Connect with us

Svijet

ŠTA BI ZA SVIJET ZNAČIO Trampov povratak u Bijelu kuću

Od Ukrajine preko imigracije do klime, američki predsjednički izbori će uticati na milione ljudi izvan američkih granica – ko god da pobjedi.

Ankete pokazuju da bi bivši predsjednik Donald Tramp mogao da obezbjedi drugi mandat na novembarskim američkim predsjedničkim izborima, ali je razlika između dva kandidata suviše mala da bi to moglo sa sigurnošću da se tvrdi.

Ko god da pobjedi, rezultati će se osjetiti širom svijeta, utičući na živote miliona ljudi izvan američkih granica.
Tramp, čija bi kandidatura trebalo da bude potvrđena na nacionalnoj konvenciji republikanaca u julu, ne otkriva uvijek sve detalje o vlastitim planovima.

Ali očigledno je da postoje mnoge oblasti u kojima će njegova politika razlikovati od politike sadašnjeg predsjednika Džozefa Bajdena.

Evo nekih od njih.
Hoće li Tramp nastaviti da podržava Ukrajinu?

Donald Tramp odavno kritikuje američku vojnu pomoć Ukrajini, koja se mjeri milijardama dolara od početka ruske specijalne vojne akcije iz 2022. godine.

Tramp, koji je javno hvalio ruskog predsjednika Vladimira Putina dok je bio na vlasti, zarekao se da će okončati rat “u roku od 24 časa” ako bude bio izabran.

Nije pojasnio kako, ali je ovaj komentar izazvao zabrinutost da će zahtjevati od Ukrajine da se odrekne dijela teritorije u korist Rusije.

Njegovi republikanski sljedbenici odlagali su mjesecima usvajanje prijedloga zakona u Kongresu, koji obuhvata 60 milijardi dolara vojne pomoći Kijevu, mada on nije govorio mnogo o njemu kad je konačno odobren u aprilu.

Jedan od njegovih saveznika, mađarski premijer Viktor Orban izjavio je da Tramp “neće dati ni paru” Ukrajini ako bude bio izabran, pošto je posjetio bivšeg američkog predsjednika na Floridi u martu.

“Neću dati ukoliko Evropa ne bude počela da daje istom mjerom”, rekao je Tramp za časopis “Time” upitan za Orbanov komentar.

On je rekao da će “pokušati da pomogne Ukrajini”, ali da Evropa “ne plaća jednak danak”.

Smanjenje vojne pomoći dobro prolazi kod republikanskih glasača.

U anketi “Pew research center”, objavljenoj 8. maja, 49 odsto anketiranih republikanaca reklo je da Vašington troši previše na Ukrajinu, za razliku od 17 odsto demokratskih glasača.

Mišel Bentli, stručnjakinja za međunarodne odnose na Kraljevskom univerzitetu Holovej u Londonu, kaže da Trampove poruke možda već ostavljaju traga, jer bi Putin sada “mogao da bude osokoljen” mogućnošću Trampove pobjede.

Hoće li Tramp izvući SAD iz NATO?

Organizacija Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO), vojni savez sastavljen od 32 zemlje, među kojima su SAD, Velika Britanija, Njemačka i Francuska, jedan je od najvećih trnova u Trampovom oku.

Kao predsjednik, on je često prijetio da će povući SAD iz saveza ako druge članice na budu ispunile dogovoreni cilj o trošenju dva odsto bruto nacionalnog proizvoda (BDP) na odbranu.

Prema pravilima NATO, napad na bilo koju zemlju članicu smatra se napadom na sve zemlje iz bloka.

Ali u februaru ove godine, Tramp je rekao da ne bi branio zemlju koja “nije platila” i da bi ohrabrio Moskvu da “joj radi šta god joj padne na pamet”.

U kampanji na njegovoj internet stranici stoji da je njegov cilj “fundamentalno preispitivanje” svrhe i misije NATO.

Mišljenja su podijeljena oko toga da li bi on stvarno povukao SAD iz saveza.

Čak i ako Amerika ne istupi iz saveza, Tramp može da “podrije” ovu organizaciju, smatra Ed Arnold iz londonske grupe stručnjaka za odbranu, Kraljevski institut ujedinjenih službi.

To bi mogao da učini smanjenjem američkih trupa u Evropi ili uslovljavajući američki odgovor ako Rusija izvrši invaziju na neku članicu NATO, objašnjava.

Tramp obećava masovne deportacije

Trampov predsjednički mandat bio je obilježen agresivnom imigrantskom politikom, a on se zarekao da će ići korak dalje ako se vrati u Bijelu kuću.

Izjavio je da će prvog dana “početi najveću domaću operaciju deportacije u američkoj istoriji”.

Republikanac se zarekao i da će ukinuti državljanstvo po pravu rođenja za djecu migranata bez dokumenata i da će povesti rat protiv meksičkih narko-kartela.

Prošle godine je nagovijestio da će proširiti vlastitu izuzetno kontroverznu zabranu putovanja za ljude iz nekoliko velikih muslimanskih zemalja.

“Pored toga što želi da deportuje milione imigranata bez dokumenata, od kojih mnogi žive u SAD decenijama, Tramp želi da smanji čak i legalnu imigraciju”, kaže Doris Majsner, bivša komesarka ukinute američke Službe za imigraciju i naturalizaciju, a sada stručnjakinja u vašingtonskom Institutu za migracionu politiku.

Trampova internet stranica ističe da je, dok je bio na vlasti, ukinuo američki program za olakšanje povratka izbjeglica u društvo, a ona kaže da će vrlo vjerovatno to pokušati da uradi ponovo.

Majsner vjeruje da će se bivši predsjednik na kraju suočiti sa pravnim preprekama što se tiče njegovih planova, kao što se to desilo i tokom njegovog prvog mandata, kad su sudovi intervenisali kod odluka kao što su zabrana putovanja.

Takođe, njegov plan o deportaciji “sudariće se sa realnošću da federalna vlada nema resurse da hapsi i uklanja ljude ni približno u onim brojkama koje Tramp obećava”, dodaje ona.

Bajden je obećao “humaniju” politiku o imigraciji i ukinuo je ili povukao nekoliko graničnih mjera iz Trampovog doba.

Ali ankete pokazuju da su glasači i na ljevici i na desnici zabrinuti zbog obima imigracije, zbog čega mu ne preostaje ništa drugo nego da održava delikatnu ravnotežu.

U junu je izdao sveobuhvatno naređenje koje omogućava zvaničnicima da brzo uklone migrante koji uđu u SAD ilegalno bez obrade njihovog zahtjeva za azil.

Dvije nedjelje kasnije, donio je mjeru koja štiti od deportacije stotine hiljada supružnika američkih državljana koji nemaju dokumente.

Hoće li Tramp nastaviti da podržava Izrael?

Tokom njegovog predsjedničkog mandata, Tramp je bio glasni pristalica Izraela i njegove desničarske vlade.

Najavio je da će SAD priznati Jerusalim kao glavni grad Izraela, pogazivši decenije zvanične američke politike, i preselio je američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim.

Oba poteza, koje Bajden u međuvremenu nije poništio, Palestinci su doživjeli kao zauzimanje strane po izuzetno osjetljivom pitanju statusa Jerusalima.

Trampova vlada je pružala podršku jevrejskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, koje ogromna većina međunarodne zajednice smatra nelegalnim prema međunarodnom pravu, iako to Izrael osporava.

Njegova administracija je takođe posredovala u sporazumima koji su normalizovali odnose između Izraela i četiri zemlje Arapske lige – Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sudana i Maroka.

Međutim, neki smatraju da je on ljuti na Benjamina Netanjahua od američkih predsjedničkih izbora 2020. godine, kad je izraelski premijer zvao da čestita Bajdenu pobjedu dok je Tramp još osporavao rezultate.

Poslije napada od 7. oktobra, Tramp je rekao da Netanjahu “nije bio spreman” za Hamasove napade i nazvao Hezbolah, militantnu islamističku grupu u Libanu “pametnom”, izazvavši bijes među republikancima koji podržavaju Izrael.

On nastavlja da ističe vlastitu podršku Izraelu tokom prethodnih godina, ali sada tvrdi da ova zemlja “mora da završi ono što je započela” protiv Hamasovih ekstremista u Gazi.

I to mora “završi brzo”, zato što “gubi PR rat”, smatra.

Za časopis “Time” je rekao da bi u ratu Irana i Izraela on “štitio Izrael”, ali nije iznio previše detalja o tome kako bi se borio protiv Irana.

Kao predsjednik, izvukao je SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, pojačao sankcije i odobrio napad u kom je stradao najmoćniji iranski vojni komandant Kasem Sulejmani.

Hoće li Tramp pojačati pritisak na Kinu?

Dok je bio na vlasti, Tramp je pokrenuo ljuti trgovinski rat sa Kinom.

Ako bude bio reizabran, predložio je takse od više od 60 odsto za ovu zemlju.

Prošle godine je takođe govorio o “agresivnim novim ograničenjima” kako bi “zaustavio sve buduće kineske kupovine” infrastrukture u SAD u vitalno važni sektorima kao što su energetika i telekomunikacije.

I dok rastu tenzije u Južnom kineskom koru i oko Tajvana, neki iz njegovih krugova žele da se američka bezbjednosna politika više usredsredi na Kinu.

Eldridž Kolbi, savjetnik Ministarstva za odbranu tokom Trampove administracije, postao je uticajan glas po pitanju bezbjednosti u republikanskim redovima i viđen je za mjesto u Trampovoj administraciji.

Ovaj konzervativni intelektualac dio je grupe republikanaca koji žele da Peking postane glavni prioritet za Vašington u inostranstvu.

“Ne treba naprosto da okrenemo leđa Ukrajini, ali podrška njima ne treba da bude naš prioritet kad je Kina mnogo veća prijetnja po američke interese od Rusije”, kaže Kolbi.

On dodaje da je siguran kako je Tramp toga “savršeno svjestan”.

Tajvan je samostalan i doživljava sebe kao udaljenog od kineskog kopna, sa vlastitim ustavom i demokratski izabranim liderima.

Ali Peking ga doživljava kao odmetnutu pokrajinu, koja će se kad-tad naći ponovo pod okriljem Pekinga, i ne isključuje upotrebu sile da bi povratio ostrvo.

SAD je istorijski namjerno bio dvosmislen po pitanju kako bi reagovao da Kina izvrši invaziju na Tajvan, iako je Bajden bio najeksplicitniji od svih dosadašnjih američkih lidera rekavši da bi ga SAD branile.

Tramp je odbio da kaže šta bi on radio.

On, međutim, jeste izazvao protest Kine poslije izborne pobjede iz 2016. godine, kad je primio telefonski poziv sa čestitkama predsjednika Tajvana, prekinuvši višedecenijsku američku politiku neodržavanja diplomatskih odnosa.

Šta je sa životnom sredinom?

Kao predsjednik, Tramp je povukao SAD iz Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine.

Bajden je poništio taj potez, a na internet stranici Trampove kampanje stoji da će on ponovo izaći.

Zariče se da će “bušiti, bebo, bušiti” naftu, obećavši jeftiniju energiju.

Na njegovoj internet stranici takođe stoji da će zaustaviti “frivolno parničenje” ekologa, ukinuti subvencije za energiju vjetra, smanjiti porez proizvođačima nafte, gasa i uglja, i povući regulativu u vezi sa emisijom vozila koju je usvojio Bajden.

Ne postoje dvojica predsjednička kandidata koja su bila udaljenija po pitanju klime u posljednjih 30 godina, kaže profesor Dejvid Dž. Viktor, ekspert za klimatske promjene sa Kalifornijskog univerziteta u San Dijegu.

Profesor Viktor, koji je i bivši vodeći autor Međuvladinog panela o klimatskim promjenama UN-a (IPCC), kaže da bi Trampova pobjeda bila “katastrofa” za postojeće klimatske ciljeve američke vlade.

“On bi otuđio naše saveznike… tako da već vlada velika panika”, kaže on.

Doktor Sajmon Evans, zamjenik urednika uticajne internet stranice za klimatske promjene Karbon brif, kaže da je “vrlo malo vjerovatno” da će SAD uspjeti da ostvare međunarodna obećanja iz klimatskog domena ako se Tramp vrati u Bijelu kuću.

On je koautor studije koja zaključuje da SAD takođe vrlo vjerovatno neće uspjeti da ostvare te ciljeve ni pod predsjednikom Bajdenom, ali sa mnogo manjom razlikom.

Bajden je uložio rekordnih 300 milijardi dolara u čistu energiju i klimatske inicijative preko njegovog Zakona o smanjenju inflacije.

Ali neki klimatski aktivisti se protive mjerama koje je preduzeo da bi pojačao proizvodnju nafte i gasa, među njima naftni projekat Vilou na Aljasci.

“Mislim da Bajden radi onoliko koliko može”, kaže profesor Viktor.

“On je dao odvažna obećanja da će smanjiti emisije koje sasvim sigurno nećemo uspjeti da ostvarimo. Ali nema nikakve sumnje da je njegova administracija uradila više po pitanju klimatske politike nego bilo koja druga u istoriji”, prenosi “b92”.

Related Topics:

Svijet

EVROPA TESTIRA ČETVORODNEVNU RADNU SEDMICU: Da li je bolji belgijski ili francuski model?

Najveći svjetski pilot-projekat četvorodnevne radne sedmice sproveden je u Britaniji u 61 kompaniji i donio je zanimljive rezultate – čak 92 odsto firmi odlučilo je da zadrži ovaj model i nakon šestomjesečnog testa. Belgija je ponudila ovu mogućnost svojim radnicima, a istraživanja je bilo i u Njemačkoj.

Inače, Belgija je prva zemlja Evropske unije koja je svojim zaposlenima ponudila mogućnost četvorodnevne radne sedmice, prenosi RTS.

Svi zaposleni imaju zakonsko pravo da od poslodavca traže četvorodnevnu radnu sedmicu, ali to znači da isti broj sati – 38 nedjeljno – treba da rasporede u četiri dana.

Dakle, nema kraćeg radnog vremena za isti nivo prihoda, i ideja je prije svega bila da se ljudima omogući fleksibilnost.

U susjednoj Holandiji drugačija je situacija – tamo se radi 32 sata nedjeljno. Holanđani prednost daju balansu između privatnog života i radnog vremena i odlučuju se za manji broj radnih sati, bez obzira na to što to eventualno znači i manje prihode.

Podaci, međutim, pokazuju da Holanđani zadržavaju isti nivo produktivnosti i kada rade kraće, ali postavlja se pitanje o dugoročnoj održivosti takvog modela.

U Francuskoj je odavno radna sedmica ograničena na 35 sati i zaposleni imaju mogućnost da rade četiri dana – a da li to znači manju ili istu platu zavisi od konkretnog dogovora sa poslodavcima.

Pilot-projekat u Britaniji

Najveći svjetski pilot-projekat četvorodnevne radne sedmice sproveden je u Britaniji u 61 kompaniji i donio je zanimljive rezultate. Čak 92 odsto firmi odlučilo je da zadrži ovaj model i nakon šestomjesečnog testa, prenosi RTS.

Smanjen osjećaj sagorijevanja prijavio je 71 odsto zaposlenih, 39 odsto kaže da ima manje stresa, a 37 odsto je osjetilo poboljšanje fizičkog zdravlja. I ne samo to – prihodi kompanija su porasli za čak 35 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.

Neki idu i korak dalje

Neke zemlje u ovim testovima i eksperimentima idu i korak dalje.

Recimo, na Islandu je raširenija praksa kraćeg radnog vremena za istu platu, jer se smatra da to može da djeluje motivišuće i da je poenta u kvalitetnijem i efikasnijem radu, a ne u broju sati.

I njemačke firme testirale četvorodnevnu radnu sedmicu

Kada je prije dvije i po godine sedamdesetak firmi u Njemačkoj krenulo u eksperiment sa četvorodnevnom radnom sedmicom, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom. Štaviše, njemački političari su bili izrazito protiv, tvrdeći da nikada nijedna privreda nije porasla tako što su ljudi radili manje.

Međutim, dvije i po godine kasnije, 73 odsto firmi koje su učestvovale u eksperimentu istrajava u tome da njihovi zaposleni imaju tri slobodna dana nedjeljno, a da ostvaruju iste ili čak i bolje rezultate za istu ili veću platu nego ranije.

Studija je pokazala da firme koje su učestvovale u ovom eksperimentu nisu imale finansijske gubitke, da je stres zaposlenih pao za 20 odsto, da su im poboljšani zdravstveni rezultati, kao i da su pojedine firme primijetile da imaju znatno manje bolovanja.

Uprkos tome, njemački kancelar Fridrih Merc i većina šefova njemačkih korporacija izrazito su protiv četvorodnevne radne sedmice, smatrajući da to nije pravi korak u trenutku kada se Njemačka bori sa ekonomskom stagnacijom i kada pati od manjka kvalifikovane radne snage.

S druge strane, zastupnici skraćenog radnog vremena ističu da upravo digitalizacija i šire korišćenje vještačke inteligencije pomaže da se četvorodnevna radna sedmica mnogo šire primijeni u cijeloj njemačkoj ekonomiji.

U Srbiji se radi 41,3 sata nedjeljno, u EU 36 sati

Prema zvaničnim podacima Evropskog statističkog zavoda za 2024, Holanđani rade prosječno 32,1 sat nedjeljno, Nijemci 33,9, a radnici u Srbiji 41,3 sata nedjeljno. Poređenja radi, prosjek Evropske unije je 36 sati.

Podaci pokazuju i da svaki četvrti zaposleni u Srbiji radi više od 45 sati nedjeljno.

Zabluda da se manje radi

Advokat Ozren Slović je, gostujući u Beogradskoj hronici, rekao da je pitanje koje profesije mogu da „trpe“ ovakav model rada.

„Veštačka inteligencija će mnoge profesije da ubrza, olakša, uradi neki administrativni dio i tu će biti prostora da običan čovek radi mnogo manje“, navodi Slović.

Smatra da su visokoobrazovani profili, poput IT sektora, mjesta gdje je najprije moguće primijeniti ovaj model. U Srbiji postoji firma koja s uspjehom na ovaj način funkcioniše – Mikroelektronika.

„To je krug ljudi koji pokušava da se digitalizuje i automatizuje i da komunikaciju među zaposlenima ubrza“, rekao je Slović.

S druge strane, teško je zamisliti da maloprodaja radi četiri dana nedjeljno, ističe Slović, upozoravajući da bi se napravio još veći jaz među onima koji rade u kancelariji i na terenu.

„Ni postojeća prava radnika i zakonodavni okvir nismo u stanju da zaštitimo do kraja, tako da nije realno očekivati da ćemo dati još i jedan pride slobodan dan zaposlenom. S druge strane, koliko se brzo menja tehnologija, postepeno uvođenje tako nečega sigurno dolazi na red“, zaključio je Slović.

Pratioci Instagram profila Beogradske hronike odgovarali su na pitanje šta bi prije izabrali – četiri radna dana, a istu platu ili pet radnih dana, a veću platu. Više od polovine odgovorilo je da bi radili četiri dana.

Nastavi čitati

Svijet

TRAMP NEZADOVOLJAN EVROPOM – Evo čime sada prijeti

Predsjednik SAD- a Donald Trump izjavio je da bi Vašington “vjerovatno” mogao da povuče američke trupe iz Španije i Italije, čime je pojačao pritisak na evropske saveznike zbog njihovog stava prema ratu u Iranu, prenosi danas Politiko.

Govoreći novinarima u Ovalnom kabinetu, Tramp je kritikovao premijera Španije Pedra Sančeza, ocijenivši da je Madrid “apsolutno užasan”, dok je za Italiju rekao da “nije bila od pomoći”, aludirajući na odluke obje zemlje da ne dozvole korišćenje svojih baza za američke vojne operacije povezane sa sukobom u Iranu.

Slične poruke američki predsjednik uputio je ranije ove sedmice i njemačkom kancelaru Fridrihu Mercu, čija zemlja, za razliku od Italije i Španije, omogućava SAD korišćenje baze Ramštajn za koordinaciju vojnih aktivnosti.

Sančez se predstavlja kao evropska protivteža Trampu, dok se Meloni – jedna od Trampovih najvjernijih evropskih saveznica nakon njegovog reizbora 2024. godine – u posljednje vrijeme distancirala od američkog predsjednika, u pokušaju da sačuva svoju premijersku poziciju pred nacionalne izbore koji se očekuju 2027. godine, navodi briselski portal.

Merc je rekao da su SAD “ponižene” od Irana u sukobu na Bliskom istoku.

Italijanski ministar odbrane Gvido Krozeto izjavio je da ne razumije razloge za eventualno povlačenje američkih trupa iz Italije.

Prema podacima Pentagona, u Italiji je raspoređeno oko 12.000 američkih vojnika, dok ih je u Španiji oko 3.800, a u Njemačkoj više od 36.000.

Zvaničnici odbrane rekli su da za sada ne postoje konkretni planovi za povlačenje snaga, ali da Trampove izjave shvataju ozbiljno, prenosi Tanjug.

Nastavi čitati

Svijet

PACOVI PREPLAVILI ŠATORE U GAZI, GRIZU DJECU I ŠIRE ZARAZU: Povećan rizik od epidemije u kampovima

U kampovima za raseljene Palestince u Gazi, pacovi i paraziti šire zarazu, pogoršavajući zdravstvenu krizu među stanovnicima.

U kampovima za raseljene Palestince u Gazi, širi se zaraza pacovima i parazitima, dok uništena kanalizacija, gomile otpada i ograničen ulazak istrebljivača pogoršavaju zdravstvenu krizu.

Problem se produbljuje jer je većina od više od dva miliona stanovnika Gaze raseljena i živi u oštećenim kućama ili improvizovanim šatorima postavljenim na otvorenom, pored puteva ili na ruševinama srušenih zgrada. U takvim uslovima, pacovi jedu malo preostalih stvari i češće napadaju ljude tokom noći.

Amani Abu Selmi, dvadesetogodišnjakinja raseljena sa porodicom u Kan Junisu na jugu Gaze, rekla je da su pacovi izgrizli njenu odjeću i torbe sa svadbenog veselja. Pokazujući na rupe na svojoj tradicionalnoj tamnocrvenoj vezenoj haljini.

“Sva moja sreća je nestala, pretvorila se u tugu, u slomljeno srce – moje stvari su nestale, moje svadbeno veselje je nestalo”, istakla je.

Halil Al-Mašaravi je izjavio da je pacov ujeo njegovog trogodišnjeg sina za ruku i prste na nogama pre nekoliko nedjelja, a njega samog prošlog petka. Porodica sada spava u smjenama kako bi brinula o djeci, jer su zamke za glodare uglavnom neefikasne u uništenim kućama i šatorskim naseljima.

“Napadaju nas dok spavamo”, rekao je Al-Mašaravi, koji živi sa porodicom u ruševinama njihove kuće u naselju Tufah na sjeveru Gaze.

Mohamed Abu Selmija, direktor bolnice Al Šifa, upozorio je da bi se situacija mogla pogoršati kako se približava ljeto i kako Izrael zabranjuje unos sredstava za suzbijanje štetočina, poput otrova za pacove. On je naveo da bolnice bilježe svakodnevne prijeme pacijenata zbog incidenata povezanih sa glodarima, posebno djece, starijih i bolesnih, uz strah od širenja bolesti poput groznice ujeda pacova, leptospiroze, pa čak i kuge.

Prema podacima humanitarnih i zdravstvenih organizacija, obustavljeno odvoženje otpada i gotovo potpuno uništeni kanalizacioni i sanitarni sistemi doveli su do nagomilavanja zagađene vode i smeća pored šatorskih naselja.

Lokalna predstavnica Svjetske zdravstvene organizacije, Rajnhilde Van de Verdt, rekla je da je ove godine u Gazi zabilježeno oko 17.000 slučajeva povezanih sa infekcijama izazvanim glodarima i ektoparazitima.

Nastavi čitati

Aktuelno