Connect with us

Zdravlje

Sezona ambrozije u jeku: Savjeti kako da se lakše izborimo sa alergijom

Alergije su prisutne u svim starosnim strukturama, od najmlađih do najstarijih i rastu iz godine u godinu.

One predstavljaju poremećaj u funkcionisanju imunološkog sistema i njegovu burnu reakciju kao odgovor na izloženost uobičajenim supstancama, hrani ili drugim agensima, koji kod većine ljudi ne izazivaju reakciju.

„Alergije se javljaju kada imunski sistem pogrešno reaguje na određene bezopasne supstance kao da su štetne. Kada su u pitanju alergeni oni mogu da budu inhalacioni, kontaktni i nutritivni. Najčešći su polen trava i drveća, grinje, perut životinja, buđ i hrana poput oraha, kikirikija, pšenice, soje, voća, ribe, školjki, jaja i kravljeg mlijeka. Zatim su to ujedi ili ubodi insekata, lijekovi, lateks i kućna hemija“, kaže za portal N1 prim. dr Slavica Plavšić, specijalista za plućne bolesti.

Kod polenskih alergija korisno je pratiti kalendar polenske aktivnosti. Biljka čiji polen izaziva najčešće i najburnije alergije je ambrozija.

To je jednogodišnja žbunasta korovska biljka koja može da naraste i do dva metra. Stablo joj je uspravno, razgranato, sa listovima jajolikog oblika koji su posuti dlačicama.

Amrozija cvjeta od prve polovine jula do kraja septembra i dijela oktobra i izaziva najburnije alergijske reakcije od svih polenskih biljaka, a u ovom periodu je koncentracija polena veoma intenzivna.

Alergija na ambroziju sve češća

Prema riječima dr Plavšić, alergija na ambroziju je iz godine u godinu sve češća i kod osoba koje predhodno nisu ispoljavale alergijske reakcije na ovu biljku. Zbog toga mnoge osobe imaju simptome alergije ovih dana. Ambrozija proizvodi polen u velikim količinama. Zrela biljka stvara i do osam miliona polenovih zrna, koja su i izuzetno lagana, pa vjetar može da ih raznosi i na udaljenost do sto kilometara. Zrno polena zadržava klijavost i po 40 godina, a u vazduhu se zadržava i duže od 100 dana.

Smatra se, navodi sagovornica portala N1, da je oko 10 odsto stanovništva alergično na polenov prah ambrozije. Ovaj polen sadrži oko 50 alergenih supstanci, a neke od njih mogu da izazovu veoma teške simptome kod osjetljivih osoba.

„Granična vrijednost za ambroziju je 30 polenovih zrna u kubnom metru vazduha, jer je veliki alergen, dok je za ostale granična vrijednost 60. Krajem avgusta i početkom septembra dešava se da izmjerene vrijednosti u Beogradu budu 200, čak i 800 do 900 polenovih zrna po kubnom metru vazduha, a granična vrijednost je 30. Najveća koncentracija polena ambrozije ikada zabilježena u Beogradu je bila 22. avgusta ove godine kada je u jednom kubnom metru vazduha bilo hiljadu polenovih zrna“, ističe dr Plavšić.

Alergijske reakcije na ambroziju se prvenstveno javljaju u gornjim disajnim putevima. Avgust, septembar i oktobar su tri mjeseca u godini kada je alergija na ambroziju u punom jeku.

„Tipični simptomi su svrab i osjećaj peckanja u nosu i očima, intenzivno kijanje i suzenje očiju, obilna sekrecija iz nosa, smanjeno čulo mirisa, nekad i otežano disanje. Simptomi su slični prehladi, s tim što mogu da traju i duže od nedjelju dana. Teži oblici alergije na ambroziju izazivaju razdražljivost, glavobolju, zujanje u ušima, ponekad i napad bronhijalne astme“, kaže doktorka.

Korisni savjeti

U vrijeme jake polenske aktivnosti ambrozije, kao što je sada, trebalo bi držati zatvorene prozore stana ili automobila, da se spriječi ulazak polena.

Takođe bi trebalo izbjegavati izlaske iz kuće kada je vjetrovito, jer se čestice polena lako prenose vjetrom.

Potrebno je da se tuširate i perete kosu svako veče, a ruke bi trebalo češče prati u toku dana.

Preporuka je da se veš ne suši napolju, a jastučnice bi trebalo mijenjati češče nego inače.

Aktivnost bi trebalo planirati u zavisnosti od toga kolika je koncentracija polena u vazduhu, a za vrijeme najveće polenske aktivnosti trebalo bi izbjegavati boravak na otvorenom.

Imajte u vidu da je koncentracija polena najveća u jutarnjim satima i u toku prijepodneva, a najmanja nakon kiše.

Neophodno je organizovano i sistematstko, hemijsko i mehaničko uništavanje ovog korova na javnim površinama i privatnim prostorima što je regulisano zakonima.

„Većina osoba sa alergijama ima genetsku predispoziciju bolesti. Ako oba roditelja imaju alergije njihova djeca imaju mnogo veće šanse da se i kod njih razviju. Ukoliko jedan roditelj ima alergije, dijete će imati od 30 do 50 odsto veće šanse da bude alergično na nešto“, smatra doktorka.

Ona dodaje da ne mora da znači da će i djeca biti alergična na isto na šta su i roditelji.

„U slučaju da oba roditelja pate od alergija, njihova će djeca imati 60 do 80 odsto veće šanse da i sami razviju alergijske reakcije. Naš imunski sistem je kompleksan i najčešće nas brani od potencijalnih napadača, kao što su bakterije i virusi, stvaranjem antitijela, u ovom slučaju stvaranjem IgE antitijela. U kontaktu sa alergenom u tijelu se stvaraju IgE antitijela kao odbrana na unijeti antigen“, objašnjava dr Plavšić.

Doktorka dodaje da prilikom sljedećeg kontakta sa alergenom IgE antitijela vezana za ćelije mastocita reaguju, vezuju alergen pri čemu se iz mastocita oslobađa histamin i druge aktivne materije takozvani medijatori zapaljenskih reakcija.

Prema riječima doktorke, na pojavu alergije kod neke osobe pored genetike utiče i okruženje u kome ona živi i funkcioniše.

„Najčešće alergije koje se javljaju kod ljudi su: alergijski rinitis (nazalna alergija), alergijski konjunktivitis (alergija oka), urtikarija (koprivnjača), alergijski dermatitis, alergija na sunce, alergija na hranu i lijekove i alergijska astma“, ističe dr Plavšić..

Alergije su danas veoma česte naročito kod djece, ali mogu da se jave i u bilo kojoj životnoj dobi. Neke alergije nestaju kako dijete raste, a neke ostaju do kraja života. Odrasli mogu razviti alergiju na supstance na koje nisu prethodno bili alergični.

Mnogobrojni problem mogu da nastanu usljed alergija i da nepovoljno utiče na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života. Srećom, većina alergijskih reakcija su blage i mogu da se drže pod kontrolom u velikoj mjeri.

Neke vrste alergija, uključujući alergiju na hranu, lijekove ili ubod insekata, imaju potencijal da izazovu ozbiljnu, po život opasnu reakciju organizma: angioedem, anafilaksu ili anafilaktički šok.

Ovo su veoma hitna stanje i zahtijevaju neodložnu terapiju.

Znaci i simptomi uključuju: nedostatak vazduha, gušenje, pad krvnog pritiska, osip po koži, nesvjesticu, brz i slab puls, mučninu i povraćanje i gubitak svijesti.

Potencijalno opasne alergijske reakcije se javljaju jako brzo nakon kontakta sa alergenom ili unutar šest sati. Ovako teške alergijske reakcije se javljaju rijetko.

Dijagnoza alergija

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih analiza, kožnim alergijskim probama, po potrebi bronhoprovokacijskim testom i spirometrijom.

Kako bi odredili na šta je tačno pacijent alergičan, vrše se kožne alergijske probe, takozvani Prickov test. Kožne probe se rade pomoću specijalno pripremljenih, laboratorijskih alergena kao što su poleni, kućna prašina, grinje, buđ ili duvan.

„Alergeni se nanose na kožu podlaktice pacijenta i, nakon kraćeg čekanja, nakon pola sata i nakon 24 časa, provjerava se da li na koži postoji reakcija. U bolje opremljenim ustanovama se rade alergotestovi kojima se određuje prisustvo IgE antitijela na određeni antigen korišćenjem uzorka krvi u „in vitro“ uslovima. Ovi testovi sve više koriste i zamjenjuju tradicionalni Prickov test“, objašnjava doktorka.

Terapija

Najefikasniji način kontrole alergije je izbjegavanje alergena koji izaziva reakciju, kad god je to moguće.

„Ako postoji alergija na hranu, trebalo bi je izbjegavati, ali i provjeriti deklaracije proizvoda o alergenima u određenoj hrani. Osobama koje imaju problema sa alergijama na polen savjetuje se da prate polenske aktivnosti na mnogobrojnim sajtovima i aplikacijama koje sada postoje i da tada izbjegavaju boravak u prirodi, naročito ujutru jer je tada koncentracija polena najveća“, kaže dr Plavšić.

Ona takođe kaže da unošenje dovoljnih količina vitamina C, vitamina D, kalcijuma i cinkari može da pomogne. Lijekovi koji se koriste u kontroli simptoma alergijske reakcije su: antihistaminici koji se mogu uzeti kada počnu simptomi reakcije, još bolje prije izlaganja alergenu ukoliko je poznat, da bi se na vrijeme spriječila alergijska reakcija, dekongestivi koji olakšavaju tegobe u izvjesnoj mjeri i sprejevi za nos koji se mogu koristiti za kratkoročno liječenje kod zapušenog nosa.

Tu su losioni i kreme koji mogu da smanje crvenilo kože i svrab kod alergijskog dermatitis, steroidni lijekovi u vidu sprejeva, kapi, krema, inhalatora i tableta, mogu da pomognu u smanjenju crvenila i otoka izazvanih alergijskom reakcijom.

„Za osobe sa težim alergijama, preporučuje se imunoterapija. Ova terapija uključuje izloženost alergenu na kontrolisan način u dužem vremenskom periodu. Hiposenzibilizacija ponekad traje nekoliko godina. To je zapravo, alergen stimulišuća imuno terapija ili hiposenzibilizacija ili takozvana vakcina za alergije, gdje se davanjem određenih doza alergena postiže tolerancija na zadati alergen i organizam onda reaguje smanjenim simptomima“, kaže dr Plavšić.

Ona ističe da je ovo zapravo jedina prava terapija jer djeluje na uzrok, a ne samo na simptome.

Doktorka smatra da su vakcine protiv alergija kod djece bezbjedne, efikasne i preporuka su za svu djecu poslije navršene pete godine koja imaju problema sa alergijom. Efekti mogu biti slabiji ako je neko alergičan na više vrsta alergena, na primjer, na polen, grinje i buđ, ili dlaku psa. Ako je jedna od tih alergija najizraženija, onda se vrši hiposenzibilizacija na taj alergen.

Related Topics:

Zdravlje

TIJELO KAO PROGNOZA! Zašto su zglobovi osjetljivi na pad temperature i pritiska?

Bol u zglobovima često se mijenja sa vremenom. Nauka potvrđuje vezu između hladnoće, vlage, pritiska i osteoartritisa – i objašnjava kako ublažiti simptome.

  • Naučni projekat iz 2023. godine pokazao je da ponekad možemo da se oslonimo i na starije u porodici umjesto da proveravamo prognozu na telefonu. Napravljena je velika meta-analiza koja je obuhvatila 14 studija i više od 2100 ljudi sa osteoartritisom. Pokazala je da vrijeme zaista utiče na bolove u zglobovima. Pošto se bolovi ne javljaju samo zbog promjene vremenskih prilika, ove „predviđače“ ne treba smatrati nepogrešivim, ali često neće pogriješiti.

Kako bi trebalo da izgleda zdrav zglob?
Svaki zdrav zglob mora da ima očuvane koštane površine, neoštećenu hrskavicu, urednu sinovijalnu tečnost odgovarajuće viskoznosti (gustine) i odgovarajući razmak između koštanih površina, koji obezbjeđuje dobra snaga mišića zaduženih za taj zglob.

Kod osteoartritisa su sve ove strukture oštećene u većoj ili manjoj mjeri i imaju tendenciju da se vremenom dodatno pogoršavaju usled novih zapaljenskih procesa.

Kako vremenske prilike utiču na bolove u zglobovima?
Od vremenskih faktora najvažnija su tri: temperatura, vlažnost vazduha i vazdušni pritisak.

Snižena temperatura vazduha nepovoljno utiče na zglobove jer smanjuje viskozitet sinovijalne tečnosti, odnosno njenu gustinu. Time se olakšava kontakt oštećenih zglobnih površina i nadražuju se ogoljeni nervni završeci, što dovodi do pojačanog bola. Niska temperatura takođe smanjuje cirkulaciju u ekstremitetima, što smanjuje fleksibilnost zglobova i povećava bolnost.Uz loše vrijeme smanjuje se i aktivnost. Hrskavica se ne ishranjuje direktno krvotokom, već putem pokreta koji aktivira mišićnu pumpu. Kada je hladno, ljudi se manje kreću, pa posredno dolazi do pojačanih bolova.

Visoka vlažnost vazduha može da pogorša stanje u zglobovima. Pretpostavlja se da menja pritisak u zglobu i tako izaziva bol.

Vazdušni pritisak je pritisak u Zemljinoj atmosferi. Kada je vrijeme lijepo, pritisak je viši, a kada je loše – snižava se. Kod osteoartritisa postoje oštećenja hrskavice i kosti i ogoljeni nervni završeci. Kada se pritisak snizi, dolazi do širenja unutarzglobnih struktura koje pritiskaju nervne završetke i pojačavaju bol.

Ključ je da zglobovi budu u pokretu i na toplom.

Kao i uvijek, pokret je najbolji i najjeftiniji lek, ali se najmanje koristi. Pokret aktivira mišićnu pumpu, širi krvne sudove i omogućava da hranljive materije dopiju u sinovijalnu tečnost, koja zatim bolje hrani zglobne strukture.

Pokret mora biti odgovarajući i ne smije dodatno opterećivati oboljeli zglob. Vježbe treba raditi u rasteretnom položaju. Kod artritisa kuka ili koljena, vožnja bicikla, vježbe na podlozi i vježbe u vodi spadaju u preporučene aktivnosti.

Zglob sa osteoartritisom ne bi trebalo izlagati hladnoći, pa slojevita odjeća i tople obloge mogu smanjiti bol.

Ako je vlažnost vazduha visoka, treba je smanjiti u prostoru. Može pomoći činija soli ili sode bikarbone koja se mijenja na 2–3 dana, komad uglja i redovno provetravanje 4–5 puta dnevno po nekoliko minuta.

Važan je i zdrav način života. Ishrana treba da bude umerena kako bi omogućila smanjenje tjelesne težine kod gojaznih osoba za najmanje 10%. Pozitivan stav takođe ima veliku ulogu.

Pošto na vremenske prilike ne možemo da utičemo, kao ni na činjenicu da osteoartritis ne nestaje, jedna od važnih vještina je prihvatanje bola. To ne znači predaju, već razumijevanje da postoje dani kada je teže i dani kada je bolje, dok naučene tehnike pomažu da se kroz bol lakše prođe. Prihvatanje neće promijeniti vrijeme, ali može promeniti način na koji ga podnosimo, prenosi Stetoskop.

Nastavi čitati

Zdravlje

Ovo povrće s razlogom zovu “ZLATOM ZA JETRU”

Postoje namirnice koje nisu nestale zato što su loše, već zato što smo ih zamijenili bržim i glasnijim izborima.

Endivija je jedna od njih. Nekada je bila dio kuhinje koja je znala šta radi, danas stoji po strani, kao da ne znamo gdje da je smjestimo.

A zapravo je jednostavna, dostupna i ozbiljno korisna.

U pitanju je povrće koje na prvi pogled ne obećava mnogo. Nema intenzivnu boju, nema “wow efekat”, ali ima ono što većini modernih namirnica nedostaje, rezultat koji se vidi kroz vrijeme.

Nepretenciozno povrće velike moći
Endivija je tipično zimsko povrće i upravo tada ima najviše smisla. Pojavljuje se od novembra do proljeća, kada izbor svježeg povrća opada, a organizam traži nešto što će ga pokrenuti iznutra. Izgledom podsjeća na malu, čvrstu glavicu, između salate i kupusa, sa svijetlim, zbijenim listovima.

Iza tog jednostavnog izgleda krije se ozbiljan nutritivni sastav. Bogata je vitaminima A i C, sadrži vitamine B grupe, kao i minerale poput gvožđa, kalijuma i magnezijuma. To nije spektakl na papiru, ali jeste baza koja tijelu treba.

Zašto je zovu “zlatom za jetru”
Ono što endiviju izdvaja jeste njen blago gorak ukus. Ta gorčina nije slučajna, već funkcionalna. Podstiče lučenje žuči i pomaže jetri da lakše obrađuje ono što unosimo, posebno kada je ishrana teža i sporija.

Zato se za nju vezuje naziv “zlato za jetru”. Podržava varenje, utiče na crevnu mikrofloru i doprinosi stabilnijem radu organizma. Uz to, njene supstance pomažu u regulaciji nivoa šećera u krvi, zbog čega se preporučuje osobama sa insulinskom rezistencijom i svima koji žele stabilniju energiju tokom dana.

To nije instant rješenje, već navika koja pravi razliku.

Kako se jede i zašto joj treba dati šansu
Endivija ne traži komplikaciju. Može da se jede sirova, kao zamjena za klasičnu salatu, kada daje svježinu i blagu gorčinu koja razbija teža jela. Može i da se termički obradi, kratko dinstana ili zapečena, kada postaje mekša i izraženijeg ukusa.

U kombinaciji sa mesom ili suvomesnatim proizvodima daje balans koji tim jelima često nedostaje. Istovremeno, utiče i na izgled kože, smanjuje upalne procese i pomaže organizmu da se oslobodi viška tečnosti.

Nije trend i ne pokušava da bude. Samo je jedna od onih namirnica koje su bile dio svakodnevice, pa smo ih bez razloga zaboravili, prenosi Ona.rs.

Nastavi čitati

Zdravlje

TIHI UBICA KOJI NE PRAŠTA! Srčani udar kod žena često prolazi neprimijećeno, A POSLJEDICE SU KOBNE!

Mislimo da bismo prepoznale srčani udar na prvi pogled, a istina je da nas kod žena on najčešće zatekne tiho, neprimjetno i onda kada ga najmanje očekujemo.

Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti žena širom svijeta. Statistika je neumoljiva: svaka peta žena umre od nekog oblika bolesti srca i krvnih sudova, a desetine hiljada njih godišnje izgubi život zbog srčanog udara.

Ipak, uprkos brojkama, i dalje postoji mit da je srčani udar „muška bolest“. „Nisam vjerovala da to može meni da se desi“

Lori Sepik iz Memfisa imala je 64 godine kada je doživjela drugi srčani udar. Prvi je preživjela 13 godina ranije. Pušila je godinama i povremeno preskakala terapiju za povišen krvni pritisak, ali nikada nije zaista vjerovala da je u riziku.

– Mogućnost da doživim srčani udar jednostavno nije postojala u mojoj svijesti – priznala je.
Sa 17 godina dijagnostikovana joj je teška, nasljedna hipertenzija, ali je godinama potiskivala ozbiljnost problema. Kada je na Uskrs te davne 2005. godine osjetila jak pritisak u grudima, mučninu i bol koji se širio niz ruke, odlučila je da ignoriše simptome. Otišla je u crkvu, zatim na porodični ručak, a sutradan i na posao. Tek na nagovor porodice javila se u hitnu pomoć. Ugrađeno joj je šest stentova i provela je nedjelju dana u bolnici.

Drugi put reagovala je brže. Zahvaljujući tome, posljedice su bile manje ozbiljne. Danas redovno kontroliše pritisak, ne puši više od dvije decenije i vježba gotovo svakog dana.

– Možemo da se zavaravamo. Ali srčani udar može da nas ubije – poručuje ona.

Srčani udar kod žena: simptomi koji se razlikuju od „holivudskog scenarija“

Kada pomislimo na srčani udar, zamišljamo muškarca srednjih godina koji iznenada pada držeći se za grudi. Međutim, realnost je drugačija, posebno kod žena.

Bol ili nelagodnost u grudima jeste čest simptom, ali nije jedini. Kod žena su mnogo češći dodatni, atipični znaci:

-bol u leđima, vratu ili vilici
-kratak dah
-hladan znoj
-izražen umor
-mučnina ili nelagodnost u stomaku
-vrtoglavica
-osjećaj anksioznosti
-trnjenje prstiju

Simptomi kod žena često dolaze postepeno, u talasima, sa osjećajem da „nešto nije u redu“, ali bez dramatične slike. Upravo ta suptilnost može biti opasna.

Faktori rizika za srčani udar kod žena

Prevencija srčanog udara počinje razumijevanjem faktora rizika. Neki su zajednički za oba pola, ali postoje i oni koji posebno pogađaju žene.

Uobičajeni faktori rizika su:

-pušenje
-povišen krvni pritisak
-visok holesterol
-gojaznost
-dijabetes
-fizička neaktivnost
-loš način ishrane

Američko udruženje za srce izdvojilo je osam ključnih koraka za zdravlje srca: pravilna ishrana, prestanak pušenja, kvalitetan san, redovna fizička aktivnost, kontrola holesterola, tjelesne težine, šećera u krvi i krvnog pritiska, prenosi “eKlinika“.

Posebno je važno da žene obrate pažnju na stanja koja su češća kod njih:

-autoimune bolesti poput lupusa i reumatoidnog artritisa
-depresija
-povišen pritisak ili dijabetes tokom trudnoće
-spontani pobačaji
-izraženi valunzi i noćno znojenje u menopauzi

Sva ova stanja povezana su sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Kako reagovati ako posumnjamo na srčani udar

Najvažnije pravilo glasi: ne čekati.

Ako postoji i najmanja sumnja na srčani udar, potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć. Bolje je reagovati i kada se ispostavi da je uzbuna bila lažna, nego propustiti dragocjeno vrijeme. Svaki minut je važan jer produženo odlaganje povećava oštećenje srčanog mišića. Odlazak sopstvenim prevozom (a da vi vozite) ili čekanje da simptomi prođu može imati ozbiljne posljedice.

Zašto žene često ignorišu simptome

Strah, poricanje i uvjerenje da „to nije ništa“ razlozi su zbog kojih mnoge žene kasno potraže pomoć. Često smo navikle da brinemo o drugima prije nego o sebi, pa simptome potiskujemo. Međutim, bolest srca nije tuđa priča. Ona pogađa naše majke, sestre, prijateljice.

Srčani udar kod žena nije rijedak. Samo je često tiši. Zato je važno da znamo simptome, kontrolišemo faktore rizika i reagujemo bez oklijevanja. Srce nam možda neće poslati dramatičan signal, ali će poslati upozorenje. Na nama je da ga prepoznamo.

Nastavi čitati

Aktuelno