Connect with us

Društvo

POBIJEDILA LEUKEMIJU: Priča Anđele iz Ugljevika koja je dobila BITKU ZA ŽIVOT

Osamnaestogodišnja Anđela Tanacković iz Ugljevika, koja je pobijedila leukemiju, svoju inspirativnu priču podijelila je sa novinarima u želji da onima koji se trenutno bore sa nevidljivim neprijateljima pošalje poruku ljubavi i upali plamen nade.

MAČKA UKAZALA NA PROBLEM SA ZDRAVLJEM

Anđela se sjeća da je njena priča počinje na neobičan način – njena miljenica mačka, sa kojom je čak i spavala, ukazivala je da nešto nije u redu.

“Prije nego što će se desiti da otkrijemo leukemiju, maca je sve više i više bila agresivnija prema meni, a jednog dana me je i ogrebala po prstu. U tom periodu i kosa mi je počela otpadati, izlazile su mi modrice, ali ni u jednom momentu nismo posumnjali da bi moglo biti nešto ozbiljno”, priča Anđela.

Budući da rana na prstu nikako nije zarastala i počela je da se stvara infekcija, Tanackovići su se uputili ljekaru.

“U međuvremenu sam uradila analize, ali su rezultati bili jako loši. U tom momentu sam imala tri trombocita, a više od 45 leukocita, što nije dovoljno za funkcionisanje jednog zdravog djeteta. Tada sam imala 16 godina i shvatila sam da se nešto dešava oko mene, ali nije se slutilo na najgore. Od tog dana kreće moja borba, ali ni sanjala nisam da je to borba protiv leukemije”, priča ova hrabra djevojka.

Ona se prisjeća da ju je porodični ljekar uputio u bijeljinsku Bolnicu “Sveti vračevi”, odakle je po hitnom postupku prebačena na Univerzitetski klinički centar u Banjaluku.

“Moji roditelji, kao i brat i sestra, u tom momentu znaju šta se dešava, ali su krili od mene. Pričali su mi da mi je mačka prenijela infekciju, te da moram da odradim dodatne analize u Banjaluci”, kaže Anđela.

U Banjaluci je radila pretrage čiji su rezultati potvrdili sumnje na akutnu miloidnu leukemiju sa genskom mutacijom.

“Odatle su me uputili na Institut za majku i dete u Beogradu na hematološko ispitivanje i liječenje zbog leukocitoze i tromobicitopenije. Tada kreće moja borba. Ovakva vrsta leukemije nije bila rijetka, ali se moralo brzo reagovati jer je, po nalazima, bolest krenula već od septembra 2021. godine”, priča Tanackovićeva.

Ona ističe da tada počinje i prvi ciklus hemioterapije.

“Zbog ne tako dobrih uslova na Institutu dobila sam upalu pluća i infekciju uha i na kraju počinjem da gubim sluh. Dok je trajala moja borba morali smo da se brinemo i oko trombocita i krvi kako bismo obezbijedili dovoljno. Zahvaljujući dobrim ljudima pronašli smo nekoliko davalaca koji su mi dali krv kako bih ojačala za dalje liječenje”, navodi Anđela.

HITNA TRANSPLANTACIJA BILA NUŽNA

Njena vrsta leukemije, kaže, zahtijevala je što hitniju transplantaciju koštane srži jer je bila u visokom riziku.

“U razgovoru sa ljekarima pronalazak donora bi trajao i više od šest mjeseci, pošto niko iz moje porodice nije bio dovoljno podudaran donor. Moji roditelji dolaze do profesorice Basare, koja me je primila na dalje liječenje u Njemačku”, priča Anđela.

HUMANOST DOBRIH LJUDI BILA NJENA KARTA ZA NJEMAČKU

Anđela priča da odlazak u Njemačku ne bi ni bio moguć da dobri ljudi nisu sakupljali novac za njeno liječenje.

“To je bio jedan od najtežih perioda kada sam svoju sliku gledala na svim društvenim mrežama. Tada sam shvatila da se ono čega sam se najviše bojala – dešava meni. Međutim, zahvaljujući svim dobrim ljudima, kao i Fondu solidarnosti i medijima, uspješno je prikupljen novac koji mi je bio potreban u Njemačkoj”, ističe Anđela.

Ona smatra da domaći ljekari imaju jako dobre sposobnosti, ali ne i uslove, a danas je sve više djece i mladih koji obolijevaju od jako teških bolesti i, nažalost, moraju da idu daleko na liječenje.

“Ovo sam sve shvatila kada mi je u NJemačkoj rečeno koliki broj ljudi je spreman da mi daruje svoju koštanu srž, dok kod nas se to mora tražiti jer se o tome dovoljno ne priča i ljudi smatraju da je to nešto strašno i bolno. Transplantacija se radi kao obično primanje krvi i predstavlja jedan jako lagan proces, a dobijaš novi život”, poručuje Anđela.

U NJEMAČKOJ IMALA 61 POTENCIJALNOG DONORA

Anđela navodi da su je u Njemačkoj sačekali sasvim drugačiji način liječenja i metode.

“Tu krećem sa drugim ciklusom hemioterapija. Po dolasku mi je rečeno da sam u tom momentu imala 61 potencijalnog donora. Na početku su dani bili jako teški, ali uz moju porodicu i dobro osoblje te bolnice počinju da budu ljepši i zanimljiviji”, kaže Anđela.

Ona se sjeća da joj je, kako kaže, najteže, ali i najdraže, bilo kada je porodicu gledala kroz prozor kako dolaze i odlaze.

“Čak i po kiši i snijegu su stajali pod kišobranom i razgovarali sa mnom telefonom. Svoj 17. rođendan sam proslavila u toj sobi, a na kutijicu od lijekova napisali su mi poruku ohrabrenja i donijeli lijep poklon”, kaže Anđela.

POST I VJERA KAO DODATNA SNAGA

Anđela ističe da, kada neko dobije grip zna da će ga proći kroz nekoliko dana, ali kada neko shvati da ima ozbiljnu bolest sa kojom se nije šaliti, iako je ona sve kroz šalu i osmijeh nosila, nije lako.

“Dok su se moji vršnjaci družili, izlazili i uživali u svakodnevnim aktivnostima, ja sam to gledala iz bolničke sobe, u pidžami, prikopčana na bezbroj aparata, radeći mnoštvo analiza. Rezultati su dolazili i bivali sve bolji i bolji, što mi je dalo vjeru da ja to mogu izdržati i družiti se sa njima”, kaže Anđela.

U periodu kada je bila bolesna i liječila se u Njemačkoj trajao je Božićni post, a Anđela se sjeća da je od roditelja tražila da joj dopuste da isposti barem nekoliko dana, smatrajući da će joj to biti izlaz iz tog teškog perioda.

“Ono što me držalo i nosilo jeste vjera. Svi bitni nalazi i pregledi dešavali su se uoči velikih svetaca ili baš na dan praznika. I pored teških dana, uz vjeru su dolazili sve ljepši”, ističe Anđela.

Anđela priča da je, od dana kada su joj na beogradskom Institutu rekli da boluje od jako teške bolesti, morala da se ponaša kao jako zrela i razumna osoba, kako bi izgurala to sve brzo i lako.

U ŠKOLU NAKON PUNIH 10 MJESECI OD TRANSPLANTACIJE

Sjeća se Anđela kako je polako došlo vrijeme za povratak u svakodnevicu.

“Iako su me svi pazili i govorili da ne stvaram sebi nikakav pritisak, bilo je stresno vratiti se svakodnevnim obavezama. Moj ponovni odlazak u školu desio se nakon 10 mjeseci od transplatacije, iako je ovo bilo iznenađujuće za sve, pa čak i za mene”, priča Anđela.

Ona ističe kako su joj povratak olakšali drugari i profesori, kojima je zahvalna za svu podršku i pomoć.

“Olakšavaju mi da se vratim svim obavezama i da se osjećam kao prije, kao pravi tinejdžer”, zahvalna je ova mlada djevojka.

PIŠITE I ŽIVITE SVOJU PRIČU SA SREĆNIM KRAJEM

Anđela napominje da je uz vjeru u Boga i porodicu sve lako pregurala.

“I kada vam kosa opadne i kada ne vidite izlaz – treba nastaviti samo jako i hrabro uz osmijeh na licu. Tada se izlaz vrlo brzo ukaže. Ne treba da se pitate zašto baš vi, nego da hrabro pišete redove svoje priče sa srećnim krajem”, naglašava Anđela.

Ona sada slavi dva rođendana, a ovaj početkom decembra, kada je transplantacija odrađena, slavi u čast novog i ljepšeg života.

“Naučila sam da ne trebamo da gledamo neke jednostavne stvari kao probleme. Trebamo malo više da poštujemo i da cijenimo sebe i da živimo najljepše što možemo”, poručuje hrabra Anđela.

(Srna)

Društvo

VAŽNA PROMJENA ZA SVE KOJI IMAJU NOVAC NA BANCI: Evo koliko će sada biti zaštićeni depoziti

Osigurani depozit u bankama u BiH od danas iznosi do 100.000 KM po deponentu, objavila je Agencija za osiguranje depozita u BiH.

Upravni odbor Agencije prije sedam dana usvojio je odluku kojom se iznos osiguranog depozita u bankama u zemlji povećava sa dosadašnjih 70.000 KM na 100.000 KM.

– Donošenjem ove odluke Agencija pruža viši nivo zaštite deponentima, aktivno doprinosi jačanju povjerenja u bankarski sektor, kao i cjelokupnoj finansijskoj stabilnosti u zemlji – naveli su iz Agencije.

Ističu da povećanje osiguranog iznosa depozita predstavlja značajan korak u daljem usaglašavanju BiH sa standardima i direktivama EU u oblasti zaštite depozita.

Upravni odbor je na sjednici odlučio i da stopa premije za narednu godinu za banke ostane nepromijenjena u odnosu na 2026, odnosno da se zadrži na 0,26 odsto na godišnjem nivou, prenosi Bl portal.

Nastavi čitati

Društvo

MINIĆ GRAĐANIMA: Više štedite, pa će struja manje poskupiti!

“Zbog aktuelne situacije u našem elektroenergetskom sektoru, apelujem na sve građane da više štede struju, pa će struja manje poskupiti.

‘Elektroprivreda Republike Srpske’ tražila je da struja poskupi za 50 odsto, ali to poskupljenje može biti manje, u zavisnosti od toga koliko građani budu savjesno trošili struju: da li će biti 10, 20, 30 ili 40 odsto, najviše zavisi od vas, dragi građani!“, izjavio je premijer Srpske i budući predsjednik Republike Savo Minić za Javni TV servis.

“Mi smo učinili sve što je do nas da struja ne poskupi mnogo, evo ponovo smo pokrenuli RiTE Ugljevik, što nikako nismo mogli dok nismo otjerali onog Rašida Serdarova koji je htio da pravi novu termoelektranu i hidrocentralu, da bi onda digao cijenu struje u nebesa.

Zato smo mu i dali 300 miliona maraka i rekli: ‘ajd’ sad bježi i ne vraćaj se više! To nas je jeftinije izašlo nego da smo dozvolili da nas nasamari: za koju godinu struja bi bila nekoliko puta skuplja, dok bi on skidao kajmak!“, objasnio je Minić.

“Mi imamo toliko jeftinu struju spram našeg životnog standarda, da su mene mnogi naši ljudi tokom protekle izborne kampanje bukvalno molili: Savo, na ovu skupoću struja je skoro džaba koliko je gorivo, daj nam subvencije da kupujemo električne automobile da se vozimo na struju!

To meni govori da će struja, i kad poskupi, opet biti jeftina spram goriva, a mi ćemo vidjeti u narednom periodu koliko možemo iz budžeta izdvajati za subvencije za električna vozila: em ćemo uštediti na gorivu i biti svoji na svome, em ćemo postati ekološka država.

Znači, čist profit iz čiste energije sunca, vetra i vode koju ćemo pretvoriti u struju i Bog da nas vidi! Zato sad treba da pustimo naše biznismene dobročinitelje da na miru grade solarne elektrane, vjetroparkove i male hidrocentrale, a pravićemo i velike: imaćemo toliko struje da poslije opet može pojeftiniti!

Pa, mi smo u proteklih 20 godina naše vlasti toliko podigli tu proizvodnju da ćemo u narednih 20 godina postati takoreći strujna velesila i moći da se jeftino i grijemo i vozimo na struju, ali do tada moramo da se malo strpimo i više štedimo!“, istakao je Minić.

„Do tada struja mora malo da poskupi, meni je žao što to neki ljudi ne razumiju i što se, recimo, ne zapitaju: šta bi da smo negdje u Africi gdje ljudi nemaju dovoljno vode, a struje nikako, pod svijećama žive? Pa, oni da dođu ovdje i vide sve ovo što smo mi stvorili našem narodu, mislili bi da su bogovi sišli na zemlju i donijeli ovu bladodat!

, naša proizvodnja struje je čudesna, samo zbog toga mi bi’ trebalo da dobijemo Nobelovu nagradu za ekonomiju, što reče nedavno predsjednik Dodik. I da znate, dogodine ću nas prijaviti za tu nagradu, pa ćemo vidjeti da li imaju obraza da nas pogledaju u oči ako nam ne daju Nobela i kako će pokušati da sakriju tu svoju sramotu?!“, poručio je Minić.

Tekst je satiričnog karaktera

Nastavi čitati

Društvo

SEZONA GLJIVA: Stručnjaci upozoravaju da jestive gljive imaju opasne dvojnice

Sezona je gljiva, a prvo pravilo prilikom njihovog branja je naučiti razlikovati jestive od nejestivih.

Ići sa iskusnim gljivarom
Zato početnici u branju gljiva treba da idu sa iskusnim gljivarom, napominju stručnjaci.

Svjetlana Lolić, profesorka na Katedri za mikrobiologiju i biologiju ćelije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, za “Nezavisne novine” pojašnjava da ne postoji posebna karakteristika koju jestiva vrsta ima, a da otrovna nema i obrnuto.

“Bukvalno, mora da se poznaje svaka vrsta. Prvo i osnovno pravilo je ići s nekim ko zna, sa iskusnim gljivarom, a zatim i naučiti koje su otrovne vrste, tj. bitno je da se uvijek prvo upoznate sa otrovnim vrstama koje liče na jestive. Kod nas ljudi obično poznaju pet, šest, pa do desetak vrsta koje su najčešće, najpopularnije i najukusnije”, pojašnjava Lolićeva.

Jestive i otrovne gljive mogu izgledati veoma slično
Iako se, navodi ona, u narodu kaže da svaka jestiva vrsta ima otrovnu dvojnicu, to i nije baš istina, jer ima mnogo njih koje liče jedna na drugu.

“Ako se odlučite da berete, na primjer, blagve, koje su kod nas veoma popularne, morate znati s kojom vrstom je možete pomiješati, ili recimo lisičarke, te naučiti karakteristike te zavodnice, odnosno da znate da se one razlikuju po staništu, jer su veoma slične”, priča ona.

Dodaje da jedne rastu isključivo na panjevima, druge na zemljištu, a razlikuju se i po boji, te po rebrima.

“Lako ih je razlikovati kad imate obje, ali kad naiđete samo na jednu, onaj ko nije iskusan, lako ih može zamijeniti”, kaže Lolićeva.

Otrovni vrganji i opasne zablude berača
Kako kaže, takođe i vrganja ima mnogo vrsta, i jestivih i nejestivih.

“Postoje i otrovni vrganji, a kod nas je najotrovnija takozvana ludara, kako je zovu u narodu. Generalno, ja nikad neću reći da uzmete knjigu ili slike s interneta i da krenete u šumu brati vrganje. Sreća u nesreći sa vrganjima je to što ih nema smrtonosno otrovnih. U najgorom slučaju, to su neki stomačni problemi, dijareja, povraćanja i sl.”, objašnjava ona.

Prema njenim riječima, otrovni vrganj je lako prepoznati po tome što ima crvenu dršku, šešir boje kafe te veoma crvenu donju stranu.

“On se veoma lako razlikuje od ovog klasičnog vrganja, jesenjeg. U narodu se govori: ‘Ako zeleni u presjeku onda nije jestiv’, no, to uopšte nije tačno. Ima i vrganja koji su zeleni i na presjeku, a jestivi su”, navodi.

Koje su kod nas gljive najčešće zastupljene
Lolićeva napominje da su u posljednje dvije godine bile velike suše, što je uticalo i na brojnost gljiva.

“Nikad ranije se nije dešavalo da uđemo u šumu i ne nađemo baš ništa. Evo, sad je palo nešto kiše, pa su se počele pojavljivati. Veliki broj gljiva raste počevši od kraja avgusta, te u septembru i oktobru, a u ovom periodu se javljaju muhare, koje se često zamijene sa blagvom, koja je jedna od najcjenjenijih gljiva na našim prostorima. Bilo je nekoliko slučajeva trovanja ranijih godina, kada su, npr. u Doboju, ljudi brali blagvu, a ubrali su oboljelu puharu”, pojasnila je.

No, napominje da iskusan berač lako može da ih razlikuje, jer jedna ima bijelu dršku i bijele listiće, dok druga ima žutu dršku i žute listiće.

Nastavi čitati

Aktuelno