S obzirom na to da razvijene zemlje imaju problema sa održavanjem ravnoteže kursa u odnosu na dolar, ne čudi što nerazvijene zemlje već prolaze kroz pravu dramu.

Tek je trgovina na azijskim valutnim tržištima rano ujutro zaustavila pad britanske funte, koji je od najave glavnih fiskalnih poteza nove premijerke Liz Trus bio toliko snažan da je ukazivao na stvaranje novih dubokih makroekonomskih neravnoteža koje ugroziti britanske građane i kompanije

Iako je trgovina u Aziji ublažila strahove da će se potop funte nastaviti nekontrolisano, ostala je činjenica da je funta najviše pala u odnosu na američki dolar među valutama članica G10 u odnosu na američki dolar osim japanskog jena, pri čemu je japanska centralna banka nastavila da vodi stimulativnu monetarnu politiku koja djelimično izaziva slabljenje nacionalne valute, dok je Banka Engleske među onima koji su ranije počeli da podižu kamate.

Glavni uzrok slabljenja funte od 20,4 odsto u 2022. u odnosu na dolar je zapravo globalno jačanje dolara u odnosu na većinu svjetskih valuta. Po pravilu, dolar jača svaki put kada raste globalna geopolitička tenzija, a Federalne rezerve SAD agresivno podižu kamatne stope kako bi obuzdale inflaciju. Fed je u posljednja tri navrata podizao kamate za po 0,75 procentnih poena, a donosioci odluka u tom planetarnom hramu novca procjenjuju da bi kamate na savezne fondove naredne godine mogle da idu i do 4,75 odsto, što bi, ukoliko do toga dođe, drastično povećalo troškove zaduživanja na globalnom nivou. U tom kontekstu treba posmatrati nervoznu reakciju tržišta valuta nakon najave novih britanskih fiskalnih mjera, koje u neizvjesnim vremenima donose smanjenje poreskih prihoda za nevjerovatnih 45 milijardi funti, što znači da će neto nivo zaduživanja Britanije jako rasti.

Ali bez obzira na neobičnu kombinaciju ljevičarskog populizma sa liberalnim smanjenjem poreza nove britanske vlade, ne treba sumnjati da je izvor nevolja funte nova snaga američkog dolara. Zbog neodlučnosti u pooštravanju monetarne politike Evropske centralne banke prema dolaru, evro je drastično pao, a čak i Kina, zemlja koja strogo kontroliše kurs prema korpi najvažnijih svjetskih valuta, ima problema da održi željenu vrijednost kursa. Međutim, čak i u Kini se dešavalo da juan (renminbi) sklizne na najniži nivo u odnosu na dolar u posljednje dvije godine, piše Jutarnji list.

U sadašnjoj situaciji, pad vrijednosti domaće valute više nikome ne odgovara, jer podrazumijeva uvoz inflacije iz dolarskih uvoznih područja, što je najvidljivije u uvozu energenata i drugih sirovina. S obzirom na to da razvijene zemlje imaju problema sa održavanjem ravnoteže kursa u odnosu na dolar, ne čudi što nerazvijene zemlje već prolaze kroz pravu dramu.

U Nigeriji i Somaliji jak dolar je toliko podigao inflaciju uvezene hrane, goriva i lijekova da je rizik od gladi ponovo pred vratima mnogih domaćinstava. Sve zemlje sa prevelikim dugovima u dolarima sada su, sasvim predvidljivo, na ivici finansijskog kolapsa. Naravno, u tom društvu je Argentina, a u Egiptu se očekuje bankrot, kao i u Keniji. Čak i snažne ekonomije velikih tržišta u razvoju, kao što su Indija i Južna Koreja, počinju da se suočavaju sa strukturnim problemima – kao što je privlačenje investitora – zbog jakog dolara. Od brazilskog reala do tuniskog dinara, valute zemalja u razvoju tonu u odnosu na dolar, stvarajući prepoznatljivu psihologiju krda na tržištu u kojoj se sve više zemalja, finansijskih institucija, kompanija i građana kladi na dolar kao sigurno utočište.

Esvar Prasad, autor nekoliko knjiga o valutama i jedan od vodećih globalnih stručnjaka za valutna tržišta, tvrdi za NYT da je “ostatak svijeta“ u situaciji “bez pobjede“, jer američki Fed nema izbora. već da agresivno podiže kamatne stope kako bi zaustavila inflaciju i spriječio dugoročno pogoršanje ekonomskih izgleda. Tako imamo situaciju da SAD – zemlja sa značajnim rezervama nafte i gasa – uspješno stabilizuju cijenu energenata na domaćem tržištu, ali preko dolara, koji služi kao globalna rezervna valuta, stvara probleme svima ostalima; multinacionalne kompanije i finansijske institucije poslove sa robom ili uslugama uglavnom obavljaju u dolarima, što je posebno izraženo u slučaju energenata i hrane, čije cijene zbog jačanja dolara automatski rastu na globalnom nivou. Dolari čine “samo“ 40 odsto globalnih transakcija, ali je dug zemalja u razvoju pretežno denominovan u dolarima, bez obzira da li su investitori/povjerioci iz Sjedinjenih Država ili ne, što pojačava probleme izazvane slabljenjem domicilne valute.

Sve u svemu, kada je Kvasi Kvarteng, novi prvi čovjek britanskih finansija, najavio oštro smanjenje poreskih prihoda uz podizanje nivoa zaduženosti, on se sudario sa nervoznim valutnim tržištima koja su ionako imala više razloga da dolar percipiraju kao privlačniju valutu u odnosu na funtu. Istovremeno, Kvarteng, što je zanimljivo, nije dobio neposrednu podršku guvernera Banke Engleske Endrua Bejlija, koji je odbio da odmah podigne kamate, već je najavio donošenje odkuke na redovnom sastanku zakazanom za novembar. Banka Engleske je pojasnila da neće “oklijevati da mijenjaju kamatne stope kako bi inflaciju spustili na nivo od 2 odsto”, ali je ostalo nejasno zašto nisu pružili hitnu podršku funti.

Nejasno je da li će Kvartengova najava novog srednjoročnog fiskalnog plana djelovati kao dovoljno snažan sedativ za nervozna tržišta valuta, jer nova britanska konzervativna vlada tek treba da pokaže proračun o tome kako namjeravaju da smanje odnos javnog duga prema BDP-u. Objavljivanje tog plana očekuje se 23. novembra, kada će stići prognoza nezavisne Kancelarije za budžetsku stabilnost. Do te najave, nova britanska vlada će se držati postojećih planova javne potrošnje, a sve kako bi pokazala fiskalnu odgovornost.

Iako je Liz Trus britanska konzervativka sa stavovima sličnim onima čuvene Margaret Tačer, njena vlada je pokrenula niz protekcionističkih i društvenih mjera kako bi blokirala mogući rast političke popularnosti laburista. U ovom političkom manevru kladili su se na pokretanje snažnijeg privrednog rasta, ali su potcijenili nervozu na tržištima kapitala. Dešavalo im se da su prinosi na desetogodišnje emisije britanskog duga početkom nedjelje dostigli čak 4,4 odsto, a prije najave smanjenja poreza bili su na 3,5 odsto. Nervoza je tolika da je nekoliko britanskih banaka obustavilo plasman tzv mortgage zajmova krediti (vrste hipotekarnog kredita) jer očekuju dalji snažan rast kamatnih stopa.

Ukratko, kada se konzervativna vlada u isto vrijeme igra sa setom mjera koje obično donose ljevičarski populisti, a uz to ide na liberalno smanjenje poreza, rezultat je mješavina koja širi strah na tržištima, posebno su ova tržišta već iscrpljena.