Connect with us

Društvo

SLAVSKA TRPEZA NAJUKUSNIJA, ALI GOJI! Znate li koliko kalorija unesemo tokom ovakvog ručka?

Dok sjedimo, pričamo sa rodbinom i prijateljima, gostimo se i ispijamo čašu po čašu soka, u stvari ne znamo koliko smo dodatnog šećera unijeli. Naravno, vodimo se time da ćemo gaziranim pićem “lakše svariti i protjerati tu hranu”

Ljudi se, kada idu sa slave na slavu, vode time da nikako ne smiju da uvrijede domaćina i da je sramota ne probati nešto. Tako dolazi do toga da Srbi za jedan dan slave pojedu hrane dovoljno za nedjelju dana.

To se dešava uslijed pretrpavanja hranom, zapravo, ovu situaciju savršeno opisuje ona izreka “gladne su ti oči”.

Kada vidimo kako je slasna kožica prasećeg pečenja, koliko je na stolu šarenih salata i rolata, kako su divne glazure na sitnim kolačima, mi prosto zaboravimo da smo siti, da smo se već dobrano najeli, pa u tanjir stavljamo sve što nas privlači, uz misaoni izgovor da je ovo samo danas.

Ali nije, ići ćete na slave cijelog novembra i decembra, a sjetite se da poslije Božića slijedi Sveti Stefan, a onda i Jovanjdan.

Naravno, treba jesti, treba se veseliti, opustiti se i malo popiti, što je svakako lakše ako nismo ni svijesni koliko kalorija unosimo svakim zalogajem, šta radimo sebi kada posle svakog gucnemo gazirano piće i šta smo sve uradili svom organizmu do kraja treće slave tog dana.

U razgovoru sa Jovanom Živić, strukovnim nutricionistom, dijetetičarem, saznali smo koliko tačno hrane Srbi unesu za jedan dan slave.

Slavska hrana i njene kalorije

Znamo kako to ide – radujemo se da spremimo i da na stolu vidimo: meze, sireve, rusku, ali i neke nove salate, rolate, slane torte, supu, sarmu, pečenje, tortu ili sitne kolače.

– To je sve suviše. Mi apsolutno možemo da pojedemo samo supu i, na primjer, neko meso, zajedno sa salatom. Ako počnemo od meze, a mi samo kroz sireve, umake pune majoneza kombinovanih sa raznim vrstama pavlake, unesemo brdo loših kalorija i loših masti. Pa onda, kada pojedemo to, pređemo na suhomesnate proizvode, koji u sebi imaju veliku količinu masti. Onda prelazimo na sarmu, koja opet ima izvjesnu količinu masti. Sarma kao sarma nije loša, ukoliko pojedemo jednu ili dvije, ali ako prije toga pojedemo majonez i cijelo predjelo, pa pojedemo sarmu, pa poslije pečenje, to na kraju rezultira time da mi kroz jednu slavsku trpezu unesemo nedjeljni broj kalorija – počinje Jovana Živić koja nam taksativno daje uvid u to koliko koja hrana ima kalorija na 100 grama.

Parče slavskog kolača iznosi okvirima 200 kalorija, a proja 173 kalorije na 100 grama

Ruska salata je 220 kalorija na 100 grama, dok za istu količinu mimosa ima 296 kalorija.

Tradicionalna gibanica sa sirom ili pita s mesom iznose manje-više osto I to je između 300-330 kalorija na 100 grama.

Prebranac je 145 kalorija na 100 grama, dok je podvarak oko 230 tanjir.

Glavno mesno jelo je svakako pečenje, a svinjsko iznosi 176 kalorija, dok jagnjeće je 294 na 100 grama.

Za desert se skoro uvijek serviraju sitni kolači, a 100 grama ovih poslastica iznose 457 kalorija.

Posni sitni kolači oko 490 kalorija na 100 grama.

Sa druge strane, parče čokoladne torte sa orasima sadrži oko 560 kalorija, a ako se odlučite za vućnu tortu unijećete oko 260 kalorija.

Jedna sarma sadrži oko 130 kalorija, što svakako zavisi od njene veličine.

Navike Srba na slavi

Dok sjedimo, pričamo sa rodbinom i prijateljima, gostimo se i ispijamo čašu po čašu soka, u stvari ne znamo koliko smo dodatnog šećera unijeli. Naravno, vodimo se time da ćemo gaziranim pićem “lakše svariti i protjerati tu hranu”.

– Sok nema mogućnost da zadovolji žeđ kao voda. Sok reaguje tako da nam se još više pije, a mi ne unosimo vodu da bi nam se povratila hidriranost, već unosimo šećer, arome i aditive. Ne unosimo ništa kvalitetno. Kroz čašu soka unosimo oko 30 grama šećera. To su skoro dvije velike kašike šećera – nastavlja naša sagovornica.

Ono što Jovana ističe kao najveći problem je svakako sistem “od slave do slave”.

– Ljudi zasednu na jednu slavu, pa jedu, neka je to otprilike trajalo dva sata, pa onda idu na drugu slavu i tamo ponovo jedu. Tako konstantno muče svoj pankreas da luči insulin. Dešava se da ne prave pauzu između obroka. Ono što zaboravljamo jeste da, kada jedemo, nakon toga neka tri sata treba da pijemo samo vodu, kako se pankreas ne bi maltretirao ponovo. Ali, ako se konstantno unosi nešto u usta i gricka, pa neka je to i gutljaj po gutljaj soka, kafe, ponovo se pankreas muči, ponovo se luči insulin, i ponovo se maltretira pankreas, nema vremena da on “odmori” i da se “prištedi” – jasna je Jovana.

Kako se osjećamo dan poslije

Jovana nam objašnjava da je organizam navikao, zbog tih silnih masnoća i šećera koji se nalaze u hrani, da luči insulin i poslije je potrebno dan do dva da se to nekako izniveliše i da insulin i pankreas ponovo rade kako treba.

– Ljudi prosto dan poslije ne mogu da funkcionišu, što je logučno, jer ako pojedu tu količinu hrane, ne može ni stomak normalno da radi, a sa druge strane, zbog unijete količine šećera i masti, osjeća se pad energije. Drugo, može da se ubije i pH vrijednost – počinje Jovana Živić i nastavlja:

– Ako ne pazimo na kiselo-baznu ravnotežu hrane i ako jedemo suviše šećera, mi automatski narušavamo pH organizma, a kada pH nije u ravnoteži, mi se osjećamo umorno i bez energije. Naš mozak na umor reaguje tako da dobijemo utisak da nam treba neki šećer i tako se upada u začarani krug, umjesto da samo unosimo više vode.

Jasno je da većina ljudi ne zna koliko se organizam muči dan nakon ovakve gozbe, a Jovana to najbolje primjećuje u radu sa svojim klijentima. Onim klijentima koji ne žele plan ishrane, već samo savjete, ona da zadatak da zapisuju šta su sve pojeli u toku jednog dana. Tu se uzima u obzir i sve što “čapnu”, pa neka je to i parče nekog mafina i slično.

– Čapnu ovo, gricnu ono, na oko male stvari, poput čokoladice, a to je u stvari kalorijska bomba. Tu spadaju i “integralne” pločice iz zdrave hrane, a tu na 100 grama ima 500 kalorija. Jedna kesica čipsa ima oko 400 kalorija, a u tih 400 kalorija stane dosta mesa, dosta povrća i na primjer nekih zdravih hidrata, poput krompira, mrkve, nečega što nas drži dugo sitim – uviđa Jovana.

Related Topics:

Društvo

GLAVA U TORBI TRI DECENIJE, A ZA DRŽAVU NE POSTOJE! Demineri u BiH već 30 godina bez profesionalnog statusa!

Decenijama rade jedan od najopasnijih poslova, ali njihova profesija još nema status koji bi im omogućio adekvatnu zaštitu i odlazak u penziju pod povoljnijim uslovima.
Uz povlačenje stranih donatora i gubitak radnih mjesta, demineri upozoravaju da bi BiH mogla uklanjati mine još gotovo četvrt vijeka.
Ni tri decenije nakon početka organizovanog deminiranja, radnici koji svakodnevno rizikuju život kako bi uklonili mine iz Bosne i Hercegovine nemaju riješen profesionalni status, a njihovi problemi sa radnim stažom i beneficijama i dalje traju.
Dodatni udarac predstavljalo je povlačenje stranih donatora, zbog čega su mnogi demineri ostali bez posla. O položaju radnika u ovoj profesiji za N1 govorio je deminer Slavenko Jovović, koji iza sebe ima čak 41 godinu radnog staža, ali još ne može u penziju.
– Trideset godina imamo jedan te isti problem u deminiranju. Dva su ključna problema – donacije, jer mi isključivo živimo od donacija za deminiranje u Bosni i Hercegovini, i radni staž, odnosno povezivanje radnog staža i uplaćivanje beneficije. To su dva goruća problema oko kojih se vrtimo 30 godina – kazao je Jovović.
Ima 41 godinu staža, ali još ne može u penziju
Jovović je tokom radnog vijeka imao sreću da su mu poslodavci uredno uplaćivali redovni i beneficirani radni staž. Radio je u Vojsci Republike Srpske, potom u Oružanim snagama BiH, a zatim u organizacijama Stop Mines i Norveška narodna pomoć.Putuj u Europu
– I jednog jedinog dana nisam imao da nešto ganjam putem suda ili na neki drugi način – rekao je za N1.
Ipak, ni 41 godina radnog staža i osam godina beneficiranog staža nisu dovoljne da ostvari pravo na penziju.
Kako je objasnio, problem je u tome što Zakon o PIO Republike Srpske ne prepoznaje profesiju deminera na način koji bi mu omogućio raniji odlazak u penziju.
– Imam ja i radni staž i uplaćenu beneficiju i sve to redovno stoji, ali trebaju godine života, odnosno godine starosti – rekao je Jovović.
Naveo je da je u njegovom slučaju potrebno da napuni 57 godina, uzimajući u obzir osam godina beneficiranog staža.
Smatra da bi vlasti u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu trebalo da pronađu rješenje za status deminera.Vremenska prognoza
– Puno bi značio ovaj zakon za sve deminere u Bosni i Hercegovini, ne govorim samo za sebe – kazao je.
Neki rade 30 godina, a imaju evidentirano samo 15 ili 20
Položaj pojedinih njegovih kolega još je teži. Prema Jovovićevim riječima, ima deminera koji su na terenu od 1996. godine, ali im je evidentirano znatno manje radnog staža od vremena provedenog u ovom poslu.
– Imate ljude koji rade 30 godina, od 1996. godine, koji su svoj radni vijek proveli u deminiranju, a možda sada imaju 15 ili 20 godina radnog staža – upozorio je.
Takvi radnici svoja prava često moraju tražiti sudskim putem od firmi za koje su radili.
Jovović je naglasio da je deminiranje izuzetno zahtjevan posao za koji radnici moraju biti i fizički i psihički sposobni.
– To su ljudi koji 30 godina idu na teren, odvojeni su od porodice, idu po 12 ili 15 dana i rade na terenu, a uz sve to razmišljaju hoće li im biti plaćen radni staž i beneficija – naveo je.
Demineri sve stariji, mladih gotovo da nema
Dodatni problem predstavlja činjenica da je sve manje mladih ljudi zainteresovanih za ovaj posao, dok je postojeći kadar sve stariji.
– Starost deminera sada je 50 i više godina. Nema ovdje nekoga mlađeg da dolazi, da se organizuju neki kursevi. To su sve ljudi od 50, 60, 65 godina – rekao je Jovović.
Dodao je da demineri ne žele umanjivati značaj drugih rizičnih zanimanja, poput vojske i policije, ali smatra da je njihova profesija godinama zapostavljena.
– Mi kao demineri baš smo nekako zapostavljeni ovih 30 godina – kazao je.
Rokovi za uklanjanje mina stalno se pomjeraju
Osim problema sa statusom radnika i finansiranjem, neizvjesna je i dinamika završetka deminiranja u BiH.
Jovović je podsjetio da su rokovi za završetak ovog posla više puta pomjerani. Prvobitno se govorilo o 2016. godini, zatim o 2018. i 2024. godini, dok je sada, prema njegovim riječima, kao rok određena 2032. godina.
Ipak, upozorava da bi bez dodatnih donacija i podrške proces mogao potrajati još mnogo duže.
– Ako se nastavi ovako i ako ne bude tih nekih donacija sa strane, onda nećemo završiti do 2045., možda ni do 2050. – kazao je Jovović.
Posebno ga zabrinjava to što se o deminiranju u javnosti uglavnom govori tek nakon nesreća i stradanja.
– Nažalost, o deminiranju se govori samo kada se desi deminerska nesreća ili kada strada civilno lice u obilježenom minskom polju. Par dana se pominje da će se preuzeti mjere i tu se sva priča završava – rekao je.
U inostranstvu cijene stručnost deminera iz BiH
Jovović je ukazao i na paradoks da su demineri iz Bosne i Hercegovine veoma cijenjeni kada rade u inostranstvu, dok je njihov položaj kod kuće daleko od zadovoljavajućeg.
– Ovi moji kolege koji su otišli, demineri iz Bosne i Hercegovine, cijenjeni su u inostranstvu, puno se poštuju. Svaki deminer iz Bosne i Hercegovine koji je išao vani, cijeni se njegov rad i stručnost kojom je obučen – naveo je.
Na pitanje zašto je njihov položaj u BiH toliko loš, odgovorio je:
– Šta se dešava u Bosni i Hercegovini, zašto smo mi na tako niskim granama, nemam odgovora.
Posljednje dvije godine posebno su teške za deminiranje u BiH. Povlačenje stranih donatora dovelo je do toga da su mnogi radnici ostali bez posla, dok njihova profesija i dalje čeka zakonsko i društveno priznanje koje bi odgovaralo riziku i značaju posla koji obavljaju.

N1

Nastavi čitati

Društvo

RiTE Ugljevik uzima kredit od 18 miliona KM, VLADA RS DAJE GARANCIJU

Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o davanju saglasnosti za izdavanje garancije Republike Srpske za kreditno zaduženje Rudnika i Termoelektrane Ugljevik kod poslovne banke u iznosu od 18 miliona KM.

Kako je navedeno u odluci, finansijska sredstva obezbijeđena iz ovog kredita biće usmjerena u finansiranje kapitalne investicije, a  čime se planira nastavak modernizacije i unapređenja proizvodnih kapaciteta u ovom energetskom gigantu.
Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčani periodi, temperatura do 17 stepeni

U BiH se očekuje postepeno smanjenje oblačnosti uz sunčane periode, a u Hercegovini pretežno sunčano i najtoplije.

Ujutro će biti svježe, uz maglu i nisku oblačnost, koja se ponegdje može i duže zadržati, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.Duvaće slab do umjeren vjetar, na jugu na momente i pojačan, istočnih do sjeveroistočnih smjerova. Minimalna temperatura vazduha iznosiće od jedan do pet stepeni, na jugu do osam, u višim predjelima od minus tri, a dnevna od sedam u višim predjelima i mjestima s maglom do 13 na sjeveroistoku, na jugu do 17 Celzijusovih stepeni.

Nastavi čitati

Aktuelno