Connect with us

Društvo

SKUPLJE PLAĆAMO VODU KOJU UVOZIMO, nego što naplaćujemo onu koju izvozimo!

Sa 9.460 kubnih metara pitke vode po stanovniku, BiH zauzima prvo mjesto u regiji, a sedmo u Evropi.

Ali ovaj, kao ni podaci da širom države postoji više stotina izvora prirodne, ali i mineralne vode, nisu dovoljni da BiH izvozi mnogo veće količine ove dragocjene tečnosti (neki je zovu i naftom 21. vijeka) nego što uvozi.

Ono što u ovoj priči još više upada u oči jeste i to da je BiH mnogo skuplje plaćala uvezenu pitku vodu nego što je naplaćivala vlastitu izvezenu.
U prilog ovim činjenicama govore podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prema kojima je BiH u 2023. godini uvezla više od 60 miliona kilograma vode, za šta je plaćeno 34,8 miliona KM. Voda je uvožena iz osam država: Srbije, Hrvatske, Slovenije, Saudijske Arabije, Turske, Francuske, Mađarske i Belgije.

Više od polovine pitke vode uvezeno je iz Srbije, a onda slijede Hrvatska i Slovenija. Najveći uvoznik je kompanija “Sarajevski kiseljak” sa 10,1 milion KM, a zatim “Old-Gold Komerc” iz Bijeljine sa 9,6 miliona KM.

Sa druge strane, BiH je u prošloj godini vodu izvezla u 18 država: Srbija, Hrvatska, Crna Gora, SAD, Italija, Nizozemska, Australija, Njemačka, Turska, Švedska, Namibija, UAE, Austrija, Saudijska Arabija, Švajcarska, Sjeverna Makedonija, Velika Britanija i Katar. Izvezeno je 49,34 miliona kilograma pitke vode, ali je to naplaćeno svega 7,4 miliona KM.

Gotovo kompletna količina izvezene pitke vode u prošloj godini otišla je u Hrvatsku, a najveći izvoznik ponovo je “Sarajevski kiseljak”.

Zašto su razlike u cijenama uvoza i izvoza ovakve i gdje BiH griješi u ovoj priči?

“Prvi problem sa kojim se suočavaju naši proizvođači i naša privreda jeste u činjenici da imamo manji broj proizvođača i manji obim proizvodnje. A čim je tako, veći su troškovi proizvodnje po jedinici proizvoda, a kad imate veće troškove, onda je prodajna cijena koju formira tržište manja. Mi kao mali proizvođači ne možemo da utičemo na tu tržišnu cijenu, nego je jednostavno prihvatamo i s obzirom na to da je ta razlika između tržišne cijene, prodajne cijene i troškova proizvodnje mala, zarađuje se malo. Ovi proizvođači iz okruženja, Srbija, Hrvatska su mnogo jači i proizvode veće količine proizvoda, i čim je obim proizvodnje veći, onda su njihovi fiksni troškovi niži, a zarada mnogo veća”, pojašnjava ekonomista Milenko Stanić.

Kaže i da, pored obima proizvodnje, veliku razliku između BiH i konkurenata prave i podsticaji koje drugi izdvajaju za njihovu privredu.

“Ne mora direktno da se daje proizvođačima vode, ali se to radi i u poreskom sistemu, monetarnom sistemu. Dakle, država u većoj mjeri stoji iza svojih izvoznika nego što je to kod nas”, naglašava Stanić, koji kao jedan od razloga što BiH u ovoj priči kaska za ostalima ističe i promociju proizvoda, koja većim proizvođačima omogućava saradnju sa najvećim svjetskim trgovačkim lancima.

Upravo zato, smatra, u BiH vrijedi pravilo da se “više uvozi brend, nego proizvod”.

“Sa svim proizvodima je tako, ne samo sa vodom. Kupci cijene brendirane proizvode. Mnogo pažnje se mora posvetiti promociji, kao i distributivnim lancima. Naši proizvođači nemaju sredstava, mogućnosti, ali ni znanja da na takvim promocijama poboljšaju status, tako da ne grade brend”, rekao je Stanić za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li to znači da BiH ne zna da iskoristi svoj potencijal, Stanić prvo ističe da tog potencijala, posebno kada je u pitanju voda, BiH ima napretek.

“Mi ne zaostajemo za izvorima vode, ali je iskorišćeno vrlo malo toga. Ja znam nekoliko proizvođača koji su krenuli sa tom pričom, ali jednostavno nisu mogli opstati, nisu imali sredstava, niti su s tako malim cijenama mogli konkurisati ovim brendiranim proizvodima, a nisu imali ni adekvatnu podršku države kao neko ko je tek ušao u posao. To je, dakle, čitav jedan sistem”, podsjeća Stanić.

A pored nekonkurentnosti domaće privrede i lošeg poslovnog okruženja, problem je, prema riječima struke, i to što dio stranih turista koji posjećuju BiH više traži uvozne, a ne bh. brendove. Ali, ni tu nije kraj problemima.

“Najveći razlog su domaći potrošači, odnosno dio njih koji autodestruktivno bira strane brendove i daje prednost uvoznoj vodi u odnosu na domaću. To je više tema za psihologe i psihijatre nego za ekonomiste i to je problem koji je najteže riješiti”, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

Privrednici i proizvođači već odavno traže da država na neki način pomogne, jer smatraju da kvalitetom i cijenom i te kako mogu biti konkurencija uvoznom lobiju.

Related Topics:

Društvo

BRAVO ZA DOBRE LJUDE! Na humanitarnoj aukciji prikupljeno više od 11.000 KM za ugrožene porodice

U Galeriji Muzeja Hercegovine večeras je održana humanitarna aukcija radova nastalih na ovogodišnjoj Međunarodnoj umjetničkoj likovnoj koloniji “Kolo”, čiji su autori 13 regionalnih i pet domaćih umjetnika, na kojoj je prikupljeno više od 11.000 KM za socijalno ugrožene porodice.

Selektor Umjetničke kolonije “Kolo” Dražen Milić rekao je novinarima da je sav prihod od aukcije slika namijenjen fondu za djecu iz socijalno ugroženih porodica.

“Ove godine 40 umjetnika izlaže, sve slikarske tehnike su zastupljene, čak imamo skulpture i mozaike”, rekao je Milić, prenosi Srna.

Slikar Lidija Živković rekla je da njena slika nosi naziv “Kapije svetlosti”, navodeći da je zlato kao materijal inspiriše, te da je riječ o kombinovanoj tehnici od 24 karatnih zlatnih listića i plave boje.

“Velika je radost biti deo ove izložbe, biti u Trebinju i doprineti humanitarnoj izložbi”, rekla je Živkovićeva.

Direktor Muzeja Hercegovine Ivana Grujić rekla je da je humanitarna kolonija počela od 2017. godine, za sve ove godine trajanja kolonije sakupljeno dosta novca za različita udruženja i pojedince.

“Ovo je zaista lepo, ovo se radi svuda u svetu, organizuju se aukcije slika koje omogućavaju ljudima da priušte umetničko delo za mnogo manje novca nego što je to na tržištu, a i ulepšaju nečiji život”, rekla je Grujićeva.

Nastavi čitati

Društvo

PRAKSA SA OPASNIM HEMIKALIJAMA: Otkriveno koje voće ima NAJVIŠE OTROVA u sebi

Pune tezge i rafovi ranog povrća donose sa sobom opasnost ukoliko se ne pripreme dobro za ishranu – na domaćem tržištu jagode i zelena salata nose najveći rizik da u sebi sadrže ostatke pesticida.

Da li voće i povrće koje jedemo u sebi ima više ostataka pesticida od onoga što je dozvoljeno pitanje je koje se provlači godinama, a vrste voća u kojima bi se pesticidi najlakše mogli naći su jagode, breskve i jabuke, dok je kod povrća najrizičnija zelena salata.

Prof. dr Milan Stević sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, potvrđuje da jagoda sasvim sigurno spada u najrizičnije vrste.

– Kod jagode je vrlo kratak agrotehnički rok od cvjetanja do berbe, a ona je naročito u fazi zrelosti izložena patogenima i štetočinama, kao i truleži. Vi morate da ih tretirate pred berbu – objašnjava Stević, prenosi Lepa i Srećna.

jagode

Pofesor Stević kaže da je i breskva voće kod kojeg se relativno često nalazi povećana koncentracija pesticida.

 Breskva se dosta tretira. Probleme prave insekticidi, koji se koriste blizu berbe, i fungicidi. Kod breskve je stanje nešto povoljnije u odnosu na jagodu – kaže Stević.

Breskva

PageBreak

Jabuka je voće koje se najviše tretira, pogotovo u zemljama iz kojih je uvozimo, kao što su Italija i Poljska.

– Oni tretiraju jabuku od 22 do 24 puta, a kod nas se tretira i do sedam puta manje – kaže Stević.

Međutim, kako objašnjava Stević, to ne znači da u njoj ima najviše ostataka pesticida.

– Jabuka ima daleko duži vegetacioni period od jagoda, a nema tretiranja na tri nedelje do berbe i najveći deo tretiranja obavi se već do maja – dodaje sagovornik.

 

 

Nastavi čitati

Društvo

ŽELJEZNICE RS PREGAZILI DUGOVI! Gubitak 10,5 miliona KM za prva tri mjeseca ove godine

„Željeznice Republike Srpske“ u prvom kvartalu ove godine poslovale su sa gubitkom od 10,5 miliona KM, što je za oko četiri miliona više nego prošle godine.

Kvartalni finansijski izvještaj, koji je objavljen na Banjalučkoj berzi, pokazuje da su ukupni prihodi „Željeznica“ iznosili 10,4 miliona, a rashodi 20,9 miliona KM.

Ukupni rashodi u poređenju sa istim periodom prošle godine su se smanjili za milion KM, ali su im prihodi smanjeni za čak pet miliona, prenosi Capital.

Veliki pad bilježe prihodi od pruženih usluga, koji su smanjeni sa 10,2 miliona na 7,7 miliona KM.

Na plate, naknade i ostala lična primanja potrošeno je 11,7 miliona KM, što je za 200.000 KM manje. Troškovi bruto plata su porasli zbog povećanja minimalne plate, dok su smanjeni troškovi ostalih ličnih primanja.

Preduzeće trenutno ima 1.788 zaposlenih, što je za 166 radnika manje nego godinu ranije.

Uprkos smanjenju broja radnika, ŽRS se suočavaju sa problemima u isplati plata. Zaposlenima su u prethodnim mjesecima kasnile plate, zbog čega su prijetili štrajkom koji nije zaživio.

Uprava preduzeća i nadležni resor u Vladi Srpske garantovali su sindikatu „Željeznica“ da će im biti ispunjeni zahtjevi kao i redovno isplaćivati platu, što se nije ostvarilo.

Akumulirani gubitak preduzeća na kraju marta iznosio je 288 miliona KM.

Podsjećamo, preduzeće je od 2017. do kraja prošle godine sprovodilo proces restrukturiranja uz podršku kredita Svjetske banke vrijednog 100 miliona KM.

Jedan od uslova tog procesa bilo je smanjenje broja zaposlenih za hiljadu, što je do danas i ostvareno.

Međutim, plan da ovo preduzeće nakon restrukturiranja bude finansijski održivo i profitabilno očigledno nije uspio i ono svakim danom tone sve dublje.

Nastavi čitati

Aktuelno