Connect with us

Društvo

82 GODINE SANJA SESTRU JOVANKU! Ispovjest bivšeg logoraša Gojka Mirjanića, o GOLGOTI DJECE SA KOZARE

“Već osamdeset i drugu godinu sanjam svoju sestru Jovanku, uplakanu, pocrvenjelih očiju punih suza koje se slijevaju niz obraze, kao bistri potočići niz potkozarske plećine. Ja sam imao pet, a ona godinu manje, kada nas je okupatorska čelična metla, u Drugom svjetskom ratu, pomela iz naših sela, Turjaka, Grbavaca, Dragelja, Cimirota, Kozare, i otjerala u smrt.

Sanjam je kako u prašnjavoj slami logorske daščare u Jablancu, gdje su nas ustaše u jesen 1942. godine dopremile štalskim vagonima, jeca, guši se u suzama i neprestano doziva majku Gospovu, od koje smo odvojeni u logoru Stara Gradiška. Ona je tamo ostala sa našim mlađim bratom Đurđem. Nismo ih više vidjeli, nestali su zauvijek.”

Ovo je bolno sjećanje Gojka Mirjanića (87) iz Gradiške, inženjera poljoprivrede u penziji, na ratno stradanje djece potkozarskog kraja. Njegovog brata Đurđa ubile su ustaše u Staroj Gradišci.

“Moj brat Đurađ, tada trogodišnjak, stalno je tražio vode, bio žedan, plakao, kačio se o majčina ramena i grudi. Govorio je, ‘mama, mama, vode, ‘oću vode’… Uporno je od majke tražio vode, a vode nije bilo. Ustaša je kundakom udario majku, revoltiran zbog plača mog malog brata, zgrabio ga od nje, istrgnuo iz naručja. Ona se borila koliko je mogla. Više nije imala snage. I pala. Vrištala je, a suzu više nije mogla pustiti, sve ih je isplakala. Rastanak od majke, kada su mene i Jovanku poveli dalje, iz Stare Gradiške, iz tih zidina koje me i sada podsjećaju na ranjeno djetinjstvo, bio je težak i bolan, i za Jovanku i za mene, i za našu majku Gospovu. Ništa nije uspjela reći, izustiti, samo nas je tužnim pogledom ispratila, mršavim rukama stežući usahle grudi”, priča Gojko, kao da čita davno zapretenu knjigu koja je decenijama bila negdje zaturena, odložena, zaboravljena. Zastajkuje, uzdiše, pa zaćutkuje. I opet nastavlja monolog. Ne jedan, nego više. U svakom, njegova sestrica Jovanka. Čuva je u snovima i davnim sjećanjima.

“Na koje ime se odaziva moja sestra Jovanka, ako je živa, da li pamti bilo šta, bilo koga, majku, mene, naše selo, đeda Nikolu kojem je često sjedila u krilu ispod jabuke đedovače, gdje je on pleo sepete, i mazio je po kosi. ‘Ti si moja mala curica, đedova sreća’, govorio je. A ona je veselo trčkarala tjerajući prasad i jaganjce ispod te jabuke. Bila je okruglastog lica, smeđa, živahna, ličila na oca Spasoju. Nije ga upamtila. Poginuo je 1939. godine u sudaru vozova u Ivanjskoj. Vodio je konje na vizitu, zajedno sa jednim mještaninom Kijevaca. To je bila ustaška sabotaža, otkačeni su vagoni. Poginuo je.

Sasvim slučajno, brat od strica Ilija Mirjanić, na Laušu, na Paprikovcu u Banjaluci, nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, ugledao je kamen u žbunju. Na njemu je pisalo ime Spasoje Mirjanića i natpis da je stradao u sudaru vozova. To je bio grob moga oca, za kojeg nismo znali gdje je. U to vrijeme bio sam srednjoškolac. Spasoju smo ekshumirali i prenijeli u turjačko groblje. Njemu bar za grob znamo, imamo gdje svijeću upaliti, i Bogu se pomolimo. Grob moga brata Đurđa, i majke Gospove je rijeka Sava. Tu su ih, prema pričanju preživjelih logoraša, bacile ustaše.”

Kakav je bio rastanak od sestre Jovanke, čega se sjeća, ko je nju odveo, pod kojim okolnostima, upitasmo Gojka. I opet, poteče priča, tužna, i teška.

“Jednog jutra, toga se dobro sjećam, Jovanka je pala. Zaplakala je. Saplela se i pala. Nije više imala snage. Pamtim njene mršave ručice i nožice, utonule oči, zamršenu kosicu. Pokušao sam je podići. Nisam uspio. I ja sam bio slab. Zaplakao sam. Plakali smo oboje. Potrajalo je to, ne znam koliko, ali poduže. Tako, oslonjeni jedno od drugo, dva mala kostura, bez igdje ikoga svoga, bez majke, tješili smo jedno drugo. A utjehe nije bilo.

Prišla nam je, tada, nepoznata žena, nisam siguran da li je časna sestra, pozornica ili neka druga žena. Pamtim sve kao da je juče bilo. Baš tako. Kazala mi je, ‘braco, daj mi ovu seku, njoj će kod mene biti dobro, ona neće plakati. Nahraniću je’. I ja sam pristao na to, ne razmišljajući da li ću je uopšte više vidjeti. To je bilo posljednje naše viđenje. Moja Jovanka, koju i sada sanjam, nestala je u toj gužvi, u metežu iznemogle, bolesne, uplakane djece. Privila se na rame nepoznate žene, vjerujući da je majčino i otišla.”

U poratnim traganjima za malim Kozarčanima koji su dospjeli u druge porodice, dobili tuđa imena, drugi identitet, potajno se i Gojko Mirjanić nadao da će ponovo zagrliti sestru Jovanku.

Nije o tome govorio, ili je to činio sasvim rijetko i šturo. Svojom tugom, ratnom pričom, zebnjom i traumom iz djetinjstva, kaže, nije htio nikoga opterećivati. Čak ni porodicu, svoje najbliže. Ipak, malena Jovanka, rođena 1938. godine, živjela je u njegovim snovima. Živi i sada.

“Nisam izgubio nadu da ćemo se sresti, da će ona banuti odnekud. Vjerujem da je živa, mi smo porodično dugovječni i jaki, otporni na nevolje. Ja sam bio najamnik kod imućnijih seljana, potom u Domu ratne siročadi ‘Lepa Radić’ u Gradišci, i drugim domovima. Školovala me država Jugoslavija, prošao sam teške nevolje, ali opet pobijedio. Radio sam odgovorne poslove, obavljao važne društvene funkcije i dužnosti, bio i učitelj u svome kraju, stekao porodicu, dvojicu vrijednih i sposobnih sinova”, iskreno, sa snažnom emocijom, prelistava životne slike ovaj vitalni Gradiščanin.

Lik sestre Jovanke ne blijedi, kaže, zato što ona živi u njegovim snovima, u njegovom srcu.

Zahvalnost za izlazak iz logora i povratak u rodno selo, gdje su još trajale borbe, duguje Milanu Rakasu iz Bistrice, koji je izbavio njega, ali i mnogo drugih gladnih, bolesnih, iznemoglih dječaka i djevojčica iz ustaških logora.

Odlazak iz sela

Gojkova porodica bila je patrijarhalna, imala je trinaest članova. Živjeli su zajedno, u slozi, poštovanju starijih, u ljubavi i zajedništvu. U istom domaćinstvu. Njegovi roditelji, Spasoja i Gospova, imali su troje djece. Gojko je najstariji, rođen je 25. decembra 1937. godine, Jovanka 1938. i brat Đurađ, rođen 1939. godine. Stric Mićo i njegova žena Simeuna imali su četvoro djece, Iliju, Stoju, Milutina i Stevku. Sa njima su živjeli još djed Nikola i baba Jeka.

“Kao dijete, sjećam se izbjegličke kolone koja je prolazila kroz Donji Turjak pa se razvukla sve do Grbavaca. To su dva sela, u susjedstvu. Kolona koja odlazi u logor stalno mi je u podsvijesti. U toj nepreglednoj koloni ljudi, djece, starijeg svijeta, koji se gura uskim puteljkom, goneći stoku, sa sirotinjskim tovarima na leđima i zavežljajima pod rukom, išli smo i mi. Moja majka sa nas troje, strina sa četvoro djece, i baba. Stric i djed su se zadesili u Srbiji, oni tada nisu bili sa nama. Stričeva porodica se negdje izgubila, odvojila putem, ne znamo gdje i kako, ali to je bio veliki metež. Ne sjećam se gdje su oni nestali, neko je rekao, idemo ovamo, i oni su otišli na drugu stranu. Ipak, preživjeli su golgotu i vratili se kući poslije rata.
Nezavisne

Related Topics:

Društvo

STANDARD SVE NIŽI: Građani sve više love akcije za kupovinu

Rast troškova života promijenio je potrošačke navike – sve više ljudi kupuje isključivo proizvode na sniženju i pažljivo planira svaku kupovinu.

Kupovina namirnica danas izgleda znatno drugačije nego prije nekoliko godina. Zbog stalnog rasta cijena i povećanih troškova života, sve veći broj građana prije odlaska u supermarket detaljno pregledava akcijske kataloge i upoređuje ponude različitih trgovinskih lanaca.

Cilj je jednostavan – uštedjeti što više novca, jer i najmanja razlika u cijeni može značajno uticati na kućni budžet.

Cijena je postala važnija od brenda

Mnogi građani ističu da su promijenili svoje kupovne navike. Dok su ranije birali proizvode prema željama ili navikama, danas je cijena često presudan faktor pri donošenju odluke.

Sve više kupaca odlučuje se da kupuje isključivo artikle koji su na akciji, dok kupovinu skupljih proizvoda odgađa do narednog sniženja.

Istovremeno, raste interesovanje za sedmične kataloge, mobilne aplikacije trgovinskih lanaca i posebne vikend popuste.

Trgovci odgovaraju većim brojem akcija

Kako bi zadržali kupce, trgovinski lanci posljednjih godina sve češće organizuju promotivne kampanje, nude kartice lojalnosti i posebne popuste za određene grupe proizvoda.

Na taj način nastoje privući potrošače koji sve pažljivije planiraju kupovinu i prate svaku promjenu cijena.

Kupci obilaze više marketa zbog nižih cijena

Ekonomisti smatraju da ovakvo ponašanje pokazuje kako domaćinstva mnogo opreznije upravljaju svojim finansijama nego ranije.

Sve je više građana koji tokom jedne kupovine obiđu dva ili čak tri različita marketa kako bi pronašli najpovoljnije cijene pojedinih proizvoda.

Takav način kupovine, koji je nekada bio izuzetak, za mnoge je postao svakodnevica u nastojanju da smanje troškove i lakše usklade kućni budžet sa rastom životnih troškova.

Nastavi čitati

Društvo

BIVŠI RADNICI KOKSARE LUKAVAC PROVELI NOĆ ISPRED FABRIKE: “Nećemo odustati dok nam se ne isplate dugovanja”

Veliki broj bivših radnika Koksare Lukavac proveo je noć ispred kapije fabrike, nastavljajući štrajk i protest kojim traže uvezivanje radnog staža, isplatu dugovanja i rješavanje svog radnopravnog statusa.

Štrajk je počeo u ponedjeljak, nakon što je propao posljednji pokušaj prodaje imovine preduzeća u stečaju, jer na javni poziv nije stigla nijedna ponuda. Bivši radnici poručuju da neće odustati od svojih zahtjeva dok im ne budu priznata prava koja im pripadaju, prenijela je Srna.

Traže staž, dugovanja i otpremnine
Gotovo 80 bivših zaposlenih okupilo se ispred fabrike koja je u februaru ove godine zvanično prestala s proizvodnjom.

Njihovi zahtjevi uključuju uvezivanje radnog staža, koji godinama nije uplaćivan, isplatu svih zaostalih potraživanja, kao i otpremnina koje smatraju da im pripadaju nakon otkaza.

Radnici traže i rješavanje statusa onih koji su ostali bez mogućnosti da ostvare pravo na penziju, posebno bivših zaposlenih sa zdravstvenim problemima i invalida rada, koji, kako navode, nemaju ni uslove za penzionisanje niti mogućnost novog zaposlenja.

“Nećemo odustati od svojih potraživanja”
Bivši radnici ističu da su godinama dobijali obećanja koja nikada nisu ispunjena, zbog čega sada svoja prava pokušavaju ostvariti kroz stečajni postupak.

„Mi nećemo odustati od svojih potraživanja. Tražimo da se radnicima izmiri radni staž i ono što im pripada po osnovu otkaza“, rekao je bivši radnik Koksare Nurdin Đuzić, prenosi BHRT.

Prema riječima bivših zaposlenih, gašenje Koksare nije jednako pogodilo sve radnike, jer dio njih nakon zatvaranja fabrike nije dobio adekvatno rješenje za svoj radnopravni status.

Propala prodaja imovine
Koksara Lukavac zvanično je završila proizvodnju u februaru ove godine, nakon višemjesečnog stečajnog postupka i neuspješnih pokušaja pronalaska investitora koji bi nastavio proizvodnju.

Posljednji pokušaj prodaje imovine takođe je propao, jer na javni poziv nije pristigla nijedna ponuda.

Nastavi čitati

Društvo

STRUČNJACI UPOZORAVAJU DA SLIJEDE NOVA POSKUPLJENJA: Gorivo u BiH ponovo premašilo tri KM

Cijene goriva u Bosni i Hercegovini iz dana u dan rastu, a na pojedinim benzinskim pumpama cijena dizela ponovo je premašila tri KM po litru.

Stručnjaci upozoravaju da bi, ukoliko se nastavi rast cijene sirove nafte na svjetskom tržištu, poskupljenja mogla biti nastavljena i narednih sedmica.

Dalji rast cijena goriva zavisi od kretanja cijene nafte

Almir Bečarević, stručnjak za energetiku iz Sarajeva, kazao je za “Nezavisne novine” da su trenutna poskupljenja direktna posljedica rasta cijene barela nafte, ali da je dalji razvoj situacije teško predvidjeti zbog geopolitičkih dešavanja.

“Ove cijene su, na određeni način, povezane s trenutnom cijenom barela nafte. Dalje prognoze je vrlo teško dati jer sve zavisi od ratnih dešavanja, situacije u Ormuskom moreuzu i svega što se dešava na Bliskom istoku. Ako cijena barela pređe 90 dolara i bude se kretala u rasponu od 90 do 100 dolara, možemo očekivati da će cijene goriva premašiti tri KM po litru”, rekao je Bečarević.

Kako ističe, cijena barela početkom sedmice iznosila je oko 71 dolar, dok se sada kreće između 88 i 90 dolara.

“Logično je da distributeri povećavaju cijene jer su porasle i rafinerijske cijene. To još nije dramatičan rast, ali ukoliko barel nastavi da poskupljuje, sva goriva će biti skuplja od tri KM po litru”, naglasio je Bečarević.

On upozorava da bi povratak cijene nafte na oko 120 dolara po barelu ponovo doveo do značajnog rasta cijena na domaćem tržištu.

“U tom slučaju nema dileme da bi gorivo koštalo najmanje 3,50 KM, a vjerovatno između 3,80 i četiri KM po litru. Sve zavisi od razvoja situacije na Bliskom istoku”, rekao je Bečarević.

Cijene dizela u Banjaluci od 2,88 do 3,09 KM po litru

Slična očekivanja ima i Đorđe Savić, predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske.

“Trenutne cijene eurodizela u Banjaluci kreću se od 2,88 do 3,09 KM po litru. S obzirom na aktuelna kretanja cijena sirove nafte i naftnih derivata na svjetskom tržištu, prema trenutnim pokazateljima očekuje nas rast cijena goriva na benzinskim pumpama u narednim danima”, rekao je Savić.

Građani, međutim, ističu da su razlike u cijenama između benzinskih pumpi velike, čak i na relativno malim udaljenostima.

“U Kotor Varošu dizel je na jednoj pumpi koštao 3,15 KM po litru, dok sam u Čelincu gorivo natočio po cijeni od 2,97 KM. Potom sam u Banjaluci kada sam vidio da je cijena 2,79 KM ponovo natočio gorivo. Međutim, kada sam se nakon otprilike sat vremena vratio na istu pumpu, cijena je već bila viša za šest feninga”, ispričao je jedan građanin.

Naime, cijena sirove nafte 20. jula je naglo porasla nakon nove eskalacije sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Sjevernomorska nafta brent prvi put nakon dužeg perioda premašila je granicu od 90 dolara po barelu, dok su evropski berzanski indeksi zabilježili pad.

Na otvaranju berzi cijena nafte brent za isporuku u septembru porasla je za oko 2,5 odsto i premašila 90 dolara po barelu, dok je američka WTI nafta za avgust poskupjela za oko 2,3 odsto, na 84,38 dolara po barelu.

Produžena podrška za kupovinu goriva

Vlada Republike Srpske produžila je do 15. avgusta mjeru direktne podrške pri kupovini goriva, kojom građani, preduzetnici i privredni subjekti ostvaruju popust od 10 feninga po litru benzina i dizela. Istovremeno, Inspektorat Republike Srpske nastaviće pojačanu kontrolu formiranja cijena naftnih derivata.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, u prvom obračunskom periodu iskorišteno je više od 15 miliona litara regresiranog goriva. Poljoprivredni proizvođači, osim prava na regresirano gorivo, koristili su i dodatno umanjenje cijene od 10 feninga po litru.

“Izneseni podaci potvrđuju da je ova mjera predstavljala značajnu podršku poljoprivrednim proizvođačima tokom proljećne sjetve i doprinijela ublažavanju posljedica poremećaja na tržištu naftnih derivata”, saopšteno je iz resornog ministarstva.

Obrađeni podaci za prvi obračunski period

Oko dva miliona KM vraćeno je građanima Republike Srpske od donošenja Odluke o direktnoj podršci usljed poremećaja na tržištu naftnih derivata, koja se primjenjuje od 15. aprila ove godine, a kojom je predviđeno da računi nakon sipanja goriva budu umanjeni za 10 feninga po litru goriva.

Potvrdili su ovo za “Nezavisne novine” iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, uz objašnjenje da su do sada obrađeni podaci za prvi obračunski period.

“U tom periodu je kroz ovu mjeru obuhvaćeno približno 20 miliona litara goriva. Na osnovu do sada obrađenih zahtjeva, obračunata sredstva za navedeni period iznose približno dva miliona KM”, navode iz Ministarstva

Nastavi čitati

Aktuelno