Sela i gradovi u Srpskoj nezaustavljivo se prazne, a da populaciona rješenja za kojim Republika sporadično poseže ne mijenjaju višegodišnje negativne trendove pokazuju najnoviji podaci statističara prema kojima je za deceniju izgubljeno 56.360 stanovnika. Bez strateškog pristupa, koji uporno izostaje, stručnjaci smatraju da se osipanje stanovnika ne može i neće zaustaviti.

Posljednji popis stanovništva Srpske bio je 2013. godine, kada je u zemlji živio 1,171 milion građana, a deset godina kasnije tek 1,114 miliona.

Prema tabeli koju je objavio Republički zavod za statistiku, a tiče se procjene stanovnika vidljivo je da je Srpska lani u odnosu na godinu ranije izgubila oko 5.500 muškaraca i žena, što predstavlja blago poboljšanje u odnosu na raniji period, kada je na godišnjem nivou gubila i više od 10.000 stanovnika.

Statističari su izračunali da je od 2002. godine prirodni priraštaj Republike Srpske negativan. Kontinuitet pada prirodnog priraštaja ukazuje na sve veći broj umrlih, a manji broj živorođenih. Stopa prirodnog priraštaja u 2023. godini, kada je umrlo 13.508 ljudi, a rođeno 9.309 beba, iznosila je -3,7‰.

U poređenju sa 2022. godinom, lani je u Srpskoj umrlo 2.755 lica manje, dok je broj živorođene djece veći za 191.

Pozitivno je i što je od 2003. godine, od kada se računa stopa ukupnog fertiliteta, u 2023. zabilježena najviša. Tako je broj živorođene djece po ženi lani iznosio 1,45, dok je najniža stopa ukupnog fertiliteta, u posmatranom periodu, zabilježena 2011. godine, kada je bila 1,27.

Demograf Aleksandar Čavić kaže da je demografska slika Srpske gora nego što pokazuje zvanična statistika.

– Statistika uzima u razmatranje samo podatke o prirodnim priraštaju i unutrašnjim migracijama, to jest preseljavanje stanovnika između FBiH, Srpske i Brčko distrikta. Kada se u obzir uzmu spoljne migracije, koje su izuzetan generator gubljenja stanovnika, pretpostavka je da gubimo u prosjeku oko 15.000 ljudi godišnje. S tim u vezi u Srpskoj bi trebalo da bude između 975.000 do milion stanovnika – rekao je Čavić i dodao da broj od 1,114 miliona nije realan.

Podsjetio je da sve zemlje regiona imaju izražen problem sa migracijama, s tim da je BiH jedina na zapadnom Balkanu koja je izvorište emigranata i za države u komšiluku.

– Hrvatska imigracijama gubi stanovništvo, ali građani BiH odlaze da rade i žive u toj zemlji. Slična situacija je i sa Srbijom, ali mi nemamo nijednu zemlju regiona koja bi bila izvorište migranata za naše područje. To je problem Srpske i FBiH. Istina je i da bogate zemlje bilježe negativne trendove u pogledu prirodnih kretanja, ali je problem što im mi obezbjeđujemo radnu snagu pa smo u ogromnom gubitku. Države poput Njemačke, Austrije, Švajcarske marku ne daju za povećanje nataliteta našeg stanovništva, marku ne ulažu u obrazovanje naših građana. Sve je obezbijedila naša zemlja, a oni nam uzimaju gotove stručnjake i jasno je da imamo problemu – istakao je Čavić.

Ulaganje isključivo u mjere koje podstiču natalitet, priča Čavić, neće dati željene rezultate, jer će i ti koji se rode opet otići u inostranstvo.

– Problem je primjena nepovezanih mjera koje su naslijeđene iz prošlog sistema, kada su okolnosti bile potpuno drugačije. Dobra mjera koju imamo se tiče plaćenog porodičnog odsustva, ali smo 20 godina morali objašnjavati da se ne može izmirivati iz privatnog kapitala. To je mjera koja ima jasan efekat, ali je sama po sebi nedovoljna. Potreban nam je sistem mjera. Jedan potez, dva, tri ne mogu riješiti decenijski problem. Mora postojati strategija demografskog razvoja – kategoričan je Čavić dodajući da ne postoji univerzalni odgovor i rješenje za demografske probleme, jer su uzrokovani različitim faktorima.

Veoma je važno, navodi on, da se radi istraživanje efekata populacionih mjera koje nadležni donose.

– Ne možemo donijeti mjeru i da ona bude primjenjivana 20 godina, a da ne znamo kakve rezultate daje. Potrebe stanovništva se moraju pratiti. Mora biti nematerijalne podrške, rada na reproduktivnom zdravlju, informisanju javnosti. Moraju biti prezentovane i prednosti bračnog i porodičnog života, kojih je veoma mnogo. U čekaonici ambulante, restoranu, svadbi, svuda čim se začuje plač djeteta ljudi se mršte. I to su pogledi i stavovi koji se moraju mijenjati – dodao je Čavić.

Za sociologa Dragu Vukovića ključni problem porazne demografske slike je pad nataliteta i kriza porodice.

– Ako pratimo istorijski razvoj porodice ne treba da se osvrćemo previše u prošlost. Dovoljno je posljednjih 100 godina, gdje se uočava rapidno smanjenje broj djece u porodici, kao i broj sklopljenih brakova. I migracije su svakako problem, ali pokretanja stanovništva, pogotovo u sadašnjem vremenu brzih komunikacija, globalnih trendova, jedinstvenog tržišta su normalna pojava. Razlog odlaska iz Srpske i BiH jednim dijelom leži i u činjenici da je društvo neuređeno, da je dosta kriminala i korupcije, krize obrazovanja i ekonomije generalno. Mi uopšte više nemamo velikih preduzeća koja su u bivšoj zemlji bila simbol zapošljavanja ogromnog broja ljudi – priča za “Glas” Vuković.

Prema njegovim riječima, i politika ima uticaj, ali nije ključni faktor.

– Određene političke strukture i centri moći žele uporno da prikažu da ljudi zbog politike odlaze iz zemlje. Toga ima, ali nije glavni razlog. Ključni faktor, bar po mom mišljenju, je traženje boljeg rješenja, traganje za boljim uslovima rada, većim standardom koji će omogućiti ljudima zadovoljavanje različitih potreba. Težnja ka boljem je u ljudskoj prirodi – priča Vuković.

Do pozitivnih pomaka, kaže Vuković, teško je napraviti ozbiljan iskorak, ali poručuje da društvo ne smije obustaviti borbu.

– Mora se tragati za populacionim mjerama koje će dati rješenje i zaustaviti negativan trend. Više pažnje se mora posvetiti porodici. Potez Srpske da porodicama sa četvoro i više djece isplaćuje stalna mjesečna primanja je konkretan, a rekao bih i odličan, jer vodi ka ozdravljenju porodice i poboljšavanju nataliteta. Generalno nam treba sistemski pristup, da se vratimo autoritetu i gajimo pozitivne vrijednosti kao što je brak. Da se stimulišu mladi bračni parovi, ali ne samo finansijski. To je neophodno da bismo se suprotstavili negativnim, novim rodnim pokretima koje nam donosi globalizacija, a koji su veoma pogubni za porodicu i identitet ljudi – pojasnio je Vuković.

Živi se duže
U moru loših demografskih podataka svijetao primjer su oni o životnom vijeku ovdašnjeg stanovništva. Prema najnovijim pokazateljima statistike životni vijek građana Srpske lani je iznosio 78,85 godina. Godinu ranije taj broj je bio 76,48, a 2021. godine 75,03.

– Prosječan životni vijek muškaraca lani je bio 76,04 godine, a žena 81,70 – podaci su Republičkog zavoda za statistiku.