Dok sjedimo, pričamo sa rodbinom i prijateljima, gostimo se i ispijamo čašu po čašu soka, u stvari ne znamo koliko smo dodatnog šećera unijeli. Naravno, vodimo se time da ćemo gaziranim pićem “lakše svariti i protjerati tu hranu”

Ljudi se, kada idu sa slave na slavu, vode time da nikako ne smiju da uvrijede domaćina i da je sramota ne probati nešto. Tako dolazi do toga da Srbi za jedan dan slave pojedu hrane dovoljno za nedjelju dana.

To se dešava uslijed pretrpavanja hranom, zapravo, ovu situaciju savršeno opisuje ona izreka “gladne su ti oči”.

Kada vidimo kako je slasna kožica prasećeg pečenja, koliko je na stolu šarenih salata i rolata, kako su divne glazure na sitnim kolačima, mi prosto zaboravimo da smo siti, da smo se već dobrano najeli, pa u tanjir stavljamo sve što nas privlači, uz misaoni izgovor da je ovo samo danas.

Ali nije, ići ćete na slave cijelog novembra i decembra, a sjetite se da poslije Božića slijedi Sveti Stefan, a onda i Jovanjdan.

Naravno, treba jesti, treba se veseliti, opustiti se i malo popiti, što je svakako lakše ako nismo ni svijesni koliko kalorija unosimo svakim zalogajem, šta radimo sebi kada posle svakog gucnemo gazirano piće i šta smo sve uradili svom organizmu do kraja treće slave tog dana.

U razgovoru sa Jovanom Živić, strukovnim nutricionistom, dijetetičarem, saznali smo koliko tačno hrane Srbi unesu za jedan dan slave.

Slavska hrana i njene kalorije

Znamo kako to ide – radujemo se da spremimo i da na stolu vidimo: meze, sireve, rusku, ali i neke nove salate, rolate, slane torte, supu, sarmu, pečenje, tortu ili sitne kolače.

– To je sve suviše. Mi apsolutno možemo da pojedemo samo supu i, na primjer, neko meso, zajedno sa salatom. Ako počnemo od meze, a mi samo kroz sireve, umake pune majoneza kombinovanih sa raznim vrstama pavlake, unesemo brdo loših kalorija i loših masti. Pa onda, kada pojedemo to, pređemo na suhomesnate proizvode, koji u sebi imaju veliku količinu masti. Onda prelazimo na sarmu, koja opet ima izvjesnu količinu masti. Sarma kao sarma nije loša, ukoliko pojedemo jednu ili dvije, ali ako prije toga pojedemo majonez i cijelo predjelo, pa pojedemo sarmu, pa poslije pečenje, to na kraju rezultira time da mi kroz jednu slavsku trpezu unesemo nedjeljni broj kalorija – počinje Jovana Živić koja nam taksativno daje uvid u to koliko koja hrana ima kalorija na 100 grama.

Parče slavskog kolača iznosi okvirima 200 kalorija, a proja 173 kalorije na 100 grama

Ruska salata je 220 kalorija na 100 grama, dok za istu količinu mimosa ima 296 kalorija.

Tradicionalna gibanica sa sirom ili pita s mesom iznose manje-više osto I to je između 300-330 kalorija na 100 grama.

Prebranac je 145 kalorija na 100 grama, dok je podvarak oko 230 tanjir.

Glavno mesno jelo je svakako pečenje, a svinjsko iznosi 176 kalorija, dok jagnjeće je 294 na 100 grama.

Za desert se skoro uvijek serviraju sitni kolači, a 100 grama ovih poslastica iznose 457 kalorija.

Posni sitni kolači oko 490 kalorija na 100 grama.

Sa druge strane, parče čokoladne torte sa orasima sadrži oko 560 kalorija, a ako se odlučite za vućnu tortu unijećete oko 260 kalorija.

Jedna sarma sadrži oko 130 kalorija, što svakako zavisi od njene veličine.

Navike Srba na slavi

Dok sjedimo, pričamo sa rodbinom i prijateljima, gostimo se i ispijamo čašu po čašu soka, u stvari ne znamo koliko smo dodatnog šećera unijeli. Naravno, vodimo se time da ćemo gaziranim pićem “lakše svariti i protjerati tu hranu”.

– Sok nema mogućnost da zadovolji žeđ kao voda. Sok reaguje tako da nam se još više pije, a mi ne unosimo vodu da bi nam se povratila hidriranost, već unosimo šećer, arome i aditive. Ne unosimo ništa kvalitetno. Kroz čašu soka unosimo oko 30 grama šećera. To su skoro dvije velike kašike šećera – nastavlja naša sagovornica.

Ono što Jovana ističe kao najveći problem je svakako sistem “od slave do slave”.

– Ljudi zasednu na jednu slavu, pa jedu, neka je to otprilike trajalo dva sata, pa onda idu na drugu slavu i tamo ponovo jedu. Tako konstantno muče svoj pankreas da luči insulin. Dešava se da ne prave pauzu između obroka. Ono što zaboravljamo jeste da, kada jedemo, nakon toga neka tri sata treba da pijemo samo vodu, kako se pankreas ne bi maltretirao ponovo. Ali, ako se konstantno unosi nešto u usta i gricka, pa neka je to i gutljaj po gutljaj soka, kafe, ponovo se pankreas muči, ponovo se luči insulin, i ponovo se maltretira pankreas, nema vremena da on “odmori” i da se “prištedi” – jasna je Jovana.

Kako se osjećamo dan poslije

Jovana nam objašnjava da je organizam navikao, zbog tih silnih masnoća i šećera koji se nalaze u hrani, da luči insulin i poslije je potrebno dan do dva da se to nekako izniveliše i da insulin i pankreas ponovo rade kako treba.

– Ljudi prosto dan poslije ne mogu da funkcionišu, što je logučno, jer ako pojedu tu količinu hrane, ne može ni stomak normalno da radi, a sa druge strane, zbog unijete količine šećera i masti, osjeća se pad energije. Drugo, može da se ubije i pH vrijednost – počinje Jovana Živić i nastavlja:

– Ako ne pazimo na kiselo-baznu ravnotežu hrane i ako jedemo suviše šećera, mi automatski narušavamo pH organizma, a kada pH nije u ravnoteži, mi se osjećamo umorno i bez energije. Naš mozak na umor reaguje tako da dobijemo utisak da nam treba neki šećer i tako se upada u začarani krug, umjesto da samo unosimo više vode.

Jasno je da većina ljudi ne zna koliko se organizam muči dan nakon ovakve gozbe, a Jovana to najbolje primjećuje u radu sa svojim klijentima. Onim klijentima koji ne žele plan ishrane, već samo savjete, ona da zadatak da zapisuju šta su sve pojeli u toku jednog dana. Tu se uzima u obzir i sve što “čapnu”, pa neka je to i parče nekog mafina i slično.

– Čapnu ovo, gricnu ono, na oko male stvari, poput čokoladice, a to je u stvari kalorijska bomba. Tu spadaju i “integralne” pločice iz zdrave hrane, a tu na 100 grama ima 500 kalorija. Jedna kesica čipsa ima oko 400 kalorija, a u tih 400 kalorija stane dosta mesa, dosta povrća i na primjer nekih zdravih hidrata, poput krompira, mrkve, nečega što nas drži dugo sitim – uviđa Jovana.