Vlada Republike Srpske donijela je Zaključak kojim se 5. jul 2025. godine proglašava Danom žalosti u Republici Srpskoj povodom obilježavanja godišnjice Muslimanskog zločina nad Srbima u Srednjem Podrinju i Birču 1992-1995, kao znak sjećanja i solidarnosti sa porodicama nastradalih.

Na dan 5. jula 2025. godine, na svim institucijama Republike Srpske zastave će biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti, navedeno je u saopštenju Vlade Srpske

U prepunoj sali Društvenog doma u Razboju Ljevčanskom sinoć je svečano promovisana knjiga „Razboj“, autora Dragana Đurđevića – stručno i sveobuhvatno djelo koje na 512 stranica oslikava istoriju, prirodu i društveni život ovog sela kroz vjekove.

O knjizi su, osim autora, govorili arhimandrit Teofil (Dimitrić), direktor Zavičajnog muzeja Gradiška Bojan Vujčić i profesorica Radana Stanišljević, ističući njen značaj ne samo za Razboj, već i za čitavu regiju koja u ovakvim djelima dobija temelj svog identiteta i sjećanja.

– Knjiga je rezultat višegodišnjeg, predanog rada. Korišćeni su brojni izvori od arhivske građe, starih mapa i fotografija, do usmenih svjedočenja i terenskih istraživanja. Pisana je s ljubavlju i naučnom preciznošću – rekao je Đurđević obraćajući se prisutnima.

Publika je s velikim interesovanjem pratila izlaganja, a promotori su posebno istakli da knjiga obuhvata sve segmente života u Razboju – od geografskih osobina i prirodnih resursa, preko privrednog i društvenog razvoja, do kulturnih i istorijskih mijena koje su obilježile ovo mjesto.

Kroz stranice knjige vodi nas priča o naseljima na ušću Vrbasa u Savu još iz praistorije, zatim o razvoju sela kroz srednji vijek, osmanski i austrougarski period, pa sve do savremenog doba.

Ovo je druga knjiga Dragana Đurđevića, koji je ranije objavio monografiju o svom rodnom selu Kladari. Novo djelo „Razboj“ dočekano je s velikom pažnjom i već sada se smatra kapitalnim doprinosom očuvanju zavičajne istorije i identiteta Lijevča polja.

Bosna i Hercegovina je prisiljena kupovati električnu energiju koju je do prije nekoliko godina izvozila, dok stručnjaci i zvanični vladini dokumenti upozoravaju na potencijalni kolaps energetskog sektora.

BiH je samo u prvih pet mjeseci ove godine potrošila više od 151 milion evra na uvoz struje, prema podacima Agencije za statistiku BiH.

Od tri proizvođača struje, Elektroprivreda BiH, koja je u vlasništvu Vlade Federacije BiH, uknjižila je u protekle dvije godine gubitak veći od 197,1 milion evra.

Vlasti su, stoga, krajem juna predložile povećanje cijena struje za domaćinstva do osam posto – nakon poskupljenja od deset posto u avgustu prošle godine – i čekaju odobrenje regulatora, što će biti dodatni teret građanima uz najavljeno poskupljenje grijanja, vode, javnog prijevoza i sveopću inflaciju.

“Dok je bilo viškova mogla se postići dobra cijena struje na stranom tržištu i time ‘pokriti’ niža cijena za domaćinstva koja je ispod proizvodnih. Bilo je samo pitanje trenutka kad će tog viška struje nestati i taj trenutak je došao”, kazao je za Radio Slobodna Evropa Ognjen Marković.

Elektroenergetske kompanije su prije tri mjeseca dostavile Vladi Federacije BiH informaciju o stanju u tim poduzećima od kojih većina u proteklih pet godina posluje “u crvenom”.

U vladinom izvještaju, u koji je RSE imao uvid, se ukazuje da je kriza s kojom se suočavaju rezultat lošeg upravljanja i nedovoljnog ulaganja u prošlosti, te da raspadajuća zastarjela infrastruktura, uz potpunu zavisnost o ruskom plinu, danas prijeti energetskoj sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Elektroprivredi BiH ponestaje novca

Elektroprivreda BiH od decembra 2022. godine ne može iz svoje proizvodnje podmiriti krajnju potrošnju i svega se u mjesec-dva godišnje dogodi da preostane viškova za tržišnu prodaju, prema vladinom izvještaju.

Zbog nedovoljnih isporuka uglja iz vlastitih rudnika, loše hidrološke situacije i povećanje potrošnje, Elektroprivreda BiH je samo tokom protekle zime, od oktobra 2024. do februara 2025. godine, kupila oko 65,5 miliona evra struje.

Navode da su struju nabavljali po skupljoj cijeni od one po kojoj su je isporučili domaćinstvima, budući da tarife diktira vladin regulator.

Iz Elektroprivrede BiH su upozorili da bi, ako se ne uspiju obezbijediti dodatni novac na računima, mogli postati nelikvidni u drugoj polovini 2025. godine.

“Gledajući stanje gotovine i oročenih depozita s krajem 2024. godine, sasvim je jasno da bi već tokom prošle [2024.] godine EP BiH bila nelikvidna da nije vraćen uplaćeni avans za blok 7 TE Tuzla”, navodi se u informaciji koju su uputili vladi.

Radi se o oko 127 miliona evra predujma plaćenog kineskom konzorciju u propalom poslu izgradnje novog termobloka.

Iz Elektroprivrede BiH su u informaciji za Vladu Federacije BiH naveli da ni projekcije za iduće dvije godine nisu obećavajuće.

Štoviše, navode da je “upitna mogućnost kreditnog zaduženja za potrebe financiranja redovnog poslovanja koje će u narednom periodu biti neophodno za opstanak likvidnosti”.

Elektroprivreda BiH je do 2019. godine proizvodila znatno više struje nego što su domaće potrebe. To je omogućilo unosan izvoz koji je, istovremeno, pomagao u održavanju niskih cijena za domaćinstva.

Od tada proizvodnja električne energije stalno pada.

U poređenju sa peridom od 2011. do 2018. godine termoelektrane danas proizvode skoro 30 posto manje struje, dok ukupna potrošnja raste prosječnom stopom od tri do pet posto godišnje.

Termoblokovi su u prosjeku stariji od 40 godina, smanjena im je snaga i češće se kvare, te troše više uglja.

Danas potrošnja struje u Federaciji BiH premašuje domaću proizvodnju za 11,7 posto, prisiljavajući je na uvoz kako bi zemlja izbjegla mrak.

Krizu pogoršava stanje u rudnicima.

Elektroprivreda BiH je od 2009. do 2024. godine uložila više od 383 miliona evra u sedam svojih rudnika kako bi održala njihovu likvidnost.

“Izostali su očekivani efekti ovog investiranja, kao i financijske podrške u procesu prestrukturiranje rudnika”, navode u izvještaju šest godina kasnije.

Dok je broj rudara opao, troškovi rada i dalje rastu, potaknuti višim platama i drugim pravima.

Elektroprivreda BiH je od privatnih rudnika i na tržištu zatražila kupnju 600.000 tona uglja iz drugih rudnika u zemlji ili inostranstvu jer se u njenim rudnicima “generalno bilježi pad proizvodnih parametara i produktivnosti”.

Kod nekih rudnika troškovi radne snage prelaze 90 posto ostvarenog prihoda.

Porezi i doprinosi na primanja u BiH moraju se uplatiti s isplatom plate, ali rudnici su izuzeti iz zakona i po tom osnovu duguju desetke miliona evra.

Vlada i Elektroprivreda iz svojih budžeta isplaćuju neuplaćene doprinose rudarima koji steknu pravo na penziju.

Samo jedan rudnik posluje s dobiti, a “šest od sedam rudnika ima hronične probleme u svakom aspektu poslovanja”, prema izvještaju Elektroprivrede BiH.

Kako posluje nekadašnji inženjerski gigant?

Državne kompanije koje posluju u plinskom sektoru, takođe, su u financijskom kaosu.

Energoinvest, nekada inženjerski gigant koji je bio prisutan na svim kontinentima, sada 95 posto svog poslovanja temelji na uvozu ruskog plina.

Kompanija je godinama bilježila gubitke koji su od 2017. do 2019. iznosili ukupno 14,2 miliona eura, s manjim poboljšanjima u proteklih pet godina koja su dovela poslovanje ove kompanije do “pozitivne nule”.

BH-Gas, koji upravlja s oko 200 kilometara plinovoda, prošlu godinu završio je “u crvenom”, budući da je kao i Energoinvest izgubio arbitražni spor protiv mađarskog plinovoda, nakon što je na insistiranje “Gazproma” opskrbni pravac preusmjeren na Turski tok.

BH-Gas je, također, prošle godine morao otpisati oko milion i pol eura knjigovodstvene vrijednosti plinovoda Zenica-Travnik u središnjoj Bosni, što je povećalo njegove gubitke.

U međuvremenu, kompaniji s pedesetak uposlenih povjeren je zadatak financiranja i izgradnje novog plinovoda prema Hrvatskoj kako bi se smanjila trenutna potpuna ovisnost o ruskom plinu, ali i razvoja prvog skladišta plina u BiH. Ukupna vrijednost zacrtanih projekata premašuje milijardu eura.

Energetska kriza nije ograničena samo na struju i plin.

Terminali Federacije BiH, odgovorni za uvoz i skladištenje naftnih derivata koji se aktiviraju u hitnim slučajevima, također, su u problemima.

Kompanija proteklih godina posluje s gubitkom, a njeni kapaciteti za skladištenje su neadekvatni i daleko su manji od preporuka EU.

U Federaciji BiH posluje i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna (HZHB) sa sjedištem u Mostaru koja je, takođe, u vlasništvu Vlade Federacije BiH i posluje na teritoriji koju su tokom rata kontrolirale snage Hrvatskog vijeća obrane.

Ona struju proizvodi u hidroelektranama i jednom vjetroparku. Poslovanje joj ovisi, uglavnom, o nivou vode na branama.

U BiH posluje i Elektroprivreda Republike Srpske koja je u vlasništvu vlade Republike Srpske, a koja se, takođe, suočava s problemima u radu zbog izgubljenih tužbi po potraživanjima za prijeratna ulaganja vrijednim više od 897 miliona evra.

Republika Srpska nema svoje naftne terminale.

Gasovodom dužine oko 60 kilometara upravljaju dvije kompanije čija dobit iznosi oko pola miliona evra godišnje.