Connect with us

Zanimljivosti

Neobičan rekorder od prije 86 godina: Gimnazijalac iz opklade pojeo “Gorski vijenac”

Jedan novosadski gimnazijalac postigao je nesvakidašni “rekord” jer je “za opkladu od deset dinara, ovaj gimnazista pojeo cijelo Njegoševo besmrtno “Gorski vijenac”, zajedno sa uvodom, rječnikom i komentarom, ukupno 138 strana – i ništa mu nije bilo”.
Ovako je o ovom nesvakidašnjem događaju izvijestila Politika u izdanju od 18. marta 1936. godine u jeku raznih rekorda koji su tih dana postavljali svuda po svijetu znani i neznani rekorderi. Kako je konstatovao autor teksta, novosadski gimnazijalac je postavio jedan nevjerovatan rekord, “zbog koga bi se Njegoš u grobu prevrnuo”.

Ovaj nevjerovatni događaj se odigrao nekoliko dana prije 18. marta, ali se dalje konstatuje da je pitanje da li bi se za njega i saznalo da gutanju književnog djela nije prisustvovao i žiri sastavljen isto tako od gimnazijalaca. Od njih su za rekord saznali prvo svi ostali učenici muške gimnazije, a poslije i cijela varoš, “tako da pola Novog Sada prepričava danas ovaj događaj kao izuzetno retku senzaciju”.

“Nevjerovatni rekorder je đak sedmog razreda gimnazije. Dobro uči i nije u zavadi ni sa nastavnikom književnosti, niti sa književnošću uopšte, a isto tako nema ni razloga da mrzi Njegoša i njegova djela”, ističe autor članka u Politici i dodaje da je do toga da pojede cijelu knjigu došlo sasvim slučajno, više zbog kaprisa nego zbog opklade, i da mu se u ruci našla neka druga knjiga, a ne “Gorski vijenac”, na primjer Algebra, on bi nju pojeo.

Ideja da se sklopi ovakva neobična opklada potekla je iz šale. Jedan njegov drug, po izlasku iz škole, baš posloke časa književnosti, uzeo je jednu ulaznicu i pojeo je pred svojim drugovima. Naravno, kako dkečaci vole da se nadjačavaju i međusobno izazivaju, jedan od prisutnih je konstatovao da to nije neki naročiti podvig, uz rokeči: “Čik ti pojedi cokelu knjigu, evo na primker ovu (tu je pokazao na ‘Gorski vijenac’ koji mu se zatekao u ruci). To, ako možeš!”

Traženo – dobijeno. Opklada je sklopljena, obojica su predala prisutnim drugovima po deset dinara, a onda je gimnazijalac tražio da mu se donese knjiga, i srećom, dobio je jednu bez tvrdih korica. A onda je počeo da jede.

“List po list, čak zajedno sa tutkalom kojim su pričvršćeni listovi i koncem kojim je knjiga bila prošivena, pa mu je zato dozvoljeno da se uz neobično meze služi i kiflama i vodom. Korice “Gorskog vijenca”, kako pričaju očevici, rekorder je progutao za tren oka. Prvo je otkinuo gornje ivice, onda je u njih zavio parče kifle i sve zajedno zamočio u čašu vode. Pošto je podržao nekoliko trenutaka, dok je hartija malo omekšala u vodi, cijeli taj nakvašeni zamotuljak metnuo je u usta, malo ga prožvakao i progutao”, piše Politika uz napomenu da je “žiri bio zabezeknut”.

Ista procedura ponovila se i sa donjim koricama i sa listovima. Poslije dva i po sata ostao je posljednji list koji se još držao na tutkalu i koncu. I njega je progutao s posljednjim komadom kifle, a onda, kao da ništa nije bilo rekao je: “E sad još da te častim s ovim!” I pojeo je ulepljeno tutkalo i progutao konac. Odmah mu je bio isplaćen zasluženi novac.

Ne znamo da li je ovo čista izmišljotina ili ne, ali kako god bilo, ovaj novosadski gimnazijalac je “sutradan došao u školu, živ i zdrav”.

“Izgledao je kao da ništa nije bilo. Sve je prošlo u redu, još istog dana. Svario je cijeli ‘Gorski vijenac’ – i uvod, i rječnik, svario je čak i komentar…”

Zaključuje se da cijela muška gimnazija gleda u neobičnog rekordera sa još neobičnijim stomakom, kao u neko natprirodno čudo. I rekorderovi profesori su saznali i sad se Novosađani pitaju: kako su oni primili cijeli ovaj slučaj. Kao budalaštinu ili posmatraju čisto s pedagoške strane?

“Jer, zbilja, teško bi se moglo uzeti da je dijete bilo željno nauke i književnosti, toliko željno da nije imalo vremena da čita nego je gutalo list po list “Vijenca” dok ga nije cijelog pojelo…”, pisala je Politika prije 86 godina.

Related Topics:

Zanimljivosti

VJEROVALI ILI NE! Kokoške osjećaju emocije, pa i pocrvene

Prema najnovijem istraživanju, kokoške ne samo da mogu osjećati iznenadna uzbuđenja ili jake emocije, nego čak mogu da pocrvene.

Strah, pronalazak omiljene hrane, hvatanje od strane ljudi i jurnjava su okidači emocija koje i kokama izazivaju vrelinu u glavi.

Probuđena reakcija
Ovo istraživanje, koje je objavljeno u Applied Animal Behaviour Science, crvenilo kože lica živine upoređuje sa istom reakcijom kod ljudi i ukazuje na probuđenu emocionalnu reakciju, piše Sciencealert.

Prethodno istraživanje je pokazalo da crvenilo lica ukazuje na stanja uzbuđenja kod ptica poput ara i lešinara. Etolozi sa Univerziteta u Turu ispitali su ovu osobinu kako bi vidjeli da li je to indikator emocionalnih stanja kod živine.

Tako je šest kokoški iz Saseksa snimljeno u različitim scenarijima, od kojih su neki bili prirodni, a drugi izazvani, uključujući uzbudljive situacije, poput kupanja u prašini i hranjenja crvima iz brašna i stanja povezana sa strahom, poput hvatanja i obuzdavanja.
Linker
Poseban algoritam

Hiljade snimaka živine analizirano je posebnim algoritmom, istraživači su analizirali nivo crvenila krijesta, obraza, ušne školjke i visećih “pletenica” ispod brade. Iako su rezultati preliminarni zbog male količine uzoraka, oni pokazuju da manje crvenila u obrazima i ušnim školjkama ukazuje na smirenost i zadovoljstvo koka.

Nasuprot tome, pojačano crvenilo lica ukazuje na veće emocionalno uzbuđenje, uključujući buđenje emocija prilikom pronalaska omiljene hrane ili u slučaju straha. Ovim “stresovima” izlagano je 13 kokoški iz Saseksa, u prisustvu eksperimentatora tokom perioda od pet sedmica, dok je 12 koka bilo pošteđeno napetih situacija.

Koke koje su navikle na stres pokazale su manje straha, a samim tim i crvenile su slabije u odnosu na kokoške nenavikle na jaka uzbuđenja.

Varijacije stanja

Promjene u crvenilu kože lica odražavaju varijacije u afektivnim stanjima i mogu se koristiti kao marker za procjenu kvaliteta odnosa čovjeka i živine. Uz dalja istraživanja, crvenilo lica kokoški moglo bi da postane pokazatelj njihove dobrobiti i korisan tumač društvenih interakcija i hijerarhija između pojedinačnih ptica.

Uprkos tome što su kognitivno, emocionalno i društveno složene, kao i mnoge druge ptice i sisari, kokoške se često pogrešno doživljavaju kao neinteligentne.

Još od prije 10.000 godina, čovjek je oblikovao evoluciju ovih ptica od divljih ptica iz džungle do domaće živine. Od tada su nas othranile milijarde ovih životinja, svojim đubrivom pomogle su nam da uzgajamo povrće, štitile su naše usjeve tako što su jele insekte, pa čak i pružale emocionalnu podršku, pa bi bilo više nego fer da se i mi potrudimo da ih razumijemo.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Djevojčica (3) se žalila da čuje “čudovišta”: U ZIDU PRONAŠLI 60 HILJADA PČELA

U zidu porodične kuće pronašli su roj od čak 60.000 pčela.

U porodičnoj kući u Sjevernoj Karolini pronađen je roj od oko 60.000 pčela. Trogodišnja djevojčica žalila se mjesecima roditeljima na “čudovišta u zidu”, da bi se na kraju ispostavilo da se tu nalazi ogroman broj pčela!

Njena majka kaže da isprva nije pridavala značaj tome što joj ćerka govori, ali su na kraju ona i njen suprug shvatili da bi ta “čudovišta” mogla da budu pčele. Prvo je uočila saće u dimnjaku kuće i na tavanu, a onda je shvatila da bi zujanje na koje se trogodišnja djevojčica žalila, moglo da dolazi od pčela u zidu.

Pozvali su firmu koja se bavi uklanjanjem pčela, i na kraju se ispostavilo da ih je ogroman broj u zidu porodične kuće.

“Samo su se izlile iz zida, bilo je kao u horor filmu”, rekla je ona za BBC.

Pčelar koji je radio na premiještanju pčela rekao je da su bile tu čak osam mjeseci, kao i da nikada nije vidio da košnica bude toliko duboko u zidu.

Uspio je da pronađe maticu i premjestio je u drugu košnicu. U nekoliko navrata uspio je da izvadi između 55.000 i 60.000 pčela.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

MISTERIOZNE MUMIJE IZLOŽENE U MUZEJU: Niko ne zna zašto se tijela ne raspadaju (VIDEO)

U muzeju u kolumbijskom gradu San Bernardo izloženo je više od 14 tijela koja su se misteriozno mumificirala poslije smrti.

Radnica u muzeju Rosio Vergara izjavila je da su u ovom kolumbijskom gradu od 1963. godine iskopane desetine mumificiranih tijela, od kojih su neki imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskopavanja.

Prema njenim riječima, u kasnim osamdesetim na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija, a danas ih bude iskopano samo nekoliko.

“Stručnjaci su pokušali da objasne ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije, ali nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu”, rekla je Vergara.

Tijelo žene iz Kolumbije Saturnine Tores de Beharano koje je 1993. godine pokopano na gradskom groblju u kolumbijskom gradu San Bernardno, ekshumirano je nakon osam godina, a ona je još imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože.

Beharanina kćerka rekla je da njena majka još ima svoje smeđe lice, pletenice i kosu, a njeni posmrtni ostaci su takođe izloženi u muzeju.

Tijelo koje bude u sanduku pokopano, u normalnim okolnostima, u prosjeku počne da se raspada za godinu dana, a za 10 od njega ostaju samo kosti, a ako se pokopa direktno u zemlju, bez sanduka, već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur.

Antropolog Daniela Betankort s Nacionalnog Univerziteta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini.

“Ovdje stalno duva vruć vjetar. Možda groblje funkcioniše kao peć u kojoj tijela dehidriraju, ali tu hipotezu tek treba istražiti. Nije sprovedeno puno studija o tome šta se događa i zbog kojih uslova dolazi do mumifikacije”, izjavila je Betankortova.

(Srna)

Nastavi čitati

Aktuelno