Pokretanje inicijative o usvajanju Rezolucije u Srebrenici, kao i drugi raniji potezi aktuelnog stalnog predstavnika BiH pri UN, Zlatka Lagumdžije, u domaćoj javnosti pokrenuli su pitanje umješnosti i znanja predstavnika Republike Srpske u zajedničkim institucijama BiH oko toga kako se vodi spoljna politika.

Nedugo nakon što je poslije opštih izbora u BiH 2022. godine formirana vlast koju čine SNSD, HDZ i tzv. bošnjačka „Trojka“, u javnosti se povela ozbiljna diskusija oko toga ko je sve iz Republike Srpske i Federacije BiH postavljen na najvažnije diplomatske pozicije u svijetu.

Srpskainfo je tada, podsjećamo, objavio da je novoizabrani bošnjački član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, za ambasadore BiH predložio brojne „provjerene“ kadrove koji su i ranije u svijetu zastupali isključivo bošnjačke političke stavove i interese. Tako je, između ostalog, za šefa stalne misije BiH pri UN postavljen Zlatko Lagumdžija, ratni predsjednik Vlade tzv. RBiH, a upozorenja brojnih bivših istaknutih diplomata i ljudi sa iskustvom da će Lagumdžija u UN zastupati isključivo „sarajevsku politiku“, potpuno su ignorisana

Neće, pa hoće
Posebno je zanimljivo to što je aktuelni predsjednik Republike Srpske i lider SNSD, Milorad Dodik, ranije kategorično tvrdio da SNSD neće podržati imenovanje Zlatka Lagumdžije, ali ni Damira Arnauta za ambasadore, jer se, kako je tada navodio, radi o ljudima koji „dokazano rade protiv Republike Srpske“.

Kako bilo, Lagumdžija i Arnaut, odnosno ljudi koji „dokazano rade protiv Republike Srpske“, uz blagoslov SNSD dobili su svoje ambasadorske pozicije, a sada se ogorčena javnost u Srpskoj pita i prepire oko toga kako je moguće to da je Lagumdžija u Generalnoj skupštini UN pokrenuo inicijativu o usvajanju rezolucije kojom bi, kako se navodi, zbog događaja u Srebrenici u ljeto 1995. cijeli srpski narod trebalo da ponese etiketu „genocidnog“.

Bivši savjetnik ministra spoljnih poslova BiH, Saša Čekrlija, tada je, između ostalog, upozoravao da se od Lagumdžije, koji ima “ogromno diplomatsko iskustvo i veoma snažne lične veze sa velikim brojem svjetskih zvaničnika i diplomata”, mogu očekivati “snažne inicijative i različite deklaracije”, koje će, kako je još tada predviđao, Republici Srpskoj “zadavati glavobolje”.

Lica u privatnom vlasništvu

Istoričar i bivši diplomata Slobodan Šoja za Srpskainfo ocjenjuje da je, za razliku od Federacije BiH, ambasadorski kadar Republike Srpske “veoma loš i neefikasan”.

– Dozvolite mi, najprije, mali uvod. Treba podvući da Zlatko Lagumdžija, ali i ogromna većina naših ambasadora bilo koje nacije, ne spada uopšte u grupu pravih diplomata u univerzalnom smislu riječi. Istinski i vrhunski diplomata je samo onaj ko predstavlja svoju zemlju kao cjelinu, ko posjeduje znanje i vještinu na jednoj strani, a harizmu, elokvenciju i kreativnost na drugoj strani. Sve zajedno to daje jednog savršenog profesionalca – objašnjava Šoja za naš portal.

Tvrdi da su najveći broj sadašnjih ambasadora BiH “privatna lica u privatnom vlasništvu jednog od tri člana Predsjedništva BiH”, te da oni, kako kaže, uglavnom rade u interesu partije ili osobe koja ih je imenovala.

– Oni su, zapravo, slika naše zemlje u kojoj se predstavnici svakog od tri naroda u odnosu prema inostranom faktoru, uglavnom velikim silama, trude da uvjere sagovornike da su samo oni u pravu, a oni drugi u krivu. To stvara jednu i tužnu i besmislenu sliku o zemlji bez jedinstva i bez poštovanja, zemlji u kojoj se sve svodi na to da se onaj drugi prevari, a ne da se s njim nešto zajednički napravi. Zbog toga se nalazimo ovdje gdje se nalazimo, a najnoviji primjer za to je rezolucija o Srebrenici u UN – kaže Šoja.

Što se tiče Zlatka Lagumdžije, Šoja ističe da se zaista radi o “veoma vještom i uticajnom čovjeku”, ali on, kako dodaje, sam ne bi mogao ništa uraditi.

– Iza rezolucije o Srebrenici ne stoji Lagumdžija, već je ovo jedan od odgovora velikih sila na Dodikovu nepodnošljivu retoriku uvreda i provokacija. Na neprestano negiranje onoga što se dogodilo u Srebrenici dobio je odgovor iz Ujedinjenih nacija. Zlatno diplomatsko pravilo je da je bolje ćutati nego se istrčavati, a vještina diplomatije sastoji se u tome da se i najžešće poruke mogu saopštiti na suptilan diplomatski način. Sve što se želi kazati, može se kazati mudrije i ljepše. Poruka bi bila ista – smatra Šoja.

Narušavanje ugleda

Na naše pitanje koliko je Republika Srpska, što se tiče iskustva i znanja kadrova koje je slala na pozicije ambasadora i konzula, adekvatno odgovorila na postavljanje Zlatka Lagumdžije, kao i brojnih drugih “prekaljenih” diplomata iz Sarajeva na istaknute pozicije širom svijeta, Šoja odgovara da bi najbolja reakcija bila imenovanje svojih najboljih kadrova na važna diplomatska mjesta.

– Republika Srpska nema potrebe odgovarati ili parirati članovima Predsjedništva BiH iz Federacije. Ona treba, nezavisno od svega, slati svoje najbolje kadrove. Uz jedan ili dva izuzetka, srpski ambasadorski kadar je veoma loš i neefikasan. On korist može donijeti samo sebi, a Republici Srpskoj samo štetu – ističe Šoja.

Otkriva da mu je svojevremeno, jedan visoki strani diplomata povodom “jednog u nizu veoma loših srpskih ambasadorskih rješenja”, rekao da je slanje loših kadrova direktna uvreda zemlje prijema i da mi, kako je naveo, toga uopšte nismo svjesni.

– Takvih uvreda, nažalost, Republika Srpska imala je bezbroj, pa se ne treba čuditi što danas nema nikakav ugled u svijetu. Nisam primijetio da se neko zbog toga uzbudio, a u pitanju je međunarodni ugled Republike Srpske koji će biti respektabilan tek onog dana kad predsjednik Republike bude primjer zavidnih diplomatskih manira i kad se ambasadori budu imenovali po znanju i ozbiljnosti, a ne prema poslušnosti i privatnoj povezanosti sa članovima Predsjedništva BiH – zaključuje Šoja.