Connect with us

Zanimljivosti

ZA VRIJEME JUGOSLAVIJE GOSTE SMO DOČEKIVALI SA PEČENJEM, A DANAS SA KAFOM I KUPOVNIM KEKSOM: Šta nam se to desilo?

Zašto nam više gosti ne dolaze u duge posjete nedjeljom? Šta se to desilo sa nama? Zašto sastanke zakazujemo u parkićima, na piknicima, u kafićima, igraonicama ili restoranima? Gdje je nestala ona naša gostoprimljivost kad su se gosti dočekivali pažljivo pripremanim ručkom i domaćim kolačima?

Dobro se sjećam, 1989. godine, nedjelja je, početak ljeta: mama ubrzano posprema kuću, zateže miljee preko kreveta, tjera nas da lijepo složimo knjige, dok se ručak krčka u kuhinji. Na gramofonskoj ploči “vrti se” Toma Zdravković

“Još malo pa je sve spremno, samo još da pivom premažem prasetinu i smanjim rernu, da se krčka,” priča kao za sebe dok bukvalno ljeti po cijeloj kući..

Tata donosi flaše piva i stavlja ih u frižider, glanca ukrasnu flašu domaće rakije, traži čašice “da mu budu na dohvat ruke”, provjerava da li ima “žutog i crvenog soka”…

Mi djeca nemamo jasnu predstavu šta se dešava, ali znamo da je atmosfera vesela, pa smo zbog toga euforični. Imam utisak da i ja treba da budem korisna, pa užurbano preslažem igračke i tako pravim još veći nered od istih.

“Molim te lijepo se očešljaj i obuci onu ispeglanu haljinici što sam je stavila na tvoj krevet,” kaže mama u prolazu.

Porodica, Jugoslavija
foto: Profimedia

Odlazim da se brzo spremim, bez pogovora, jer gosti samo što nisu stigli.

To je jedno od najljepših sjećanja na djetinjstvo.

Miris dobre, domaće hrane, euforija zbog gostiju, lijepo obučeni mama i tata i neka praznična atmosfera u vazduhu…

Tako je bilo nekada! Sjećam se, gosti bi došli i odmah bismo ih smještali za veliki trpezarijski sto. Umjesto “Kako ste?”, mama bi govorila “Mora da ste gladni,” kao da su prepješačili maraton, a ne prešli taj kratki put od centra do predgrađa.

Svi bismo zajedno jeli i pričali. Kako čovek jede mnogo govori o njemu. Tako smo se još bolje upoznavali. Kasnije bi muškarci prešli u dnevnu sobu da popiju “po čašicu domaće”, a žene bi zajedno u kuhinji prale suđe i još opuštenije pričale.

Djeca bi se veselo igrala u sobi, dijeleći igračke bez svađe.

Kasnije je domaćica uz pomoć gošće kuvala kafu, pa bi se sladili domaćim kolačima dok su opušteno ćaskali.

Gosti su kasnije išli u obilazak stana ili kuće sa domaćinom. Očekivalo se da im se pokaže sve: od spavaće sobe, plakara, pa do kolekcije ploče i pića. Od gostiju se očekivalo da se pristojno zadive.

Danas te kulture više nema. Gosti se nerado primaju u kuću, a i kada dođu dočekani su sa kafom i kupovnim keksom.

Žene sada slabo kuvaju, a još slabije žele da to čine vikendom – lakše je u restoranu!

Domaćin više ne pravi “domaću rakiju”, pa je i ne služi.

Šta nam se desilo? Gdje je nestala gostoprimljivost kojom smo zračili? Pišite nam u komentarima ispod teksta…

Kurir

Zanimljivosti

KAO IZ HOROR FILMA! Pas robot s automatskom puškom na leđima

Izgleda kao nešto iz distopijske serije “Black Mirror”, ali ovo je samo najnovija adaptacija robotike za moderno bojno polje.

Tokom nedavnih vojnih vježbi s Kambodžom, kineska vojska pokazala je psa robota s automatskom puškom na leđima, piše CNN.
“Može poslužiti kao novi član u našim urbanim borbenim operacijama, zamjenjujući naše ljudske članove da provode izviđanje i identifikuju neprijatelja i gađaju metu”, kaže vojnik identifikovan kao Chen Wei u videu državne televizije CCTV.
Dvominutni video snimljen tokom kinesko-kambodžanske vježbe “Golden Dragon 2024” prikazuje psa robota kako hoda, skakuće, leži i kreće se unatrag, a kontrolisan je preko daljinskog uređaja. U jednoj vježbi, robot koji puca iz puške vodi pješačku jedinicu u zgradu.

Vojna upotreba pasa robota nije ništa novo. CCTV video iz prošle godine takođe je prikazao robotske pse naoružane puškama u zajedničkoj vježbi u kojoj su učestvovale kineske, kambodžanske, laoške, malezijske, tajlandske i vijetnamske vojske održanoj u Kini prošlog novembra. U 2020., i vazdušne snage SAD-a demonstrirale su kako koriste robotske pse, prenosi Index.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVINA DOK SE NE DOKAŽE SUPROTNO Mačka poplavila gradsku vijećnicu i izazvala štetu od 325.00 EVRA

Mačka je otkrivena u gradskoj vijećnici tokom građevinskih radova.

Kako mačku nije bilo moguće uhvatiti, zgrada u regiji Frisia je privremeno zaključana. Mačka je potom vjerovatno otvorila slavinu, zbog čega je voda curila, poplavivši s vremenom neke prostore vijećnice, namještaj i zidove.
Šteta je bila toliko velika da su neki službenici morali privremeno raditi u drugoj zgradi. Trebalo je zamijeniti neke zidove i podove. Na sjednici gradskog vijeća održanoj ovih dana predstavljen je konačni račun o šteti od gotovo 325.000 evra.
Osiguranje će platiti štetu. Sada možemo zatvoriti ovaj “mačji dosje”, rečeno je iz uprave.

U konačnici nije bilo moguće bez sumnje dokazati da je mačka zapravo odgovorna za otvorenu slavinu, jer niko nije svjedočio da je životinja to zaista i učinila.
Srpskainfo

Nastavi čitati

Zanimljivosti

U SUŠTINI NIJE TAKO TEŠKO! Kako prepoznati lažne prijatelje?

Iskrenost je najbolja politika, osim ako je tvoj „prijatelj“ ne koristi da te uništi.

Veoma poučna priča poznate književnice Elizabet Gilbert na temu lažnih prijatelja koji su tu samo da vam „podmetnu nogu“ u životu. Otkriva kako da na vrijeme prepoznamo takve ljude.

Prije 20 godina, ručala sam sa svojom prijateljicom u meksičkom restoranu kada je iznenada upitala: „Liz, mogu li biti potpuno iskrena s tobom?“ Bila sam toliko glupa u svojim 20-ima da sam rekala: „Da, naravno!“ Tada je moja prijateljica izvadila svoj emotivni bodež iz torbice i ubola me pravo u rebra.“

Rekla je da sam sebična i lijena, da najverojatnije neću postati pisac da niko ne voli mog dječka. Oh, i poslednja stvar: moja kosa ne izgleda baš dobro… Brada mi je prevelika za kratku kosu pa izgledam čudno i neskladno.

Dok sam hvatala dah, pokušavajući nekako zaustaviti unutarašnji osjećaj emotivnog krvarenja, moja prijateljica je pomjerila posudu za umak da bi svojom rukom dohvatila moju ruku.

„Ja sam tvoj jedini prijatelj koji će ti reći istinu“, rekla je. Zato je toliko važno da se zbližimo jer ti ostali pričaju samo ono što želiš da čuješ. I vjerovala sam joj. Družila sam se s ovom devojkom još pet godina.

Svaki put kada sam imala potrebu da donesem neku važnu odluku ili čujem nečije mišljenje, obratila sam se njoj, a ona je, sa spremnošću krvnika, presjekla namjeru u mojim očima. Zašto sam joj dopuštala da me muči? Zato što sam mislila da zahvaljujući njenoj iskrenosti stvari mogu sagledati realnije, a za rezultat samo sam samo bila traumatizovana.

Nepotrebno je reći da me moje profesionalno napredovanje (u koje ona nije vjerovala) naučilo koliko je njena kritika bila štetna. Usprkos predviđanjima moje prijateljice, postala sam pisac.

Polako sam počela uviđati da ne moram prihvatati kritike od bilo koga. Vremenom sam naučila da definišem tip čitatelja kojima je zapravo moj rad i upućen. Razvila sam četiri pitanja koja mi pomažu da odlučitim kome je dopušteno čitati skice mojih radova, a kome ne:

1. Vjerujem li ukusu i procjeni ove osobe? 2. Razume li ova osoba uopšte šta želim stvoriti? 3. Želi li mi ova osoba iskreno uspjeh? 4. Da li je ova osoba u stanju reći mi istinu, a da ne povrijediti me?

Ako ne mogu odgovoriti sa „da“ na sva četiri pitanja, onda takvoj osobi ne dopuštam da čita moje rukopise. A četvrto pitanje je generalno najvažnije jer mnogi ljudi koji vam žele iznijeti svoje iskreno mišljenje, zaista samo žele priliku da vas povrijede.

Kada sam prestala pokazivati svoja najdublja osjećanja (govorim o rukopisima) i distancirala se od nasilnih ljudi, moj stil se poboljšao. Počela sam primenjivati ovaj mali „test povjerenja“ u privatnim odnosima.

Ako ću se nekome otvoriti, moram znati da li mogu vjerovati ovoj osobi, moram znati da li me ta osoba razume, želi li mi dobro i uspjeh, i što je najvažnije, može li biti iskrena.

To su ljudi kojima se okružujem. I moj život je krenuo novim, dobrim, svjetlim putem. A onda, jednog dana, moja „prijateljica“ me ponovo upitala: „Mogu li biti još iskrenija sa tobom?“. A ja sam joj odgovorila: „Zaista, nema potrebe“, prenosi Sensa.hr

Nastavi čitati

Aktuelno