Connect with us

Društvo

SRPSKA NEZAUSTAVLJIVO GUBI STANOVNIŠTVO! Pusta sela i gradovi

Sela i gradovi u Srpskoj nezaustavljivo se prazne, a da populaciona rješenja za kojim Republika sporadično poseže ne mijenjaju višegodišnje negativne trendove pokazuju najnoviji podaci statističara prema kojima je za deceniju izgubljeno 56.360 stanovnika. Bez strateškog pristupa, koji uporno izostaje, stručnjaci smatraju da se osipanje stanovnika ne može i neće zaustaviti.

Posljednji popis stanovništva Srpske bio je 2013. godine, kada je u zemlji živio 1,171 milion građana, a deset godina kasnije tek 1,114 miliona.

Prema tabeli koju je objavio Republički zavod za statistiku, a tiče se procjene stanovnika vidljivo je da je Srpska lani u odnosu na godinu ranije izgubila oko 5.500 muškaraca i žena, što predstavlja blago poboljšanje u odnosu na raniji period, kada je na godišnjem nivou gubila i više od 10.000 stanovnika.

Statističari su izračunali da je od 2002. godine prirodni priraštaj Republike Srpske negativan. Kontinuitet pada prirodnog priraštaja ukazuje na sve veći broj umrlih, a manji broj živorođenih. Stopa prirodnog priraštaja u 2023. godini, kada je umrlo 13.508 ljudi, a rođeno 9.309 beba, iznosila je -3,7‰.

U poređenju sa 2022. godinom, lani je u Srpskoj umrlo 2.755 lica manje, dok je broj živorođene djece veći za 191.

Pozitivno je i što je od 2003. godine, od kada se računa stopa ukupnog fertiliteta, u 2023. zabilježena najviša. Tako je broj živorođene djece po ženi lani iznosio 1,45, dok je najniža stopa ukupnog fertiliteta, u posmatranom periodu, zabilježena 2011. godine, kada je bila 1,27.

Demograf Aleksandar Čavić kaže da je demografska slika Srpske gora nego što pokazuje zvanična statistika.

– Statistika uzima u razmatranje samo podatke o prirodnim priraštaju i unutrašnjim migracijama, to jest preseljavanje stanovnika između FBiH, Srpske i Brčko distrikta. Kada se u obzir uzmu spoljne migracije, koje su izuzetan generator gubljenja stanovnika, pretpostavka je da gubimo u prosjeku oko 15.000 ljudi godišnje. S tim u vezi u Srpskoj bi trebalo da bude između 975.000 do milion stanovnika – rekao je Čavić i dodao da broj od 1,114 miliona nije realan.

Podsjetio je da sve zemlje regiona imaju izražen problem sa migracijama, s tim da je BiH jedina na zapadnom Balkanu koja je izvorište emigranata i za države u komšiluku.

– Hrvatska imigracijama gubi stanovništvo, ali građani BiH odlaze da rade i žive u toj zemlji. Slična situacija je i sa Srbijom, ali mi nemamo nijednu zemlju regiona koja bi bila izvorište migranata za naše područje. To je problem Srpske i FBiH. Istina je i da bogate zemlje bilježe negativne trendove u pogledu prirodnih kretanja, ali je problem što im mi obezbjeđujemo radnu snagu pa smo u ogromnom gubitku. Države poput Njemačke, Austrije, Švajcarske marku ne daju za povećanje nataliteta našeg stanovništva, marku ne ulažu u obrazovanje naših građana. Sve je obezbijedila naša zemlja, a oni nam uzimaju gotove stručnjake i jasno je da imamo problemu – istakao je Čavić.

Ulaganje isključivo u mjere koje podstiču natalitet, priča Čavić, neće dati željene rezultate, jer će i ti koji se rode opet otići u inostranstvo.

– Problem je primjena nepovezanih mjera koje su naslijeđene iz prošlog sistema, kada su okolnosti bile potpuno drugačije. Dobra mjera koju imamo se tiče plaćenog porodičnog odsustva, ali smo 20 godina morali objašnjavati da se ne može izmirivati iz privatnog kapitala. To je mjera koja ima jasan efekat, ali je sama po sebi nedovoljna. Potreban nam je sistem mjera. Jedan potez, dva, tri ne mogu riješiti decenijski problem. Mora postojati strategija demografskog razvoja – kategoričan je Čavić dodajući da ne postoji univerzalni odgovor i rješenje za demografske probleme, jer su uzrokovani različitim faktorima.

Veoma je važno, navodi on, da se radi istraživanje efekata populacionih mjera koje nadležni donose.

– Ne možemo donijeti mjeru i da ona bude primjenjivana 20 godina, a da ne znamo kakve rezultate daje. Potrebe stanovništva se moraju pratiti. Mora biti nematerijalne podrške, rada na reproduktivnom zdravlju, informisanju javnosti. Moraju biti prezentovane i prednosti bračnog i porodičnog života, kojih je veoma mnogo. U čekaonici ambulante, restoranu, svadbi, svuda čim se začuje plač djeteta ljudi se mršte. I to su pogledi i stavovi koji se moraju mijenjati – dodao je Čavić.

Za sociologa Dragu Vukovića ključni problem porazne demografske slike je pad nataliteta i kriza porodice.

– Ako pratimo istorijski razvoj porodice ne treba da se osvrćemo previše u prošlost. Dovoljno je posljednjih 100 godina, gdje se uočava rapidno smanjenje broj djece u porodici, kao i broj sklopljenih brakova. I migracije su svakako problem, ali pokretanja stanovništva, pogotovo u sadašnjem vremenu brzih komunikacija, globalnih trendova, jedinstvenog tržišta su normalna pojava. Razlog odlaska iz Srpske i BiH jednim dijelom leži i u činjenici da je društvo neuređeno, da je dosta kriminala i korupcije, krize obrazovanja i ekonomije generalno. Mi uopšte više nemamo velikih preduzeća koja su u bivšoj zemlji bila simbol zapošljavanja ogromnog broja ljudi – priča za “Glas” Vuković.

Prema njegovim riječima, i politika ima uticaj, ali nije ključni faktor.

– Određene političke strukture i centri moći žele uporno da prikažu da ljudi zbog politike odlaze iz zemlje. Toga ima, ali nije glavni razlog. Ključni faktor, bar po mom mišljenju, je traženje boljeg rješenja, traganje za boljim uslovima rada, većim standardom koji će omogućiti ljudima zadovoljavanje različitih potreba. Težnja ka boljem je u ljudskoj prirodi – priča Vuković.

Do pozitivnih pomaka, kaže Vuković, teško je napraviti ozbiljan iskorak, ali poručuje da društvo ne smije obustaviti borbu.

– Mora se tragati za populacionim mjerama koje će dati rješenje i zaustaviti negativan trend. Više pažnje se mora posvetiti porodici. Potez Srpske da porodicama sa četvoro i više djece isplaćuje stalna mjesečna primanja je konkretan, a rekao bih i odličan, jer vodi ka ozdravljenju porodice i poboljšavanju nataliteta. Generalno nam treba sistemski pristup, da se vratimo autoritetu i gajimo pozitivne vrijednosti kao što je brak. Da se stimulišu mladi bračni parovi, ali ne samo finansijski. To je neophodno da bismo se suprotstavili negativnim, novim rodnim pokretima koje nam donosi globalizacija, a koji su veoma pogubni za porodicu i identitet ljudi – pojasnio je Vuković.

Živi se duže
U moru loših demografskih podataka svijetao primjer su oni o životnom vijeku ovdašnjeg stanovništva. Prema najnovijim pokazateljima statistike životni vijek građana Srpske lani je iznosio 78,85 godina. Godinu ranije taj broj je bio 76,48, a 2021. godine 75,03.

– Prosječan životni vijek muškaraca lani je bio 76,04 godine, a žena 81,70 – podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

Društvo

Odlažu se svi TEŽI I VAŽNIJI poslovi! Danas slavimo Svetog Prokopija

U kalendaru Srpske pravoslavne crkve, 21. jul je posvećen Svetom velikomučeniku Prokopiju. Mnogima je danas i krsna slava.

Sveti Prokopije je jedan od ognjevitih svetaca. Njegov dan se svetkuje kao jedan od 18 “zaprečitih” dana u godini kada se odlažu svi teži i važniji poslovi.

Kamenoresci, bunardžije i rudari praznovali su ovaj dan kao slavu svojih zanata. Izbjegavaju se svađe i psovanje. U nekim srpskim krajevima smatra se da je ovaj dan pogodan za svadbe, jer Sveti Prokopije pohodi i blagosilja mladence.

Na Svetog Prokopija se ne valja kupati na rijeci, izbjegava se kopanje, čak i sahranjivanje. Kažu na današnji dan “ne valja bosti” ni zemlju, ni platno, jer nije dobro zbog ujeda zmija.

Sveti Prokopije potiče iz Jerusalima. Ime mu je bilo Neanije. Kada je porastao video ga je car Dioklecijan i toliko ga je zavolio da ga je odmah uzeo u svoj dvor, gdje je bio pri njegovoj vojsci. Kada je Dioklecijan odlučio da progoni hrišćane, poslao je Neanija u Aleksandriju s jednim vojnim odredom i naredio im da zatru tamošnje hrišćane.

Na tom putu jedne noći dogodio se jak zemljotres i Neanije je čuo Božiji glas. Taj doživljaj potpuno je promijenio život vojvode Neanija. Tražio je da mu naprave onakav krst kakav je video.

Umjesto da krene na hrišćane on je s vojskom ipak krenuo protiv Agarjana, i kao pobednik ušao je u Jerusalim gdje je majci rekao da je sada hrišćanin.

Mučen je i bačen u tamnicu gdje mu se opet javio Hrist koji ga je krstio i dao mu ime Prokopije. Javno je ispovijedio svoju vjeru, znajući da će biti pogubljen. Upokojio je se 303. godine.

Još prije Nemanjića u Nišu je postojao manastir Svetog Prokopija, u kom se čuvala ruka svetitelja. Svetinja je kasnije, kad su Turci zauzeli Niš, prenijeta u Prokuplje, koje je i dobilo ime po ovom mučeniku. Sudbina moštiju nije poznata od 18. vijeka.

Nastavi čitati

Društvo

TRANSPLATACIJA SAMO SAN za oboljele u Republici Srpskoj

Najvažniji zadatak Srpske, kada je riječ o procesu transplantacije, jeste promjena svijesti stanovništva o značaju doniranja organa i spasavanju ljudskih života, jer stručnjaci tvrde da se zakonska rješenja ne mogu pomjeriti sa mrtve tačke sve dok god građani odbijaju da učestvuje u ovom procesu.

Srpska jedina u regionu i dalje nema ni registar pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa ili tkiva, kao ni onih kojima je ona obavljena, a ne posjeduje ni jedinstvenu listu donora.

Jedina mogućnost transplantacije u Srpskoj jeste, kako je za “Glas Srpske” istakao nacionalni koordinator za transplantacije RS Goran Topić, transplantacija bubrega, koja se obavlja sa živog donora i to samo na Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) RS koji ima apsolutno sve što je potrebno za taj proces, u smislu opreme i kadra.

Kada je riječ o kadaveričnoj transplantaciji, prema njegovim riječima, to je državni projekat gdje bi prvo trebalo početi sa podizanjem svijesti stanovništva o donorstvu organa.

– Rodbina preminulih ne želi da pristane na kliničku obdukciju pacijenta, a kamoli na doniranje organa. Potrebno je razgovarati i širiti pozitivne priče ljudi čiji su životi spaseni transplantacijom kako bi se više porodica preminulih odlučilo da daju saglasnost za doniranje organa – kazao je Topić.

Dodao je da bi trebalo primijeniti model Hrvatske, koja je najuspješnija u Evropi o tom pitanju.

– U ovu priču svi moraju da se uključe sve institucije pa i mediji. U Hrvatskoj je taj proces trajao pet godina. Mi legislativu jednim dijelom imamo, odnosno resorno ministarstvo je uradilo dio zakona, međutim, na terenu nemamo ništa – istakao je Topić.

Da bi to, naglasio je on, bilo moguće potrebno je, između ostalog, imati transplantacione koordinatore po bolnicama, edukovati osoblje o moždanoj smrti.

– Kad se sve to završi nailazimo na prepreku kod rodbine koja bi trebalo da da saglasnost da donira organe pacijenta – rekao je Topić.

Prema njegovim riječima, u Srpskoj na dijalizi trenutno ima oko 1.000 pacijenata, od kojih je 20 odsto za transplantaciju bubrega.

– Kad je riječ o srcu i plućima te pacijente trebalo bi slati u veće referentne centre, kao što je Beč za ovu regiju. Kad je u pitanju jetra, tu imamo relativno mali broj pacijenata. Moguće je, osim tih organa, uraditi i transplantaciju rožnjače – kazao je Topić.

Transplantacija srca za pacijente sa ovih područja gotovo je nemoguća, jer da bi to uradili u EU, morali bi biti državljani jedne od njenih članica.

– BiH ne može ući u Evrotransplant jer nije članica EU, što je jedan od uslova. Da bi oni pristali da BiH bude neki polučlan, drugi uslov je da za jedan organ mi doniramo pet, što je prosto nemoguće – objasnio je Topić.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS ističu da su u Srpskoj na snazi dva zakona kojima je regulisana oblast transplantacije. Riječ je, kako su naveli, o Zakonu o transplantaciji ljudskih organa i Zakonu o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija koji su u skladu sa pravnom tekovinom EU i preporukama Evropskog komiteta za transplantaciju organa (CD-P-TO).

– Iz ovih zakona proizašli su određeni pravilnici kojih ukupno ima 12 i koji pobliže uređuju oblast transplantacijske medicine, postupak transplantacije, kao i aktivnosti u okviru iste. Time je obezbijeđen jedan od uslova za sprovođenje postupka transplantacije ljudskih organa, tkiva i/ili ćelija, odnosno uzimanje organa od živog davaoca, ali i uzimanje organa od umrlog davaoca u svrhu transplantacije – istakli su u ministarstvu, dodajući da je za uspješno sprovođenje kadaverične transplantacije, odnosno transplantacije kod koje se uzima ljudski organ od umrlog davaoca radi presađivanja u tijelo primaoca, potrebno ispuniti i neke druge uslove, s obzirom na to da je riječ o zahtjevnom i kompleksnom sistemu upravljanja transplantacijskim programom.

FOND

Fond zdravstvenog osiguranja RS u protekle tri godine finansirao je transplantaciju bubrega za 24 osiguranika u Minsku, čime je napravljen značajan iskorak u unapređenju kvaliteta života oboljelih.

Transplantaciju organa za osiguranike ovaj fond finansira u potpunosti ukoliko se ova usluga radi u ustanovama sa kojima ima potpisane ugovore.

Osigurana lica mogu da ostvare pravo na liječenje i u ustanovama izvan RS sa kojima Fond ima potpisan ugovor onda kada njihovo liječenje nije moguće sprovesti u našim zdravstvenim ustanovama.

Nastavi čitati

Društvo

DOBRI LJUDI SU OKO NAS Lukić: Nema VEĆEG SEVAPA nego nahraniti gladnog (VIDEO)

Dobri ljudi su oko nas, prepoznaćete ih i po tome koliko pomažu drugima. Udruženje „Oplemeni srce“ iz Istočnog Sarajeva u ovom gradu hrani trenutno 80 gladnih usta.. Nažalost iz dana u dan sve ih je više, kaže za Jutarnji program BN TV dr Igor Lukić, stomatolog, veliki humanista i predsjednik Udruženja „Oplemeni srce“.

Nema većeg sevapa nego nahraniti gladnog, napojiti žednog i dati milost nemoćnom. Znajući da je sve više onih koji ne mogu ni koru hljeda dnevno da priušte, doktor Igor Lukić našao je način da pomogne sirotinji.

– Naša ideja je bila da pomognemo socijalno ugrožene stanovnike grada Istočno Sarajevo i razmišljali smo o centralnoj javnoj kuhinji, međutim sve se odvijalo u vrijeme pandemije, a i zbog razruđenosti opština došli smo na ideju da je možda bolja opcija da napravimo jednu varijantu da se ti obroci dostavljaju na samu adresu korisnika.

S obzirom na to da su naši korisnici malo i ponosni i ljudi koji ne bi dolazili baš tako često u tu javnu kuhinju mislim da je ova opcija mnogo bolja. Ta centralna kuhinja morala bi da bude na jednom mjestu, a opštine su udaljene, pa ljudi ne bi mogli dolaziti, jer na primjer neki stanuju u Krupcu, neki u Vojkovićima, Petrovićima – kaže dr Lukić.

Na početku ove humane priče bilo je 40 korisnika, međutim, kako su cijene hrane otišle u nebo, a potrebe postale sve veće, tako je, nažalost i broj onih kojima je hrana luksuz, postajao veći. Sada ih je oko 80, koji na svoja vrata svakodnevno dobijaju kvalitetne, svježe i s ljubavlju pripremljene obroke.

– S obzirom na to da su građani Istočnog Sarajeva jako humani, svakodnevnim donacijama, pojedinačnim donacijama, neki pojedinačni privredni subjekti, nekih većih kompanija uspjeli smo da prebrodimo veće probleme. Svakodnevno dobijamo uplate na naš račun i isplaćujemo restoranu koji nam priprema te obroke – ističe veliki humanista.

Dobra djela se množe. Pa tako jedna humana priča, kao domino efekat, rađa drugu. Sve je više onih koji su postali dio ove i divne, ali i tužne stvarnosti.

– Praktično mi imamo prijatelje u nekim kompanijama…. oni nam pomažu na svaki način. Ako rok trajanja ističe za par dana ili mjeseci, oni nama proslijede robu, i s obzirom na to da se svakodnevno obroci dostavljaju na adresu korisnika mi i taj kratak rok uspijemo da iskoristimo tako što tu robu svaki dan dostavljamo, odnosno doniranu hranu – riječi su Igora Lukića.

Da bi što više ljudi čulo, priključilo se i pomoglo, pokreut je i humanitarni broj, aktivan za operatere u BiH 17049 – na koji svi koji žele mogu da doniraju 2KM koje će sigurno biti usmjerene za neku supu, čorbicu, pitu, sarmu i vruć hljeb.

Nastavi čitati

Aktuelno