Bosna i Hercegovina bi uskoro mogla biti suočena s ekonomskom katastrofom, ako ne počne sprovoditi reforme za pripremu Mehanizma za karbonsko prilagođavanje na granicama (CBAM), nove evropske šeme koja će početi s punom primjenom 2026. godine.

U sklopu mjera za dekarbonizaciju svoje industrije EU je poskupjela proizvodnju i time svoje proizvode učinila nekonkurentnijim na svjetskom tržištu. S obzirom na to da je suočena s nelojalnom konkurencijom iz zemalja koje koriste jeftinu, ali prljavu tehnologiju, EU je prije nekoliko godina najavila da će zemlje koje žele da izvoze svoje proizvode u EU od 2026. godine morati plaćati jednu vrstu penala ako su proizvedeni kroz procese intenzivnog emitovanja stakleničkih gasova koji doprinose klimatskim promjenama. U prvoj fazi nova šema će se odnositi na proizvode od čelika, cement, aluminijum, gnojivo, električnu energiju i hidrogen.

Iako je manje-više jasno da BiH nije uradila mnogo da se pripremi za novu fazu, sada je eksplicitno Luiđi Soreka, ambasador EU u BiH, rekao da je BiH suočena s ozbiljnim sankcijama u oblasti energetike, a posljedice za građane bi mogle biti ozbiljne.

On je u intervjuu “Nezavisnim” upozorio da bi Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa odmah trebalo da počne da radi na ovom problemu. Ministarstvo, inače, vrlo rijetko odgovara na dopise koje im mediji upućuju.

S obzirom na to da bi ovaj mehanizam ozbiljno mogao pogoditi proizvođače električne energije koji u većoj mjeri koriste prljave i zastarjele termocentrale, a koji izvoze električnu energiju u EU, Soreka je rekao da postoji mogućnost da se primjena mehanizma za ovaj sektor odgodi do 2030, ako se preduzmu neophodne reforme. Jedna od mjera je, kako je kazao, usvajanje sistema trgovine emisijama. Taj sistem bi BiH omogućio da prati trendove štetnih emisija, čime bi sama bila u stanju da prikuplja sredstva prikupljena od penala, te bi taj novac ostao u BiH kada počne naplata, odnosno EU ne bi naplaćivala ono što BiH već naplaćuje. Ukoliko sistema ne bude, osim što će trpjeti bh. privreda, novac će prikupljati EU, a BiH neće ostati ništa.

“Ostali preduslovi da BiH dobije izuzeće za električnu energiju do 2030. su usvajanje zakona o električnoj energiji i prirodnom gasu, postizanje sporazuma s EU o primjeni zakona EU u oblasti električne energije i implementacija osnovnih odredbi EU propisa za tržišta električne energije”, rekao nam je Soreka.

U oblasti električne energije određen napredak je ostvaren jer su počele primjene neke od evropskih odredbi, poput koraka ka odvajanju proizvođača od distributera, uvođenja tržišnih mehanizama za trgovinu električnom energijom i sličnih mjera. Iako je dosta posla još ostalo, najveći kamen spoticanja je zakon o gasu, jer ne postoji saglasnost između entiteta o tome kako bi se ova oblast regulisala.

Mirza Kušljugić, ekspert za energetiku, ocjenjuje za “Nezavisne” da BiH nije spremna za ovaj mehanizam jer nema političke volje da se ide u smjeru dekarbonizacije, te da njenu ekonomiju čeka “sumorni scenario”.

“Realno, mi nemamo šanse da ispunimo uslove ni za izuzeće za električnu energiju do 2030, ni za uvođenje sistema utvrđivanja CO2 ni u obliku taksi ni u obliku sistema trgovanja emisijama. Ako situacija ostane kao do sada i mehanizam počne s primjenom, prvi na udaru će biti izvoznici električne energije”, smatra on i dodaje da su sljedeće na udaru ostale industrije koje su navedene kao predmet ovog mehanizma. Kušljugić ističe da bi u BiH u nekim idealizovanim političkim okolnostima postojala iskrena volja da se krene u proces dekarbonizacije industrije, saobraćaja, grijanja i društva u cjelini.

“Ako idemo u taj proces, to znači donošenje zakona o klimi, koji postaje zakonska obaveza. U okviru zakona bi se razradio mehanizam za naplaćivanje CO2. Svi ti zakoni su pripremljeni, ali nema političke volje da se oni donesu”, ističe Kušljugić.

Inače, EU je u proteklih deset godina pripremila više finansijskih mehanizama, koji uključuju i grantove, kako bi BiH prilagodila svoju industriju novim globalnim trendovima. Tako je, na primjer, 2020. pokrenula Zelenu agendu za zapadni Balkan i Ekonomski i investicioni plan za zapadni Balkan vrijedan devet milijardi evra direktno iz EU i dodatnih 20 milijardi iz javno privatnih partnerstava.

Osim ovih programa, EU ima i Investicioni okvir za zapadni Balkan s milijardama evra na raspolaganju za projekte i za zelenu tranziciju, kao i program Energetske zajednice za zapadni Balkan koji ima direktne mehanizme za pomoć i podršku regionu u oblasti energetike.

Nedavno je u okviru Berlinskog procesa EU stavila na raspolaganje i milijardu evra za energetske projekte, od čega bi polovina bila iskorištena za izgradnju novih energetskih kapaciteta, a polovina za ublažavanje posljedica poskupljenja energenata. Najnoviji program je Plan rasta za zapadni Balkan, ali BiH je zbog unutrašnjih svađa propustila priliku da do sada dobije 70 miliona evra iz prve tranše.