitanjima, prikupljaju dokumentaciju i pišu o toj temi. Važne su i institucije, ali bi u ovim već postojećim trebalo da bude anagažovano više ljudi i da se ulaže i u njih i u projekte. Bitno je da se stalno istražuje, da se rade projekti i da se unapredi rad postojećih institucija. Znam da se o tim centrima već neko vreme priča i žao mi je što to već nije i završeno.

Kanonizacija Stepinca
GLAS: Jednom ste na konstataciju da papa Franjo nije proglasio Alojzija Stepinca svecom i pitanje da li se to može promijeniti nakon njega rekli da sigurno može. S obzirom na ono što slijedi u Vatikanu, da li to očekujete?

KOLjANIN: Teško je reći. Zavisiće od samog pape i njegovog stava. Vidjeli smo da je dosadašnji papa bio protiv toga, smatrajući da su to neraščišćena pitanja. S njim je ta stvar stavljena ad akta, a sve će zavisiti od političke procene Vatikana i samog pape. Ako se bude nastavila politika pomirenja i sporazumevanja koju je vodio papa Franjo, pretpostavljam da ovo pitanje neće biti stavljeno na dnevni red, ali sve je pitanje i procene Vatikana da li treba kanonizovati Stepinca ili ne.
Glas

Nastavi čitati

Aktuelno