Connect with us

Politika

VAŽAN DATUM ZA SRPSKU! Godišnjica herojske pogibije majora Milana Tepića

Milan Tepić, major JNA, herojski je poginuo na sutrašnji dan, 29. septembra 1991.

Suočen s pritiskom da preda veliko vojno skladište vojne opreme JNA, hrvatskim pobunjenicima, Milan Tepić podigao je u vazduh hangar skladišta, žrtvujući sebe tim herojskim činom. Imao je tada 34 godine.

Rođen je 1957. godine u selu Komlenac, nedaleko od Kozarske Dubice. Osnovnu školu, niže razrede, završio je u rodnom Komlencu. Više razrede osnovne škole i gimnaziju pohađa u Kozarrskoj Dubici. Kao stariji gimnazijalac bio je vojni stipendista. Vojnotehničku akademiju u Zagrebu upisao je 1975. godine. Vojno školovanje uspešno je okončao 1980. godine. Službovao je u Slavonskoj Požegi. Od 1986. Nalazi se u garnizonu u Varaždinu, u mehanizovanoj brigadi. Čin majora dobio je vanredno decembra 1990. Prekomandovan je u Bjelovar maja 1991, gde je bio na dužnosti u 265. motorizovanoj brigadi.

Kada su hrvatske paravojne snage, pripadnici tzv. Zbora narodne garde, blokirale vojne objekte u Bjelovaru, kasarnu “Božidar Adžija” leta 1991, na meti se našlo i skladište “Barutana” smješteno u šumi kod Bedenika, nedaleko od Bjelovara, za čiju bezbjednost je pored drugih bio zadužen i major Tepić.

Starješine iz Komande u Bedeniku su se nalazile na dužnosti u smjenama po deset dana. Sticaj okolnosti je htio da se u presudnom momentu, krajem septembra te 1991. na toj dužnosti kao starješina u smjeni našao upravo major Milan Tepić.

Situacija je bila je kritična mjesecima, od momenta napada hrvatskih paravojnih snaga. Vojne objekte pod opsadom držala su lica dobro naoružana i obučena, zamaskirana tako da se ne mogu prepoznati, pripadnici tzv. Zbora narodne garde. Opsadom je zapovijedao Jure Šimić, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bjelovara.

U samim vojnim objektima postojala je konfuzija, stizala su nejasna naređenja, više komande održavale su čak privid redovnih prilika. Paralelno, događalo se masovno dezerterstvo. Najveći dio vojnika nesrba dezertirao je. Struja, sistemi veza, snabdijevanje, bili su presečeni.

Uz majora Tepića objekat u Bedeniku obezbjeđivalo je desetak vojnika sa jednim potporučnikom. Našavši se u bezizlaznoj situaciji, odlučan da ne prepusti vojni objekat, odjsečne od veza sa komandom, major Tepić je u 10.40 časova izazvao eksploziju žrtvujući sebe. Skladište, prethodno minirano, odletjelo je u vazduh.

Vojnicima je pravovremeno naredio da se povuku na bezbjedne lokacije. Prilikom eksplozije, velike razorne snage, poginulo je i jedanaest pripadnika hrvatskih paravojnih snaga.

Aktiviranju eksploziva prethodila je pogibija dvojice vojnika jugoslovenske vojske, Stojadina Mirkovića i Dragana Draganovića. Obojica su stradala pošto su odbili da se povuku, odnosno nisu poslušali naredbu majora Tepića da odstupe.

Procjenjuje se da se magacinu u Bedeniku nalazilo oko 170 tona protivtenkovske municije, mina, i drugih eksplozivnih sredstava, raspoređeno u više objekata, hangara. Major Tepić je u vazduh digao jedan od njih pet.

Stariji vodnik Ranko Stevanović, komandir straže Bedenika, strijeljan je. U kasarni su, poslije predaje, ubijeni i komandant kasarne Rajko Kovačević, potpukovnik Miljko Vasić, kapetan prve klase Dragiša Jovanović. Osim trojice pomenutih oficira, u toj kasarni poginula su još šestorica pripadnika JNA. Zarobljeno je 59 oficira, podoficira i građanskih lica na službi u JNA i oko 250 vojnika, koji su, nakon torture u logorima u Bjelovaru, razmijenjeni 9. novembra 1991. Šestorica zarobljenih rezervista JNA sa područja Bjelovara, izdvojeni su i četiri dana potom strijeljani u šumi Česma, nedaleko od Malog Korenova.

Herojski čin majora Tepića, koji je asocirao na Stevana Sinđelića na Čegru, maja 1809, obezbijedio mu je trajno sjećanje u njegovom narodu.

Predsjedništvo Jugoslavije (SFRJ) odnosno ono što je od njega ostalo, dva mjeseca docnije odlikovalo ga je najvišim priznanjem, Ordenom narodnog heroja.

Major Milan Tepić posljednji je narodni heroj Jugoslavije. Njegovim imenom nazvana je kasarna Vojske Srbije u Jakovu kod Surčina.

Republika Srpska ustanovila je Orden za posebne zasluge “Milan Tepić”. U Beogradu, na uglu ulica Ljutice Bogdana i Kneza Aleksandra Karađorđevića na Dedinju, podignut je spomenik narodnom heroju Milanu Tepiću, otkriven septembra 2017.

Related Topics:

Politika

DA NIJE SMIJEŠNO BILO BI TUŽNO! Investitori iz Singapura “isparili”

Ni četiri mjeseca nakon velike najave o izgradnji vjetroparka kod Trebinja čija se vrijednost procjenjuje na milijardu i po KM – konkretnih informacija nema.

Ko su investitori, gdje je projekat zapeo i zašto izostaju odgovori – pitanja su na koja ni nakon 4 mjeseca nismo dobili jasne odgovore.

Dok nadležni izbjegavaju kamere, opozicija tvrdi – riječ je o još jednoj predizbornoj priči.

Od najave da će investitori iz Singapura graditi vjetroelektranu u Trebinju do danas – gotovo potpuna tišina.

Na dopis koji smo još u decembru uputili na jedini dostupni mejl firme Zodic energy – odgovor nikada nije stigao. Pokušaji da dobijemo konkretnije informacije vodili su nas do Gradske uprave.

U neformalnom razgovoru, načelnica Odjeljenja za prostorno uređenje Amerisa Zavitan Jeftović rekla nam je da niko iz Gradske uprave Trebinje nije imao direktan kontakt sa firmom iz Singapura, već da je posrednik bio Zoran Butulija.

Ipak, pred kamere nije željela – prvo zbog viroze, a mjesec dana kasnije nije ispunila obećanje da će dati izjavu. Pred kamere nije želio ni Zoran Butulija, koji nam je, takođe u neformalnom razgovoru rekao da je u partnerstvu Zhongbo grupe koja je zvanično ranije odustala od projekta i Zodic energy u Banjaluci registrovana firma koja treba da gradi vjetropark u Trebinju. Butulija nas upućuje na Gu Šoućjena, direktora firme registrovane u Banjaluci.

Na naš upit, Šoiućjen nam je odgovorio da se trenutno nalazi u Kini te da će se vratiti u Banjaluku kroz desetak dana kada možemo dobiti odgovore. Nakon toga komunikacija je prekinuta pa ni nakon mjesec dana nemamo povratnu informaciju.

Sve to otvara niz pitanja – ko zapravo stoji iza projekta, kakva je veza između kineskih, singapurskih, ali i indijske firme sličnog naziva Zodiac energy do koje nas je dovela potraga za informacijama o singapurskoj firmi Zodic energy.

Zbog svega onoga što je ostalo nejasno, opozicija izražava ozbiljnu sumnju da će projekat uopšte biti realizovan, upozoravajući da se slične priče često aktiviraju upravo uoči izbora.

‘‘Tu je umiješano i nama jedno poznato ime firma Net invest iz Beograda na čijem je čelu Zoran Butulija, a koja je inače, gle čuda, davala papiur i neku vrstu opravdanja i procjene vrijednosti Komsar enerdžija kad ga je od Serdarova kupovao Luka Petrović i ERS i kad smo izgubili 300 miliona KM.

Čim vidite jedne te iste firme, ista imena, a već smo zbog njih izgubili stotine miliona maraka, ni ovdje ne možete očekivati ništa dobro. Ja bih volio da se naprave te vjetroelektrane i da Trebinje dobija 15 miliona KM godišnjih prihoda i da imamo nove izvore električne energije ali iskustvo nas uči da nijedan projekat ove vlasti za 20 godina korumpirana vlast nije mogla da završi, a pitanje je do kada će narod da podržava korumpiranu vlast iza koje ostaju samo desetine i stotine miliona KM izgubljenih sudskih sporova‘‘, rekao je za našu televiziju Nebojša Vukanović, lider liste Za pravdu i red.

Da je sve u vezi sa projektom vjetroelektrane u Trebinju od samog starta sumnjivo, smatra i Milica Radovanović. Predsjednik Gradskog odbora Srpske demokratske stranke u Trebinju.

‘‘Naše vlasti nama pričaju o milionskim iznosima koje planiraju dati firmi koja maltene ne postoji, mi nemamo nikakve transparentne podatke o njihovom poslovanju. Dakle, kako ste vi u stanju da nekome date milionski posao nekome za koga ne znate da li je uopšte kredibilan i sposoban da ispuni bilo šta od očekivanja koja vi imate.

Naš narod očigledno nije ni zainteresovan, mi brinemo brojne druge brige, kako da preživimo od dana do dana, kako da platimo gorivo, račune za struju i ostalo tako da mi o nekim firmama iz Singapura i milionskim iznosima koje poslove im dodjelujemo uopšte nemamo vremena da se njima bavimo‘‘, smatra Milica Radovanović.

Bez odgovora nadležnih, bez jasnih investitora i sa sve više nelogičnosti – priča o vjetroparku za sada više liči na političko obećanje nego na konkretan projekat

Reklo bi se da je priču o trebinjskom vjetroparku odnio vjetar – ali je izvjesno da će je isti taj vjetar ponovo donijeti prvom prilikom, i to baš u vrijeme predizborne kampanje. A dok se nadležni kriju iza izgovora i izbjegavaju javnost, ostaje stara izreka – ko želi, nađe način, a ko neće, nađe izgovor.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati

Politika

REVIZORI ANALIZIRALI DODIKOV BUDŽET! Više od 60 miliona KM potrošeno ne može se objasniti gdje?!

Revizori u Republici Srpskoj češljali su između ostalog i finansijsku dokumentaciju Službe predsjednika Republike Srpske za cijelu prošlu godinu. Većinom 2025. godine na funkciji predsjednika Republike Srpske nalazio se Milorad Dodik. Njega je tek 22. oktobra te godine na ovoj funkciji (kao vršilac dužnosti) naslijedila Ana Trišić-Babić.

Smještaj i putovanja

U izvještaju kojeg potpisuje glavna revizorka Božana Trninić navodi se da Služba predsjednika Republike Srpske u kontekstu finansijske revizije za 2025. godinu dobija pozitivnu ocjenu.

Tako ova revizija, kako je navela, nije našla ništa sporno u domenu raspisanih jabavki u ukupnom iznosu od 2,7 miliona KM, iako su čak sklopljena 23 direktna sporazuma.

Riječ je o najnetransparentnijem obliku javnu nabavke.

Služba predsjednika Republike Srpske kojom je veći dio 2025. godine šef bio Dodik, kako se navodi, imala je rashode od 83.709.101 KM. Samo na lična primanja otišlo je skoro pet miliona KM odnosno 4.935.163 КM.

Rashodi po osnovu korištenja roba i usluga iskazani su u iznosu od 66.826.135 КM.

Čine ih rashodi po osnovu zakupa, utroška energije, komunalnih, komunikacionih i transportnih usluga, režijskog materijala, putovanja i sl.

Na putovanja i smještaj otišlo je skoro pola miliona KM, a na korištenje mobilnih telefona u prošloj godini spiskano je 115.158 KM.

Posebno je zanimljiv nalaz revizora koji konstatuje da je “pojeo” najveći dio rashoda odnosno skoro 62 miliona KM.

“Ostali neklasifikovani rashodi iskazani su u iznosu od 61.925.703 КM, a odnose se na rashode za stručno usavršavanje zaposlenih (7.036 КM), rashode za bruto naknade za rad van radnog odnosa (1.005.211 КM), po osnovu reprezentacije (257.672 КM), za poreze, doprinose i neporeske naknade na teret poslodavca (18.048 КM) i ostale nepomenute rashode (60.637.736 КM)”, ističe se u izvještaju.

Pripadnicima MUP-a za osiguranje otišlo 137.955 KM

“Nepomenuti” rashodi od 60.637.736 KM koji čine više od 70 posto od ukupnih rashoda od 83.709.101 KM nisu dalje elaborirani u ovom izvještaju.

Zanimljiva je i struktura naknada za rad određenim saradnicima.

“Rashodi za bruto naknade za rad van radnog odnosa odnose se na senatorski dodatak članovima Senata Republike Srpske (31.880 КM), funkcionalni dodatak savjetnicima koji su angažovani bez zasnivanja radnog odnosa u Službi predsjednika (430.147 КM), rashode za bruto naknade po ugovoru o djelu (405.229 КM) i naknade angažovanim pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske za poslove obezbjeđenja predsjednika Republike (137.955 КM)”, istaknuto je u izvještaju.

(Fokus.ba) Foto: BN

Nastavi čitati

Politika

BLANUŠA O GORIVU I POTEZIMA VLADE “Umjesto 14, vrate 4 KM i tvrde da su pomogli!”

Predsjednik Srpske demokratske stranke Branko Blanuša ponovo je apelovao na delegate SNSD-a u Domu naroda PS BiH da zaštite egzistenciju građana i omoguće privremeno zamrzavanje akciza. “Imamo najniže plate u regionu i najskuplje gorivo. Nije nikakva pomoć to što se na benzinskim pumpama vraća 10 feninga po litru, jer država od građana uzme 30 feninga akciza i još PDV na taj iznos, što znači da po litru dizela izdvojimo 35 feninga. Uzmu 35 feninga, vrate 10 i kažu da su pomogli. Zamrzavanjem akciza, na rezervoar od 40 litara dizela, cijena bi bila manja za 14 KM. Nije pomoć nego ponižavanje građana to što umjesto 14 KM vrate 4 KM”, naglašava Blanuša.

On ilustruje primjerom da je prosječna plata u Hrvatskoj duplo veća nego u Republici Srpskoj i BiH, ali njihova Vlada reaguje svako 14 dana i cijene goriva su niže nego u BiH. “Isto rade i Vlada Srbije, gdje je prosječna plata za 200 evra veća nego u Republici Srpskoj, kao i u Crnoj Gori gdje je prosječna plata isto veća za 200 evra nego kod nas. Samo naša vlast se ponaša u maniru `Selo gori, a baba se češlja`”.

Predsjednik SDS-a ističe da su priče o navodnom prenosu nadležnosti čista budalaština.

“Nadležnost nad sistemom indirektnog oporezivanja je prenijeta prije dvije decenije i sve što se tiče indirektnih poreza je u nadležnosti institucija na nivou BiH. Ako se SNSD-u nije dopala mogućnost da Savjet ministara može intervenisati, jer je to operativno i
najjednostavnije rješenje, i ako sumnjaju u svoje ministre u Savjetu ministara, onda su mogli djelovati amandmanski i reći da Parlamentarna skupština BiH u slučaju krize može zamrznuti akcize na period do šest mjeseci. Izostanak takvog amandmana jasno govori
da je njihov jedini cilj da sav teret krize svale na pleća naroda”, konstatuje Blanuša.

Predsjednik SDS-a Branko Blanuša navodi da je inflatorni udar prisutan svuda i da bez ozbiljne i sistemske intervencije države kojom bi se sačuvala energetska stabilnost možemo očekivati dalji rast i onako rekordnog broja siromašnih.

“Znam da oni sa platama od preko 6.000 KM ne razmišljaju o cijenama hljeba, goriva, lijekova, pa ih pozivam da jedan mjesec pokušaju preživjeti od 1.600 KM”, poručio je Blanuša.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno