Savez sindikata i ove godine obilježava 1. maj protestom u Banjaluci.

Članovi saveza sindikata okupljaju se u Parku “Mladen Stojanović” gdje će, kako su najavili, ukazati na loš položaj radnika u Republici Srpskoj.

Predstavnici i članovi 15 granskih sindikata kažu da žele da ukažu na sve nepravilnosti i loš položaj radnika, koji, kako su naveli, zbog loših uslova, sve češće napuštaju posao i odlaze u inostranstvo.

Radnici moraju biti svjesni da se situacija promijenila i da su sada oni najbitnija i najvažnija karika u procesu rada. Ne trebaju se plašiti da zaštite svoja prava i traže veće plate.

Poslodavci, s druge strane, moraju shvatiti da ovo nisu vremena od prije deset, 15 godina kada su imali na raspolaganju nepresušan izvor radne snage. Došlo je vrijeme da moraju čuvati svakog zaposlenog ako žele da njihovi biznisi opstanu i traju.

Poruka je ovo generalnog sekretara Saveza sindikata RS Gorana Savanovića svim radnicima i poslodavcima u Republici Srpskoj povodom Međunarodnog praznika rada koji se obilježava 1. i 2. maja.

– Pozivam poslodavce da zaključe kolektivne ugovore i dozvole zaposlenima sindikalno organizovanje, jer samo kroz razvijen socijalni dijalog na relaciji sindikat poslodavac situacija o pitanju položaja radnika se može promijeniti nabolje – rekao je Stanković.

GLAS: Kako ocjenjujete trenutni položaj radnika u Srpskoj?

STANKOVIĆ: Položaj radnika nije na zadovoljavajućem nivou. Veliki broj radnika prima najnižu platu ili nešto iznad tog iznosa s kojim ne mogu obezbijediti ni minimum egzistencije.

Te stvari se moraju promijeniti i već se polako mijenjaju.

Radnicima će se ili povećati plate ili će oni spakovati kofere i otići na Zapad. Mnogi su već otišli i karte nažalost kupili u jednom smjeru zajedno sa porodicama. Ostaćemo bez radne snage, ako se stvari hitno ne promijene.

GLAS: Imaju li radnici u Srpskoj uopšte razloga da slave 1. maj?

STANKOVIĆ: Ima radnika koji imaju visoke plate i slobodne dane će iskoristiti da sa porodicom odu na odmor, a ima i onih koji će taj dan raditi kao i svaki drugi. Za njih smo se izborili da dobiju uvećanu dnevnicu tog dana. Svi oni koji nisu zadovoljni uslovima rada i platama pozivam ih da zajedno s nama 1. maja, kada ćemo se kao i svake godine okupiti u Banjaluci, pošaljemo jasnu poruku socijalnim partnerima, odnosno Vladi RS i Uniji poslodavaca RS da se plate moraju kontinuirano povećavati, da se mora na bolji i kvalitetniji način urediti radni odnos.

GLAS: Javnost smatra da se prava radnika u javnom sektoru daleko više poštuju od zaposlenih u realnom sektoru. Ima li osnova za takav stav?

STANKOVIĆ: U javnom, odnosno budžetskom sektoru imamo uređen sistem zato i jeste bolja situacija, ali i tu ima problema koji se tiču prava radnika. Prvenstveno u javnim preduzećima gdje su plate male, kasne, gdje se ne uplaćuju porezi i doprinosi što se ne bi smjelo dešavati. Pa u zdravstvu je na stotine miliona dugovanja po osnovu neuplaćenih uplaćeno. Tako da kada posmatramo generalno sliku ne možemo reći da je sve dobro u javnom sektoru. Ni kod njih više ne teče med i mlijeko. Dešava se da radnici iz javnog sektora prelaze u privatni zbog većih plata. To je posebno izraženo u IT industriji. Mnogi poslodavci u javnom sektoru ostaju bez najkvalitetnijih radnika jer ih ne mogu platiti koliko mogu privatne kompanije. Zato stalno ponavljam da se plate moraju povećavati. Zarada je glavni razlog koji opredjeljuju radnika za koga će raditi.

GLAS: Kakvo je stanje u realnom sektoru o pitanju poštivanja radničkih prava?

STANKOVIĆ: U realnom sektoru mnoga pitanja nisu uopšte uređena, nema posebnih i granskih kolektivnih ugovora.

Poslodavci ne žele pregovarati kako bi se utvrdio minimum prava za radnike. Imamo samo Zakon o radu i najnižu platu. Zbog toga veliki broj radnika u realnom sektoru je recimo prijavljen na najnižu platu, a ostalo prima u koverti. Znamo da je nemoguće da zidar u trenutnim tržišnim okolnostima radi za 900 KM, ali mnogi su na taj iznos prijavljeni.

GLAS: Jesu li poslodavci svjesni stanja na tržištu rada, odnosno nedostatka radnika zbog odliva kadra za koji donekle snose krivicu?

STANKOVIĆ: Nažalost svijest poslodavca se teško mijenja. Razmišljaju samo o svom profitu, gledajući da se njihova zarada iz godine u godinu povećava, čak i udvostručuje. Pa samo lani je dobit poslodavaca u odnosu na 2022. godinu povećana za 26 odsto, a plate nisu rasle u tolikom procentu, izuzev najniže koja se uređuje zakonom. Poslodavci razmišljaju o problemu tek onda kada radnik saopšti da odlazi, a tada je već kasno. Nemamo više situaciju da na jedno radno mjesto pretenduje pet, deset radnika, ali poslodavci to nikako da shvate. Rijetki su oni koji razmišljaju na sistemski način i koji radnika stavljaju na prvo mjesto. Većina ih se ponaša kao da su otuđeni centri moći, ne razmišljaju da li radnik sa platom od 900 maraka može da preživi.

GLAS: Isplata plata u koverti je sveopšta pojava, ima li naznaka ka poboljšanju situacije?

STANKOVIĆ: To je velika rak-rana našeg društva. Zbog toga smo, između ostalog, i insistirali na povećanju najniže plate jer smo znali da to u suštini nije novi novac već samo prelijevanje sredstava iz nelegalnih u legalne tokove. Stalno insistiramo na izmjeni zakonskih rješenja o inspekcijama i poreskom postupku, a problem su i stimulativne kazne za poslodavce koji nepoštuju zakon. To je vidljivo na primjeru poslodavca koji recimo zapošljava 100 radnika, a kojima ne isplaćuje topli obrok. Taj poslodavac po tom osnovu mjesečno uštedi 22.000 KM. Inspekcija, ako i utvrdi kršenje propisa, što je malo vjerovatno jer je preduzeća mnogo, a inspektora malo, prvo djeluje preventivo i upozori na kršenje zakona. Ako se i desi da napišu kaznu, ona je između 2.000 i 4.000 maraka. Kazne se moraju povećati. Naš mentalitet je takav da samo sankcija daje pozitivan efekat.

GLAS: Da li se svijest radnika mijenja, da li u većoj mjeri sarađuju sa sindikatima i prijavljuju poslodavce koji krše zakon?

STANKOVIĆ: Nažalost i dalje postoji strah radnika. Postoji nepovjerenje u institucije, svjesni su da je malo vjerovatno da će ih inspekcija ili sud zaštititi ako prijave poslodavca. S druge strane, treba znati i da je radnik uvijek najslabija karika. Svjestan da od plate živi, neovisno o tome da li je prima na račun ili na ruke. Ako prijavi poslodavca plaši se da će ostati bez posla pa radije bira da ćuti.

GLAS: Pojedini poslodavci su prijetili da će otpuštati radnike ako se minimalac poveća na 900 KM. Međutim, to se nije desilo. Kako to komentarišete?

STANKOVIĆ: To je uobičajena pojava kada se priča o povećanju plate. Tada dolaze orkestrirani napadi od poslodavaca, pojedinih ekonomskih analitičara potpomognuti pojedinim medijima koji objavljuju članke o urušavanju privrede i gašenju desetina radnih mjesta. To je samo vrsta pritiska prema Vladi RS da ne poveća najnižu platu, da se Savez ućutka i da se utjera strah u kosti radnicima da će ostati i bez onoga što imaju. Na izmaku smo četvrtog mjeseca otkako je minimalac uvećan, a te prijetnje se nisu obistinile. Firme koje su otpustile radnike uradile bi isto i bez povećanja najniže plate jer su negativno poslovale duže vrijeme. Najglasniji u borbi protiv rasta minimalca su upravo oni koji ostvaruju najveću dobit. Ima poslodavaca koji bi bili spremni da njihovi radnici pređu na budžet, a oni da ubiru dobit.

GLAS: Da li će u toku godine Sindikat imati vanrednih zahtjeva za rast najniže plate i koliko je realno da ona iznosi?

STANKOVIĆ: Trenutno analiziramo stanje, da vidimo da li je svuda primjenjena dogovorena najniža plata i da li su ostale plate rasle. Podaci sa terena pokazuju da je u 99 odsto preduzeća primjenjena plata od 900 KM jer ima firmi gdje plate kasne pa se još nije došlo da isplate primanja iz ove godine. Već nekoliko godina naš zahtjev i cilj je da najniža plata mora pokriti troškove prehrane u sindikalnoj potrošačkoj korpi za četvoročlanu porodicu koji iznose više od 1.100 KM. To je po našem mišljenju osnov za izračun najniže plate.

Imate riječ sa Milijanom Kos

Emisija glavne i odgovorne urednice informativnog programa daće priliku riječima da stignu do vas.

Ona je lice kojem se vjeruje, lice koje zna kako se rađa dobra priča, kako se osvajaju riječi, pred sebe će, oči u oči, dovesti sagovornike iz političkog i javnog života iz Republike Srpske, BiH, ali i iz regiona i pokrenuti najintrigantije teme. Ko? Šta? Kada? Gdje? Zašto? Kako? I tu se pitanja ne zaustavljaju – otvoreno i odvažno.

Planovi

GLAS: Šta će Savez sindikata RS ove godine raditi o pitanju stvaranja boljeg položaja radnika u Srpskoj?

STANKOVIĆ: Nastavljamo raditi na uređenju novog sistema plata u Srpskoj na čemu Savez sindikata RS već dvije godine intenzivno radi, jer je trenutno stanje neodrživo. U mnogim firmama svi zaposleni primaju minimalac na račun, počevši od spremačica do menadžera, što se mora promijeniti. Cilj novog sistema plata jeste to da utvrdimo najnižu platu po mjestu rada, to jest, polazni koeficijent po poslovima stručne spreme. Na taj način bi inspekcija i Poreska uprava imala instrumente da iskontrolišu poslodavce što sada nije slučaj. Dobili smo podršku od resornih ministarstava, Vlade, predsjednika RS i kontrolnih organa. Svi su saglasni da se mora ići u izmjene sistema plata. Potrebna nam je poslovna zajednica, ali oni se za sada oglušuju jer im ovakvo stanje odgovara. Nadam se da ćemo do kraja godine imati mnogo više naznaka za rješenje ove situacije. Novi sistem plata smanjiće sivu ekonomiju, isplatu plata u kovertama, a biće i više novca u budžetu. U suprotnom nezadovoljstvo radnika će nastaviti da raste, kao i odliv kadra.

Glas Srpske

Sve pravoslavne crkve danas obilježavaju Veliku srijedu koja jedan od najznačajnijih dana u Nedelji stradanja pred Vaskrs, kada je jevrejska skupština Sinedrion osudila Isusa Hrista na smrt raspećem.

U Četvorojevanđelju je zapisano da je vijest o vaskrsenju Lazarevom „ozlobila prvosveštenike“ koji su Isusa osudili kao lažnog proroka i lažnog spasitelja ljudskog roda.

Velika Sreda je stoga i dan strogog posta za pravoslavne vernike, a oni koji poštuju kanon Crkve poste u sredu i petak tokom cijele godine, u dane izricanja presude i smrti Hristove.

Na Veliku sredu Crkva se molitveno priseća žene grešnice koja je mirom pomazala Isusa Hrista u Vitiniji, u domu Simona gubavoga (Lk 7,36-50), a istovremeno se spominje i Judino izdajstvo, koje se zbilo nakon toga.

Bogosluženje ovog dana otkriva nam silu pokajanja i ljubavi, radi kojih se sila Božja kao ulje izobilno izliva na sve one koji se iskreno kaju.

U ličnosti pokajane žene bludnice vidimo primer velike pokajne ljubavi.

Sva četiri evanđelista opisuju događaj kada je žena bludnica pomazala skupocenim mirom Spasiteljeve noge, naglašavajući da ovo pomazanje predstavlja vid pripreme za Hristovo stradanje i pogrebenje.

Svakako da ovoj pokajanje žene bludnice nije bilo odjednom i nije se dogodilo slučajno, ona je prošla kroz unitrašnju pripremu i obasjna Spasiteljevom silom, omrznula svoja gnusna i grehovna dela i dok je Gospod večerao u domu Simona gubavoga ona se delatno pokajala za sva svoja učinjena sagrešenja koja su pomračivala njenu dušu.

Na Veliku srijedu prestaje se sa služenjem Pređeosvećene liturgije kao i sa čitanjem molitve Sv. Jefrema Sirina koju prate veliki pokloni.

Prema predanju, Isus je na Lazarevu subotu u Vitaniji digao iz mrtvih Lazara Četvorodnevnog, počinivši poslednje čudo pred Nedelju stradanja, smrt i Vaskresenje.

Isus Hristos je narednog dana, na Cveti, ušao u Jerusalim svečano i javno obznanivši svoju vjeru, svjestan stradanja koje mu predstoji.

U toku Stradalne nedelje u pravoslavnim hramovima se obilježavaju i Veliki Četvrtak, uspomena na Poslednju ili Tajnu Večeru Isusa Hrista i njegovih učenika, a potom Veliki petak i Velika Subota, dani Hristovog raspeća i smrti.

Kruna praznovanja je Vaskrs, koji se ove godine obilježava 5. maja.

Pravoslavni Vaskrs se slavi uvek posle prolećne ravnodnevnice i to u prvu nedelju punog mjeseca poslije jevrejske Pashe i ne zavisi od zvaničnih kalendara – Julijanskog ili Gregorijanskog, koji su prihvatile neke pravoslavne crkve.