Connect with us

Svijet

RADE DO IZNEMOGLOSTI, a država im uzima gotovo sve: Mučne ispovijesti radnika koje šalju na prisilni rad u Rusiju!

Sjeverna Koreja šalje na hiljade svojih građana u Rusiju kako bi popunila ozbiljan manjak radne snage uzrokovan ratom u Ukrajini, tvrde južnokorejski obavještajci, prenosi BBC.

Radnici su raspoređeni na gradilištima, u tvornicama odjeće i IT centrima, iako takvi poslovi krše sankcije Ujedinjenih nacija. Prema riječima Andreja Lankova, profesora na Univerzitetu Kookmin u Seulu, Moskva ih vidi kao “jeftinu, vrijednu i poslušnu radnu snagu”.

BBC je razgovarao sa šest sjevernokorejskih radnika koji su od početka rata pobjegli iz Rusije. Oni su, pod uslovom anonimnosti, opisali izuzetno teške uslove – rad i do 18 sati dnevno, samo dva slobodna dana godišnje, strogi nadzor agenata vlastite bezbjednosne službe i smještaj u prljavim, prenapučenim kontejnerima punim insekata.

Radnici navode da su izloženi opasnostima poput rada bez zaštitne opreme, prijetnji fizičkim kažnjavanjem i ograničene slobode kretanja. Jedan od njih ispričao je da, nakon pada s visine od četiri metra, nije smio napustiti gradilište niti potražiti ljekarsku pomoć.

Veći dio njihove zarade ide direktno režimu Kim Jong Una, dok im ostaje tek 100 do 200 dolara mjesečno, isplaćenih po povratku kući – metoda koja ih odvraća od bijega.

Procjene govore da je prošle godine u Rusiju poslano više od 10.000 sjevernokorejskih radnika, dok bi ove godine broj mogao premašiti 50.000. Dio njih mogao bi biti angažovan i na obnovi ruskih okupiranih područja u Ukrajini.

Stručnjaci upozoravaju da će ova radna snaga vjerovatno ostati u Rusiji i nakon rata, kao “trajno nasljeđe saveza Kima i Putina”. Podaci ruske vlade pokazuju da je 2024. u zemlju ušlo više od 13.000 Sjevernokorejaca – 12 puta više nego prethodne godine – a gotovo 8.000 njih koristilo je studentske vize, što analitičari vide kao način zaobilaženja zabrane UN-a, prenosi BBC.

Related Topics:

Svijet

PONOVO SKOČILE CIJENE NAFTE: Trend rasta se nastavlja

Fjučersi nafte marke “brent” za jul porasli su za 1,04 dolara, na 111,44 dolara po barelu, dok su fjučersi nafte marke “vest Teksas” porasli za 41 cent, na 105,48 dolara po barelu, kao posledica iranske blokade Ormuskog moreuza, i američke blokade iranskih luka za izvoz sirove nafte.

Cijene nafte rastu od kraja februara kada su Sjedinjene Američke Države i Izrael napale Iran, što je dovelo do zatvaranja Ormuskog moreuza i prekida isporuka oko jedne petine svetskih zaliha nafte i tečnog prirodnog gasa, prenosi Rojters.

Cijene nafte marke “brent” porasle su za 50 odsto samo u martu, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Svijet

TRAMP: Cijene energenata pašće “KAO KAMEN” čim se završi rat u Iranu

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je sinoć u razgovoru sa novinarima da će cijene energenata “pasti kao kamen” čim se završi rat u Iranu.

Globalne cijene nafte su dostigle četvorogodišnji maksimum od preko 126 dolara po barelu zbog zabrinutosti da bi sukob mogao dovesti do produžene krize, prenosi Rojters.

Cijena nafte tipa Brent porasla je za skoro sedam odsto na 126,31 dolar po barelu, a potom je ponovo pala na oko 114 dolara.

Oko 20 odsto svjetske nafte i tečnog prirodnog gasa (TPG) trasportuje se kroz Ormuski moreuz, a sukob je doveo do skoka globalnih cijena energenata.

Vrhovni vjerski vođa Irana, ajatola Modžtaba Hamnei izjavio je u četvrtak da će Teheran obezbijediti Ormuski moreuz i eliminisati “neprijateljske zloupotrebe tog plovnog puta”, prenio je BBC.

SAD su u međuvremenu saopštile da će blokirati iranske luke sve dok zvanični Teheran prijeti bezbjednosti tankera koji pokušavaju da koriste Ormuski moreuz ozbiljno ometajući globalne isporuke energenata, prenosi Tanjug.

Nastavi čitati

Svijet

MODERNA POMPEJA: Grad je 1968. za noć sravnjen sa zemljom, ali postoji i dan danas – KAKO?

Na Siciliji postoji grad koji je posle razornog zemljotresa 1968. godine zatrpan betonom kako bi zauvijek ostao sačuvan.

Pejzaži Sicilije često podsjećaju na razglednice, spoj obale, brda i planina koji lako parira nekim od najljepših pejzaža na svijetu. Ipak, u dolini Belice, na zapadu ostrva, nalazi se prizor koji odudara od svega poznatog: dva brežuljka koji svjedoče o jednoj od najvećih tragedija moderne Italije, ali i o neobičnom pokušaju da se ona sačuva kroz umjetnost.

Na jednom od njih nalaze se ruševine nekadašnjeg grada Gibelina, razorenog u zemljotresu 15. januara 1968. godine. Na drugom, ogromna betonska površina, poznata kao “Kreto di Buri”, monumentalno umjetničko djelo koje prekriva ostatke grada. Ova instalacija, završena 2015. godine prema ideji umjetnika Alberta Burija, prostire se na više od 80.000 kvadratnih metara i prati mrežu nekadašnjih ulica ovohg grada. Posjetioci danas hodaju “ulicama” koje zapravo predstavljaju pukotine između betonskih blokova, simbolično zamrznutog grada.

Na taj način, Gibelina je postala svojevrsna moderna Pompeja, ne zatrpana pepelom, već svjesno prekrivena betonom kako bi sjećanje na nju ostalo trajno.

Razaranje koje je promijenilo sve
Zemljotres koji je pogodio dolinu Belice bio je prvi veliki potres moderne Italije. Serija podrhtavanja kulminirala je u noći između 14. i 15. januara, kada je udar jačine 6,4 stepena Rihterove skale sravnio sa zemljom 21 naselje. Najteže su stradale Gibelina, Salaparuta i Pođoreale.

Poginulo je 296 ljudi, više od 1.000 je povređeno, a gotovo 100.000 ostalo je bez doma. Mnogi su uspjeli da napuste kuće na vrijeme, jer su prethodni potresi upozorili na opasnost, ali razmere razaranja bile su potpune.

Obnova, međutim, nije bila ni brza ni jednostavna. Država je u početku nudila novac i čak karte za iseljavanje u SAD i Australiju, umjesto obnove siromašnog regiona. Stanovnici su godinama živjeli u šatorima i privremenim barakama, često bez osnovnih uslova.

Novi grad, ali bez duše?
Za razliku od drugih naselja, Gibelina nije obnovljena na istom mjestu. Zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Ludoviku Koraou, grad je izmješten na ravnicu, bliže saobraćajnicama, sa idejom da se obezbijedi bolja budućnost.

Nova Gibelina građena je kao moderan, eksperimentalni grad, sa širokim ulicama, bez centralnog trga i prilagođena automobilima, a ne ljudima. Takav koncept bio je stran lokalnom stanovništvu, naviknutom na bliskost i život u zajednici.

Istovremeno, vlasti i umjetnici pokušali su da gradu udahnu “dušu” kroz umjetnost.

Grad kao galerija
Od 1970-ih, Gibelina postaje centar savremene umjetnosti. U grad dolaze brojni umjetnici, arhitekte i intelektualci, ostavljajući iza sebe djela koja su transformisala prostor: skulpture, instalacije, pozorišne scene i muzeje.

Danas ovaj mali sicilijanski grad posjeduje hiljade umjetničkih djela, najviše po glavi stanovnika u Italiji i desetine lokacija posvećenih savremenoj umjetnosti. Zbog toga je 2026. godine proglašen prvom italijanskom prestonicom savremene umjetnosti, uz niz izložbi i kulturnih događaja. Festival Orestiadi, koji se tamo održavao, postao je jedan od najznačajnijih umetničkih događaja u Evropi, ali se posetioci nisu zadržavali.

Ipak, uprkos umetničkom značaju, Gibelina se suočava sa problemima tipičnim za ruralnu Italiju, depopulacijom i ekonomskim stagnacijama. Grad danas ima oko 3.000 stanovnika, upola manje nego pre zemljotresa, a ni turisti nisu naročito zainteresovani.

Posjetioci ga često opisuju kao neobično i pomalo sablasno mjesto: široke, prazne ulice bez pješaka, ali sa skrivenim “džepovima” života u kafićima i restoranima.

Upravo zato, 2026. godina vidi se kao šansa za novi početak, ne samo kao turistička promocija, već kao pokušaj da se umjetnost ponovo poveže sa zajednicom i privuče nova generacija stvaralaca.

Gibelina tako ostaje jedinstven primjer grada koji nije pokušao da izbriše tragediju, već da je pretvori u trajno sjećanje i umjetnost koja traje.

Nastavi čitati

Aktuelno