Sjećate li se onih nekoliko “zlatnih” mjeseci kada BiH nije bila u političkoj krizi, nego su njeni zvaničnici složno, punom parom, radili na povećanju životnog standarda, ubrzanom evropskom putu i ostalim ključnim temama? Ne?

S razlogom, jer se nije ni desilo, zato što su prepucavanja i bacanje otrovnih strelica način funkcionisanja ovdašnje politike, čiji akteri neumorno svako rješenje guraju u ambis, a onda ga iz te rupe bez dna, navodno, pokušavaju izvući.

Kao malo gdje, politika se ovdje uglavnom bavi sama sobom, a vrijeme prolazi u neizvjesnosti, dok svi mi zajedno gubimo dane i godine čekajući bolje sutra.

Nermina Mujagić, redovna profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na odsjecima politologije i komunikologije, kaže da se ovdje ne radi o krizi, nego o proizvodnji krize.

“Naši političari proizvode krizu, jer oni samo na taj način ostaju na vlasti. Istovremeno, onaj ko pali kuću, javlja se kao neko ko gasi požar. To je neoliberalni oblik vladavine, koji nije dobar, koji skraćuje fundamentalna ljudska prava i slobode. Tako da, od Dejtona pa naovamo, a vjerovatno i ranije, ja ne znam da li smo imali godinu-dvije političke stabilnosti, odnosno nade da bismo mogli izaći iz ovog pakla u kojem se nalazimo”, rekla je Mujagićeva za “Nezavisne novine”.

Akademik Slavo Kukić kaže, kada je riječ o domaćoj političkoj klasi, da se ne može govoriti o periodima koji su obilovali zajedničkim guranjem kola, kako bi to za rezultat imalo bolji život, manju želju da se ode iz BiH itd., s tim što je, tvrdi, pozitivan trend mogao biti zabilježen između 2000. do 2006. u vrijeme visokih predstavnika Volfganga Petriča i Pedija Eštaduna.

Prema njegovim riječima, taj pozitivan trend desio se isključivo zahvaljujući neustezanju tih visokih predstavnika da posegnu za bonskim ovlaštenjima.

“Onog časa kada je svijet odlučio u najznačajnijoj mjeri odustati od korištenja bonskih ovlasti, odnosno kako je vrijeme odmicalo od 2006. godine, BiH je imala sve naglašenije regresivne trendove, odnosno sve uočljivije pozivanje na nacionalne interese Srba, Hrvata i Bošnjaka, a koje je korišteno kao paravan za različite kriminogene radnje i bogaćenje ljudi na najisturenijim državnim političkim pozicijama. Koristeći nacionalno kao paravan za vlastito bogaćenje, oni su istodobno doprinosili radikalizaciji političke situacije, koja je njima bila garant očuvanja vlastite pravne sigurnosti i garant da neće biti izvedeni pred sud pravde”, kaže Kukić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, danas je ta radikalizacija definitivno dosegla tačku kada nije moguće uopšte računati da bi se domaćim potencijalima išta moglo promijeniti.

Politički analitičar Nebojša Tojagić kaže: “BiH, kada nije u ratu, onda je u krizi.”

“I zaista se mi od rata naovamo nalazimo u političkim krizama koje se od prethodnih razlikuju samo imenom i nekim pojavnim oblicima, dok nam je ekonomska kriza konstanta. Ovdje je najveći problem što se ratovi ne završavaju, a požari ne gase, nego u praksi imamo slučajeve da se vatra gura pod tepih samo da se ne vidi – a pod tepihom nam se rasplamsavaju i Sejdić, i Finci, i evropska budućnost i približavanje EU i preuzete obaveze na tom putu na koje smo zaboravili onog dana kada smo preuzeli obavezu da ih ispunjavamo”, rekao je Tojagić za “Nezavisne novine”.

Sa druge strane, prema njegovim riječima, posebno kada su nacionalne teme, “imamo slučaj da se ulje svjesno ili nesvjesno doliva na vatru kako bi požar bio veći, a stradalnici i heroji porasli u očima građana najčešće ili po pravilu u vrijeme izbora”. Tojagić dodaje da su možda i izbori u ritmu od svake dvije godine krivi što mi imamo stalnu krizu.

“Trenuto nam je problem svih problema visoki predstavnik, a vjerujem da velika većina građana i ne zna koji je razlog sukoba i koja je njegova odluka prelila čašu strpljenja i prouzrokovala da se njegove odluke više neće objavljivati u ‘Službenom glasniku’. Taj problem doveo je do nove homogenizacije naroda odlučnog u namjeri da zaštiti lik i djelo predsjednika RS Milorada Dodika. U takvoj podjeli uloga Dodik je zaštitnik nacionalnih interesa, a svi oni koji to ne vide ili vide drugačije su u službi Zapada, Sarajeva…”, kaže Tojagić.
Nezavisne