Connect with us

Društvo

BICIKLIZAM U SRCU: Srpčanin Živko Savić kao od šale biciklom prešao 1.200 kilometara

Ljubav koju Francuzi gaje prema biciklizmu nisam vidio nigdje do sada i njihova zemlja sa pravom važi za jednu od najpopularnijih svjetskih biciklističkih destinacija, riječi su Srpčanina Živka Savića koji je uspješno odvezao prestižni ultramaraton Pariz-Brest-Pariz.
Savić je dionicu dugu 1.200 kilometara prešao za 80 sati i četiri minuta, odnosno za deset sati manje od predviđenog roka. Za ovaj jedinstveni događaj, na kojem je nedavno učestvovalo više od 6.000 biciklista iz oko 60 zemalja, intenzivno se pripremao nekoliko mjeseci.
Ova ruta je specifična po tome što biciklisti nemaju vozila koja ih prate i sami biraju mjesto odmora i spavanja, ali su bili dužni da u zadatom periodu izvezu prijavljeno vrijeme.
– Prvih 530 kilometara vožnje uopšte nisam spavao, što je otprilike nekih 26 sati i za to vrijeme sam povremeno stajao kako bih natočio vode i pojeo obrok na kontrolnim tačkama koje su se nalazile na svakih 80 do 100 kilometara. Pauze su bile veoma kratke i trajale oko 15 do 20 minuta, a u nešto manje od četiri dana vožnje spavao sam svega dva puta u trajanju od tri časa. Mogli smo dremnuti na kontrolnim tačkama, ali učesnici su spavali bukvalno svuda, čak i kraj puta – rekao je Savić.

Kako bi im pomogli da lakše prebrode sve teškoće, imali su podršku lokalnih mještana koji su, kako kaže, bukvalno navijali pored puta 24 sata.

– Francuzi su me zaista oduševili. Kada ostanemo gladni i žedni uvijek bismo naišli na grupu dragih ljudi koji su nam sipali vodu i nudili hranu potpuno besplatno. Oni to doživljavaju kao svojevrsni festival i zato možda i jesu jedna od najpoznatijih biciklističkih nacija – kaže Živko.

Dodaje da su dnevne temperature iznosile do 38 stepeni, a noći su bile hladne sa oko devet stepeni, ali zahvaljujući dobroj opremi nije ni osjetio velike vremenske oscilacije.

– Francuska je pravi raj za vožnju biciklom, sa mnogo prelijepih predjela ali i dosta brežuljaka pa se nakupilo skoro 12.000 elevacija, odnosno uspona i to svrstava ovaj maraton u jedan od težih iz te serije. Upoznao sam mnogo divnih ljudi iz svih zemalja, a svoju vožnju posvetio sam mom dobrom prijatelju Nebojši Kovačeviću Pinkiju koji je preminuo prije godinu dana, a trebalo je takođe da bude na ovoj smotri – ističe Savić.

Priznanje

Živko Savić se biciklizmom rekreativno bavi već četiri godine, a dva puta je vozio ultra maratone duge 1.200 kilometara i na jednom od njih osvojio je četvrto mjesto, dok je na nedavnom državnom prvenstvu Republike Srpske i BiH u Zalužanima, na kružnoj trci dugoj 80 kilometara, osvojio drugo mjesto.

Često učestvuje u takozvanim brevetima od 200 kilometara, a prošle godine je u istoj sezoni uspio odraditi kompletnu seriju od 200, 300, 400, 600 i hiljadu kilometara i osvojiti priznanje “Super Randonneyr” koje dodjeljuje krovna biciklistička organizacija “Audax Club Parisien” iz Pariza.

(Glas Srpske)

Related Topics:

Društvo

NEVRIJEME ISPRAZNILO IZLETIŠTA: U Banjaluci kiša, na Borju pada LED (VIDEO)

Već tradicionalno, prvomajsku “roštiljadu” u dobrom dijelu zemlje pokvarila je kiša.

U Banjaluci grmi i pljušti, pa se većina izletnika zaputila kućama, ili su livade zamijenili natkrivenim prostorima.

Na Borju, pada led, javlja naša novinarka. Pogledajte:

Nastavi čitati

Društvo

Ove činjenice o 1. maju sigurno NISTE ZNALI

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni praznik rada, 1. maj, kao sjećanje na velike radničke proteste održane u Čikagu 1. maj 1886. godine.

Ako mislite da o Međunarodnom prazniku rada, koji se obilježava svake godine 1. maj, znate gotovo sve, evo i nekih činjenica koje su manje poznate:

MASAKR NA TRGU U ČIKAGU

4. maja 1886. godine, na zloglasnom Trgu Haymarket u Chicagu započele su, u prvi mah mirne demonstracije, koje su imale za cilj podržati borbu radnika za osmosatno radno vrijeme, a što je od strane sindikata zatraženo 1. maja.

Međutim, nepoznata osoba bacila je bombu na policiju koja je uzvratila vatrom. Poginulo je sedam policajaca i četiri civila i uz mnoštvo ranjenih. Osam anarhista je osuđeno za zavjeru. Na sudu se tvrdilo da je jedan od njih napravio bombu, ali niko od njih osmorice je nije bacio.

Prvobitni izvještaji tamošnjih medija, kao ni svjedoci, uošte ne spominju da se pucalo iz pravca demonstranata. Pucala je jedino policija.

PRVA KAPITALISTIČKA ZEMLjA KOJA JE SLAVILA 1. MAJ BILA JE NjEMAČKA

U april 1933. godine, svega dva mjeseca nakon što su došli na vlast, njemački nacional-socijalisti proglasili su 1. maj „Danom nacionalnog rada“ i državnim praznikom, te objavili kako će sve proslave organizovati Vlada.

Proslave drugih političkih i društvenih faktora bile su zabranjene, a centralna masovna proslava održana je na Aerodromu „Tempelhof“. S time se nastavilo do kraja postojanja Trećeg rajha.

SVI FAŠISTI, OSIM NACISTA, REPRESIVNO SU ZABRANjIVALI 1. MAJ

Njemački nacisti su bili rijetkost među sličnim evropskim pokretima tog vremena. Benito Musolini je u Italiji zabranio proslavu 1. maja i za praznik italijanskog rada odredio 21.april, kada se slavio „Natale di Roma“, odnosno rođendan Vječnog grada.

U Portugalu je Antonio de Oliveira Salazar represivno gušio svaki pokušaj proslave 1. maja, a slično je bilo u Španjolskoj gdje je režim Francisca Franca strogo progonio one koji su pokušavali organizovati proslavu ovog praznika.

FRANCUZI PRIJATELjIMA I RODBINI POKLANjAJU ĐURĐEVAK

Pored tradicionalnih demonstracija, radnici Francuske imaju jedan prekrasan običaj. Naime, u skladu s običajem koji datira još iz doba burbonskog kraljevstva, iz vremena kralja Karla IX, Francuzi svojim voljenima, prijateljima i rođacima poklanjaju biljku đurđevak. 1561. godine, kada je ovaj vladar imao deset godina, dok je čekao svoj red da sjedne na prijestolje, poklonio po jedan đurđevak svim prisutnim damama.

Danas francuska država oslobađa plaćanja poreza za prodaju đurđevaka toga dana, ali samo pod uslovom da su ubrani u prirodi i da nisu kupljeni s ciljem preprodaje.

JESTE LI ČULI ZA „Euromyday“?

Promovisan od strane mreže feminističkih, antikapitalističkih i imigrantskih organizacija, grupa i kolektiva prvenstveno u zapadnoj Evropi, „EuroMayDay“ se održava 1. maja kao i tradicionalni Praznik rada, ali je koncentrisan na borbu protiv nesigurnosti.

Njegovi tvorci ga gledaju kao „update“ starog praznika, a organizuje se pod sloganom „ljudi koji živite u nesigurnosti, ujedinite se i protestirajte za slobodnu, otvorenu i radikalnu Evropu“.

Porijeklo vodi iz Milana, odakle se proširio na Barselonu, pa onda i na cijelu Evropu. Procjenjuje se da tog dana ukupno 300.000 ljudi upozorava nesigurnost na ulicama Evrope.

AMERIKANCI IMAJU SVOJ DATUM

Iako cijeli svijet, službeno ili neslužbeno, Praznik rada slavi 1. maja, Amerikanci imaju drugi datum. Njihov praznik je „klizni“ i slavi se svakog prvog ponedjeljka u septembru i zove se „Labor day“, odnosno Dan rada. Ovaj praznik prvi put je proslavljen 1882. godine u državi Oregon.

Nacionalni praznik je postao 1894. godine, a svi pokušaji da se prebaci na 1. maj, do sada nisu uspjeli. I dok mi tradicionalno roštiljamo, Francuzi, Španci i Italijani protestvuju, Amerikanci kupuju.

Trgovci tvrde da je promet tog dana drugi najisplativiji poslije „crnog petka“.

Nastavi čitati

Društvo

Počeo tradicionalni Prvomajski PROTEST SINDIKATA U BANJALUCI

Savez sindikata i ove godine obilježava 1. maj protestom u Banjaluci.

Članovi saveza sindikata okupljaju se u Parku “Mladen Stojanović” gdje će, kako su najavili, ukazati na loš položaj radnika u Republici Srpskoj.

Predstavnici i članovi 15 granskih sindikata kažu da žele da ukažu na sve nepravilnosti i loš položaj radnika, koji, kako su naveli, zbog loših uslova, sve češće napuštaju posao i odlaze u inostranstvo.

Nastavi čitati

Aktuelno