Zanimljivosti
ZA VRIJEME JUGOSLAVIJE GOSTE SMO DOČEKIVALI SA PEČENJEM, A DANAS SA KAFOM I KUPOVNIM KEKSOM: Šta nam se to desilo?
Zašto nam više gosti ne dolaze u duge posjete nedjeljom? Šta se to desilo sa nama? Zašto sastanke zakazujemo u parkićima, na piknicima, u kafićima, igraonicama ili restoranima? Gdje je nestala ona naša gostoprimljivost kad su se gosti dočekivali pažljivo pripremanim ručkom i domaćim kolačima?
Dobro se sjećam, 1989. godine, nedjelja je, početak ljeta: mama ubrzano posprema kuću, zateže miljee preko kreveta, tjera nas da lijepo složimo knjige, dok se ručak krčka u kuhinji. Na gramofonskoj ploči “vrti se” Toma Zdravković…
“Još malo pa je sve spremno, samo još da pivom premažem prasetinu i smanjim rernu, da se krčka,” priča kao za sebe dok bukvalno ljeti po cijeloj kući..
Tata donosi flaše piva i stavlja ih u frižider, glanca ukrasnu flašu domaće rakije, traži čašice “da mu budu na dohvat ruke”, provjerava da li ima “žutog i crvenog soka”…
Mi djeca nemamo jasnu predstavu šta se dešava, ali znamo da je atmosfera vesela, pa smo zbog toga euforični. Imam utisak da i ja treba da budem korisna, pa užurbano preslažem igračke i tako pravim još veći nered od istih.
“Molim te lijepo se očešljaj i obuci onu ispeglanu haljinici što sam je stavila na tvoj krevet,” kaže mama u prolazu.

Odlazim da se brzo spremim, bez pogovora, jer gosti samo što nisu stigli.
To je jedno od najljepših sjećanja na djetinjstvo.
Miris dobre, domaće hrane, euforija zbog gostiju, lijepo obučeni mama i tata i neka praznična atmosfera u vazduhu…
Tako je bilo nekada! Sjećam se, gosti bi došli i odmah bismo ih smještali za veliki trpezarijski sto. Umjesto “Kako ste?”, mama bi govorila “Mora da ste gladni,” kao da su prepješačili maraton, a ne prešli taj kratki put od centra do predgrađa.
Djeca bi se veselo igrala u sobi, dijeleći igračke bez svađe.
Kasnije je domaćica uz pomoć gošće kuvala kafu, pa bi se sladili domaćim kolačima dok su opušteno ćaskali.
Gosti su kasnije išli u obilazak stana ili kuće sa domaćinom. Očekivalo se da im se pokaže sve: od spavaće sobe, plakara, pa do kolekcije ploče i pića. Od gostiju se očekivalo da se pristojno zadive.
Danas te kulture više nema. Gosti se nerado primaju u kuću, a i kada dođu dočekani su sa kafom i kupovnim keksom.
Žene sada slabo kuvaju, a još slabije žele da to čine vikendom – lakše je u restoranu!
Domaćin više ne pravi “domaću rakiju”, pa je i ne služi.
Šta nam se desilo? Gdje je nestala gostoprimljivost kojom smo zračili? Pišite nam u komentarima ispod teksta…
Kurir
Zanimljivosti
DONIRAO BUBREG SUPRUZI, a nakon razvoda tražio da mu ga vrati
Američki ljekar Ričard Batista donirao je supruzi bubreg kako bi joj spasio život, ali je nakon što je ona zatražila razvod braka odlučio da od nje traži da mu organ vrati ili da mu isplati čak 1,5 miliona dolara.
Ovaj neobičan slučaj iz 2009. godine dospio je pred sud u Njujorku i izazvao raspravu o tome može li se donirani organ tražiti nazad.
Slučaj se razmatrao pred Vrhovnim sudom u Mineoli, u saveznoj državi Njujork.
Barbara je izjavio da je njegov klijent, 49-godišnji ljekar iz Ronkonkome, koji je 1995. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kornel, sklopio brak s Donel Batistom 31. avgusta 1990. godine. Par ima troje djece, koja su 2009. godine imala 14, 11 i osam godina.
Nakon što su joj bile neuspješne dvije transplantacije, Barbara je rekao da je njegov klijent donirao bubreg supruzi tokom operacije obavljene 18. juna 2001. godine u Medicinskom centru Univerziteta Minesota. Ričard Batista izjavio je da je njihov brak u to vrijeme bio u krizi zbog opterećenja izazvanog zdravstvenim problemima njegove supruge.
„Moj prvi prioritet bio je da joj spasim život“, rekao je Batista na konferenciji za novinare u Garden Sitiju.
„Druga korist bila je mogućnost da spasimo naš brak“
Donel Batista (44) iz Masapekve podnijela je zahtjev za razvod u julu 2005. godine, izjavio je Barbara.
Medicinski etičari saglasni su da ovaj slučaj nema izgleda za uspjeh. Na pitanje koliko je vjerovatno da bi ljekar mogao dobiti svoj bubreg nazad ili za njega dobiti novac, Artur Kaplan iz Centra za bioetiku Univerziteta Pensilvanija ocijenio je da su takve mogućnosti „negdje između nemogućeg i potpuno nemogućeg“.
Prije svega, rekao je Robert Vič, medicinski etičar s Kenedijevog instituta za etiku Univerziteta Džordžtaun, „protivzakonito je razmjenjivati organe za bilo šta što ima novčanu ili drugu vrijednost“.
U Sjedinjenim Američkim Državama organi se ne smiju kupovati niti prodavati. Doniranje organa predstavlja poklon, a prema zakonu, kako je objasnio, „kada nešto poklonite, ne možete to tražiti nazad“.
„To je sada njen bubreg i njegovo uklanjanje značilo bi da bi morala ići na dijalizu ili bi je takav zahvat mogao usmrtiti“, rekao je Vič.
Kaplan je istakao da se organu ne može naknadno dodijeliti ni novčana vrijednost.
„Ne postoji nikakva naknadna odšteta koju možete dobiti ako se predomislite zbog poklona koji ste dali“, rekao je, prenose Vijesti.me.
Osim toga, nijedan ugledni hirurg ne bi pristao da obavi takvu transplantaciju, a nijedan sud ne bi mogao prisiliti osobu da se podvrgne operaciji, zaključio je Kaplan.
Zanimljivosti
ĐURO OTKRIO ZAŠTO NADREALISTI DANAS NE BI IMALI POSLA: Stvarnost nadmašila i njihove skečeve
Branko Đurić Đuro prvi put će izvesti svoju autorsku predstavu „Đurologija“ pred publikom u Jajcu 27. novembra, u okviru drugog AVNOJ Festa.
Do sada sam odigrao 827 predstava ‘Đurologija’ širom svijeta i nastupao na nekim mjestima i po dvadesetak puta, a evo, prvi put dolazim u Jajce i moram vam reći da me to raduje. Kada se pomene Jajce, prva asocijacija je, naravno, AVNOJ i meni kao čovjeku rođenom sredinom prošlog vijeka to mnogo znači – rekao je Đurić.
Od Sidneja do Jajca, publika prepoznaje iste stvari
„Đurologija“ se oslanja na svakodnevne situacije, navike i male nelogičnosti koje publika prepoznaje bez obzira na to gdje živi. Upravo je to, prema Đurinim riječima, razlog zbog kojeg predstava izaziva slične reakcije u različitim dijelovima svijeta.
– Svuda ljudi jednako reaguju na ‘Đurologiju’. Apsolutno svuda, od Sidneja do Los Anđelesa, ljudi prepoznaju svoje svakodnevne rutine i događaje o kojima nakon predstave počnu razmišljati na potpuno drugačiji način – istakao je.
Dolazak na festival koji ove godine odaje počast pokretu New Primitives otvorio je i pitanje slobode duha, otpora malograđanštini i društvenih vrijednosti koje su obilježile rad njegove generacije.
Đuro kaže da su pripadnici tog pokreta bili, a vjeruje da su i danas, borci za sve oblike slobode. Sarajevo u kojem su stvarali pamti kao sredinu čija je snaga bila u različitostima.
– Živjeli smo u predivnoj miješanoj sredini i prepoznavali svu tu raznolikost kao kvalitet. Nažalost, sve ono čime smo se bavili u svojim najcrnjim predviđanjima ostvarilo se. Još samo nekoliko naših skečeva nije postalo stvarnost. Neki od njih su blizu ‘ostvarenja’, recimo raspad Evropske unije – rekao je uz smijeh.
Politička stvarnost nadmašila skečeve
Govoreći o tome koliko je danas moguće koristiti satiru u borbi protiv podjela i ekstremizma, Đurić ocjenjuje da je stvarnost postala toliko apsurdna da autorima ostavlja malo prostora za dodatno pretjerivanje.
– Danas Nadrealisti ne bi imali šta da rade. Sve što se dešava i što možemo da pratimo već je toliko nadrealno, ludo i satirično samo po sebi da ne znam šta bi čovjek tu još mogao da doda – kazao je.
Prema njegovom mišljenju, prizori iz političkog života danas često nadmašuju ono što je nekada zamišljeno kao televizijska satira.
– Stvarni snimci iz nekog parlamenta već su sami po sebi smješniji od mnogih skečeva Nadrealista. Da ne govorim o tome da likove kakvi se danas pojavljuju u politici nekada ne bismo mogli ni da koristimo u Nadrealistima, jer bi tada djelovali kao pretjerivanje – dodao je.
U razgovoru se osvrnuo i na budućnost antifašizma, u kontekstu istorijskog revizionizma i novih podjela na prostoru bivše Jugoslavije.
– Iskreno, volio bih da pojam antifašizma ostane na nivou sjećanja, ali, nažalost, toliko je povoda u svijetu i kod nas da se on ne može i ne smije ugasiti – poručio je Đurić.
Umjetnost pod pritiskom, zajedništvo kao oslonac
Iako svojim radom u glumi, muzici i režiji povezuje ljude širom regiona, Đuro ne smatra da su kultura i umjetnost same po sebi garancija iskrene solidarnosti. Upozorava da i one mogu postati prostor za nametanje poželjnih stavova i stvaranje podjela.
– Kultura i umjetnost danas postaju sredstva za plasiranje svega i svačega. Romantike više nema nigdje, pa čak ni u umjetnosti. Sve postaje oružje u rukama medija koji nas na različite načine pokušavaju ‘programirati’ šta treba da mislimo i šta je ispravno, a šta nije – smatra Đurić.
Posebno problematizuje davanje prednosti umjetnicima zbog njihovih stavova, kao i odnos prema onima koji misle drugačije. Ipak, vjeruje da postoje autori čiji rad i dalje uspijeva da poveže publiku i prevaziđe podjele.
– Ipak, znam da još postoje iskreni umjetnici koji na pravi način povezuju ljude na našim prostorima svojim koncertima, nastupima, izložbama… I znam da će to pobijediti. Pravda uvijek pobjeđuje – rekao je.
Na pitanje kako manji gradovi poput Jajca mogu zadržati mlade i razvijati živu kulturnu scenu, Đurić odgovara da to nije samo lokalni izazov. Centralizaciju vidi kao globalni problem, a prostor za promjene pronalazi u snažnijem povezivanju ljudi.
– Smisao treba pronaći u lokalnoj sredini, zajedništvu i povezivanju ljudi – zaključio je Đuro, prenosi Akta.ba.
Zanimljivosti
KAKO STARIMO, SAT KAO DA IDE BRŽE! Stručnjaci objasnili zašto u djetinjstvu godina traje vječno, a kasnije proleti za tren!
Mnogima se čini da mjeseci prolaze za tren i da nova godina stiže skoro odmah nakon prethodne, tako osjećaj da vrijeme ubrzava kako starimo poznat je psiholozima, a naučna istraživanja pokazuju da bi mogao biti povezan s načinom na koji pamtimo događaje, svakodnevnom rutinom, emocijama i životnim iskustvima.
Vrijeme, naravno, ne prolazi brže kako starimo. Jedan sat uvijek traje 60 minuta, ali način na koji ga doživljavamo može se značajno mijenjati. Psiholozi razlikuju osjećaj prolaska vremena dok se nešto događa od načina na koji naknadno procjenjujemo koliko je neki period trajao.
Upravo je ta razlika važna za razumijevanje zašto nam pojedine godine ostaju u sjećanju kao izuzetno duge, dok druge kao da su prošle u trenu.
Šta kažu istraživanja o osjećaju da vrijeme brže prolazi?
U istraživanju objavljenom 2005. godine psiholozi Marc Wittmann i Sandra Lehnhoff ispitali su 499 osoba u dobi od 14 do 94 godine.
Rezultati su pokazali povezanost životne dobi i subjektivnog osjećaja prolaska vremena. Međutim, utvrđeni efekti bili su mali do umjereni, što znači da godine same po sebi ne mogu objasniti čitav fenomen.
Drugo istraživanje, koje su 2010. godine objavili William Friedman i Steve Janssen, obuhvatilo je 1.865 odraslih osoba iz dvije zemlje.
Ispitanici gotovo svih životnih dobi navodili su da vrijeme prolazi brzo. Razlike između mlađih i starijih bile su uglavnom male, osim kada su procjenjivali koliko im je brzo prošlo prethodnih deset godina.
Ovi rezultati pokazuju da osjećaj ubrzavanja vremena nije jednostavna niti neizbježna posljedica starenja.
Zašto je djetinjstvo djelovalo kao da traje duže?
Jedno od mogućih objašnjenja povezano je s načinom na koji pamtimo nova iskustva.
Tokom djetinjstva i mladosti susrećemo se s brojnim situacijama koje do tada nismo doživjeli: prvi dan škole, nova prijateljstva, putovanja i druga važna iskustva.
Takvi događaji mogu ostaviti upečatljiva sjećanja.
U odrasloj dobi svakodnevica često postaje predvidljivija. Posao, obaveze, kupovina i povratak kući ponavljaju se iz sedmice u sedmicu.
Kada se naknadno osvrnemo na takav period, možda ćemo se sjećati manjeg broja događaja koji se jasno izdvajaju.
Zbog toga nam se može učiniti da je proteklo manje vremena nego što zaista jeste.
Ipak, naučnici upozoravaju da ovo nije jedino moguće objašnjenje.
Kako mozak grupiše uspomene i utiče na doživljaj vremena?
Istraživanje objavljeno 2018. godine u naučnom časopisu Self and Identity bavilo se načinom na koji ljudi organizuju vlastita sjećanja.
Umjesto da pamtimo svaki pojedinačni događaj, često cijele periode života grupišemo u šire kategorije, poput posla, porodice ili svakodnevnih obaveza.
Autori istraživanja, među kojima je psiholog Mark Landau, proveli su tri studije s ukupno 324 učesnika.
Rezultati su pokazali da su osobe koje su bile podstaknute da događaje iz prethodne godine grupišu u šire cjeline taj period naknadno doživljavale kao kraći.
Drugim riječima, način na koji organizujemo uspomene može uticati na naš osjećaj koliko je brzo prošlo određeno razdoblje.
Zašto rutina nije jedino objašnjenje za ubrzavanje vremena?
U naučnom pregledu objavljenom 26. januara 2026. godine u časopisu Frontiers in Psychology, istraživači Mark Landau i Young-Ju Ryu analizirali su različita objašnjenja subjektivnog prolaska vremena.
Njihov rad pokazuje da je riječ o složenom fenomenu na koji mogu uticati pamćenje, emocije, pažnja i način na koji procjenjujemo vlastiti život.
Posebno je zanimljivo da se i periodi ispunjeni važnim iskustvima mogu naknadno doživljavati kao veoma kratki.
Osjećaj da je godina proletjela zato ne mora značiti da je bila dosadna ili jednolična.
Način na koji procjenjujemo proteklo vrijeme može biti povezan i s time koliko smo određeni period doživjeli kao ispunjen, značajan ili usklađen s vlastitim ciljevima.
Možemo li usporiti osjećaj da vrijeme brzo prolazi?
Iako ne postoji naučno potvrđen recept kojim možemo zaustaviti subjektivno ubrzavanje godina, istraživanja nude nekoliko mogućih smjernica.
Uvođenje novih aktivnosti, učenje novih vještina i povremeno mijenjanje svakodnevne rutine mogu stvoriti više prepoznatljivih iskustava i uspomena.
Međutim, to ne znači da će takve promjene automatski učiniti da nam vrijeme prolazi sporije.
Važno je razlikovati doživljaj vremena u određenom trenutku od naknadnog prisjećanja. Aktivnost u kojoj uživamo može nam brzo proći, ali istovremeno ostaviti bogata i dugotrajna sjećanja.
Naučnici zato još nemaju jedinstven odgovor na pitanje zašto nam se čini da godine prolaze sve brže.
Ono što istraživanja sugerišu jeste da naš osjećaj vremena ne zavisi samo od broja godina koje imamo, nego i od toga kako živimo, šta pamtimo i kakvo značenje pridajemo vlastitim iskustvima, prenosi N1.
-
Politika3 dana agoSTANIVUKOVIĆ IZBACIO NIKOLU DRONJKA IZ PSS-a: „Više nije dio Pokreta Sigurna Srpska. Hvala mu“!
-
Politika21 sat agoKAKO SE UNIŠTAVA JAVNA USTANOVA! SNSD-ovi kadrovi od Doma penzionera u Prijedoru napravili poligon za afere i bezvlašće!
-
Politika2 dana ago“AJMO JOVO NANOVO”! Od ponoći RiTE Ugljevik van pogona, NEMA NI RUFIJEVOG UGLJA
-
Politika12 sati agoSTANIVUKOVIĆ DONIO ODLUKU! “Razgovaraćemo sa Minićem, ali NAŠI STAVOVI SU JASNI”
-
Politika2 dana agoGLASALI STE ZA PROMJENE, A VAŠ GLAS ZAVRŠIO U VLASTI! Da li je konačno vrijeme da se mandat vrati strankama i zaustavi politička trgovina?
-
Politika3 dana agoVLADO ĐAJIĆ: Sve je očiglednije da su izbori bili lažirani
-
Svijet3 dana agoCNN: Iran sprema napad “prljavom bombom” u Vašingtonu, METE TRAMPOVI LJUDI
-
Društvo3 dana agoUBILI SU JOJ SUPRUGA I TROJICU SINOVA, A ONA JE DO 95. GODINE ČUVALA SJEĆANJE NA NJIH! Emotivan potez u Brodu u čast majke Milje!
