Entuzijazam na Zapadu za podršku Ukrajini opada, a sve je teže da se prikriju sukobi interesa među saveznicima Kijeva. Pristalice Ukrajine na Zapadu su imale velika očekivanja od ukrajinske ofanzive, a razočaranje izaziva napetost, piše njemačka redakcija RT-a.

U tekstu „Zapadni front protiv Rusije se ruši“, autor Rudiger Rauls podsjeća kako je opadajući entuzijazam Amerikanaca za rat, zajedno sa spremnošću Vijetnamaca da se žrtvuju, bio je odlučujući faktor u porazu SAD u Vijetnamu.

Kakvo je raspoloženje u Ukrajini, teško je procijeniti, ali je promjena raspoloženja među pristalicama jasna.

Sve je teže prikriti sukob interesa, čiji spisak je sve duži i duži. Na početku sukoba, Zapad je gajio iluzije o brzoj pobjedi Ukrajine i razarajućem porazu Rusije.

Govorilo se o propasti i dekolonizaciji Rusije, odnosno o podjeli zemlje na mnogo manjih jedinica.

– Slično kao u Jugoslaviji, smatralo se da novostvorene države mogu da se priključe političkom Zapadu, a ako je potrebno i uz vojni pritisak. Ovaj plan nije uspio u Rusiji – piše autor.

Foto: EPA

Posle neuspjeha pregovora u Turskoj, Rusija se pripremila za duži vojni sukob, za razliku od Ukrajinaca i Zapada.

Suprotno zapadnim tvrdnjama, Rusija nikada nije bila zainteresovana za osvajanje Ukrajine, a kamoli za napad na zapadne zemlje, već za uništenje prijetnje koja je usmjerena protiv Rusije.

– Rusija je uništavanje takve prijetnje uvijek navodila kao cilj vojne operacije, htio Zapada da vjeruje u to ili ne – podsjeća autor.

Ukrajinska pobjeda postajala je sve udaljenija, a poslije višenedeljnih gubitaka u borbama, ukrajinska ofanziva nije nigdje uspjela da načini bilo kakav odlučujući prodor.

Ratni ciljevi nisu mogli da budu ostvareni, a neuspjeh je nečim morao da se opravda. Umjesto da traže razloge neuspjeha, ljudi traže krivce. Zapad je okrivio ukrajinsku ratnu taktiku i korupciju u vojnom vrhu. Ministar odbrane Aleksej Reznikov je morao da ode sa funkcije, zvanično zbog korupcije. Državni službenici su otpušteni i zamjenjeni borcima sa fronta.

Ukrajinci su zauzvrat krivili saveznike jer su im oduzeli previše vremena za isporuku oružja, često slali zastarjelu opremu i obraćali previše pažnje na ruske crvene linije.

Foto: Reuters/shutterstock

– Da li su Amerikanci prvo htjeli da sačekaju da Rusi reaguju protiv Evropljana – pita autor u svom tekstu.

Vašington je bio oprezan i u pogledu američkih projektila ATAKMS. Najprije su ih isporučili Britanci, pa Francuzi, a u SAD još nije odlučeno ništa. Evropljani su opet bili primjer kako će Rusija da reaguje.

Po pitanju krstarećih raketa njemački kancelar Olaf Šolc je postupio mudrije nego u slučaju tenkova „leopard“. Ovoga puta, Šolc je čekao da Amerikanci donesu odluku. Pošto nisu obećali slanje raketa, i Šolc je zadržao krstareće rakete „taurus“.

Njemačko odbijanje spriječilo je dalju evropeizaciju rata. Dolaskom tenkova „abrams“ u Ukrajinu, Amerikanci su još više uvučeni u konfrontaciju. Nisu uspjeli da preusmjere nuklearnu prijetnju koju predstavljaju ruski projektili sa Sjedinjenih Država na Evropu.

Cijenu ove taktike platili su Ukrajinci, koji nisu uspjeli da promjene svoju strategiju. Tenzije i pukotine u zapadnom taboru se povećavaju i šire se na sve više oblasti saradnje.

Ovdje je politički Zapad u jasnom nepovoljnom položaju u odnosu na Rusiju. Rusija samo treba da uzme u obzir svoje interese, a Zapad mora da pomiri mnoge države i njihove različite interese. Ovo Rusiji daje prednost u donošenju brzih i jasnih odluka bez razmatranja ili kompromisa po pitanju sopstvenih ciljeva i načina da se do njih dođe.

Foto: Shutterstock, Reuters

Podrška sukobu i dalje opada, entuzijazam s početka se više ne vidi. Mađarska je već najavila da više neće da finansira rat.

Izbori u Slovačkoj su ojačali snage koje odbacuju antirusku politiku EU i žele kompromis sa Rusijom. U Poljskoj, gdje će uskoro biti izbori, simpatije prema Ukrajini slabe. Varšava više ne želi da isporučuje oružje jer smatra da je Kijev nezahvalan sa svojim stalnim zahtjevima i optužbama.

Sada kada su i američkom predsjedniku ruke vezane, Vladimir Zelenski je pod sve većim pritiskom. Američki privremeni budžet ne podrazumjeva novac za Ukrajinu, a njena ofanziva je propala. Zelenski očigledno želi da popravi bezizlaznu situaciju napadom na rusko zaleđe, ali britanske i francuske rakete možda neće biti dovoljne.

Da li napadima na Krim i pogranični region sa Rusijom želi da stvori neizvjesnost i atmosferu kojima će Putina natjerati da popusti?

Čini se da većina kreatora javnog mnjenja na Zapadu nije baš oduševljena napadima zapadnim oružjem, o čemu govori to što nije bilo navijanja zbog bombardovanja štaba ruske Crnomorske flote.

Strpljenje Rusije sa druge strane nije neograničeno. Iako je Moskva više puta naglašavala da se nuklearno oružje koristi samo kao kontranapad ili kada država osjeti da je njeno postojanje ugroženo, to je odluka koju Rusi sami donose na osnovu svojih procjena.

Postavlja se pitanje koje dalje rizike Zapad želi da preuzme i zbog čega?