Čuveni zapadni duhovni praznik Helloween koji je kod nas naročito atraktivan mlađoj populaciji, koja je očarana običajem maskiranja na taj dan, ponovo je pokrenuo društvenu debatu zbog čega bi se u Srbiji slavila Noć vještica kada su poklade.

Zaintrigirani sličnostima, ali i razlikama između ova dva folklorna običaja zapada i istoka, etnologa Aleksandra Repedžića je objasnio da li postoji veza između običaja vezanih za Noć vještica koji su popularizovani u svijetu i drevnih poklada na prostorima Balkana.

– Naravno da postoje donekle neke sličnosti, a glavna je upravo u – maskiranju. Takođe je slično i to što se ide od kuće do kuće, što je običaj u oba slučaja. Međutim, Noć vještica obilježava Dan svih svetih (31. oktobar), odnosno dan svih umrlih, a naše poklade i pokladni običaji imaju drugi smisao na neki način.
Ciklus pokladnih običaja kod nas kreće od januara mjeseca i traje sve do Bijelih poklada, kada se ulazi u uskršnji post. Pritom se ovaj običaj razlikuju od kraja do kraja prema tome kada se i na koji način proslavljaju – ističe etnolog Repedžić, koji je ujedno i autor dokumentarnog serijala koji se naziva “Počudište” i koji se bavi bogatim kulturnim nasleđem i običajima, piše Ona.

Kako ističe, pored načina na koji se obilježavaju poklade i vremena u kojem se održavaju, ovaj narodni običaj se razlikuje i po nazivima i njegovo ime zavisi od kraja do kraja u kome se održava.

– Ili su to “profakucije” ili “starci” kao što se nazivaju u Homolju, ili “bašanke” u Banatu, “maškare” u Golubincima… Čuvenim Belim pokladama prethodne zadušnice, čiji je cilj da oteraju zle demoni i zle sile i da se uspostavi novi godišnji ciklus ponovnog rađa, što se, naravno, poklapa sa proljećem – nabraja Repedžić.

Šta su poklade?
Nažalost, kako ističe, tačno je da je danas sve manje poklada i pokladnog maskiranja, a tamo i gdje se održavaju, kao što je recimo u Golubincima, poklada poprima festivalski manir, pa se, recimo, predstavlja pokladno jahanje, koji je relativno nov običaj.

Upitan kako najjednostavnije da se objasni šta su zapravo poklade, stručnjak jednostavno kaže da je u pitanju stari običaj koji je hristijanizovan i koji ima za cilj da obezbijedi plodnost tokom čitave godine na početku novog godišnjeg ciklusa koji kreće od januara kada se produžava dan i priroda i sve ostalo ulazi u novi godišnji krug.

To od kada poklade na ovim prostorima datiraju je, kako objašnjava Repedžić, veoma nezahvalno procijeniti. Ono što se činjenično zna je da je u pitanju predhrišćanski običaj, iz paganskog doba, koji je opstao u narodu do današnjeg dana. Ljudi su se maskirali i u ranijim fazama, što se zadržalo i do danas.

– Neki od osnovnih običaja i folklor koji prate poklade, pored maskiranja je da se ide od kuće do kuće i da se tom prilikom čašćavaju oni koji su nosioci tih masaki. Negdje sami izrađuju maske, negdje neki kupuju. Najčešće se muškarac maskira u ženu ili neko demonsko biće da ga ne bi prepoznali, dok se u vlaškom naselju Rakovoj Bari, recimo, preoblače u maga.

Maskiranima se nudi rakija i jela koja ljudi u samom selu pripremaju baš tim povodom. Tu su i različite igre kao što je preskakanje vatre, naročito u selima u dijelu pomoravlja, odnosno u smederevskom delu. Ali i u Bugarskoj postoji isti običaj, kao i u Dubrovniku, u Sloveniji, u Rumuniji… – nabraja etnolog i izdvaja da se, recimo, u rumunskom selu Grebencu održava tematsko maskiranje još od drugog svetskog rata pa nadalje.

Po čemu se razlikuju poklade i Noć vještica?
Kako su kultura i tradicija “opšta stvar i što je lijepo narod će preuzeti” tako se i mnogi pokladni običaji na Balkanu preklapaju (kao što je maskiranje i čašćavanje učesnika), ali ono što je interesantno – rijetko koji da imaju isti naziv. Neko će ih nazvati “mačkare” ili “maškare”, neko “fašanke”, “profakucije” ili “starci”, u Rumuniji “kapra” i tako dalje… Recimo, kako ističe Repedžić na Kosovu se njihove poklade nazivaju “ženidba kraljevića Marka”. Jednostavno, sve zavisi od kraja do kraja.

– Ono što se bitno razlikuje između Noći vještica i naših poklada je to što na ovim prostorima jednostavno nikada nije postojalo maskiranje u ovim mjesecima, u periodu pred zimu. I upravo iz tog razloga ljudi sada ukazuju na to da mi imamo poklade i da nam ne treba “Helloween”, ali je isto tako činjenica da oba običaja imaju istu funkciju – zaključuje etnolog.

Agencije