Možda ste primijetili sumnjivu crnu kožnu aktovku koja svuda prati Donalda Trampa. To nije obična torba puna papira, već „nuklearna fudbalska lopta” mobilno čvorište koje američkom predsjedniku daje ovlašćenje da pokrene nuklearni napad sa bilo kog mjesta na Zemlji. Nakon nepotvrđenih izvještaja da je Trampu nedavno blokiran pristup nuklearnim kodovima usljed svađe u Bijeloj kući, postavlja se pitanje: može li se predsjednik spriječiti da „pritisne dugme“?

Prema riječima penzionisanog CIA analitičara Larija Džonsona, incident se dogodio 18. aprila tokom hitnog sastanka o spasilačkoj operaciji u Iranu, kada su savjetnici postali zabrinuti zbog Trampovog bijesa i nestabilnosti.

Džonson tvrdi da je Tramp želio da iskoristi nuklearne kodove, ali je general Dan Kejn (predsjedavajući Združenog generalštaba) ustao, iskoristio svoju privilegiju i rekao „Ne“, nakon čega je došlo do velike svađe.

Bijela kuća je, sa druge strane, demantovala ove navode i nazvala ih neistinitim. Trampova torba
Iako se često naziva „fudbalskom loptom“, u pitanju je metalna aktovka teška 20 kilograma obložena crnom kožom, koju 24 časa dnevno nosi obučeni vojni pomoćnik, čak i kada predsjednik spava.

Prema svjedočenju bivšeg direktora Vojne kancelarije Bijele kuće, aktovka sadrži opcije za napad, lokacije tajnih baza, procedure za sistem hitnog emitovanja i malu karticu pod nazivom „Biskvit“ sa kodovima za autentifikaciju.

Stručnjak za bezbjednost dr Arnab Basu objašnjava da holivudski filmovi pretjeruju i da ne postoji „veliko crveno dugme“.

Sistem namjerno nije visokotehnološki kako bi ostao pouzdan u ekstremnim uslovima. Da bi odobrio napad, predsjednik mora da pročita fonetska slova sa „Biskvita“ Nacionalnom vojnom komandnom centru u Pentagonu radi potvrde identiteta. Nakon odobrenja, lansiranje zahtijeva učešće više osoba – na primjer, kapetani podmornica i oficiri moraju da unesu sopstvene kombinacije za otključavanje oružja. Po američkom vojnom zakonu, komandant bi teoretski mogao da odbije naređenje ukoliko bi se ono smatralo ratnim zločinom.

Postoji samo jedan način da mu se oduzme moć za napad
Ipak, istraživanja i zvanični dokumenti ukazuju na to da predsjednik ima apsolutnu moć, i ni ministar odbrane ni predsjedavajući Združenog generalštaba nemaju pravo veta da blokiraju njegovo naređenje.

Jedini definitivan način da se predsjedniku oduzme ova moć jeste pozivanje na 25. amandman, koji zahtijeva da potpredsjednik i većina kabineta proglase predsjednika nesposobnim za obavljanje dužnosti.

General Mark Mili je 2021. godine istakao da, iako predsjednik jedini može da naredi upotrebu nuklearnog oružja, on tu odluku ne sprovodi sam, jer je potrebno više ljudi da bi se lansiranje zapravo izvršilo. Spekulacije o kodovima uslijedile su nakon navoda da je Tramp satima vikao na osoblje, proganjan sjećanjima na iransku talačku krizu iz 1979. godine, što je kod vojnih savjetnika izazvalo strah da bi njegov temperament mogao da ugrozi aktuelnu misiju.

Svaki predsjednik, pa i Tramp, po stupanju na dužnost dobija strogo povjerljiv brifing o procedurama nuklearne komande bez prethodnih formalnih bezbjednosnih provjera, jer se same izborne pobjede smatraju mehanizmom provjere podobnosti.
Srpskainfo

Predsednik Rusije Vladimir Putin planira da primi ministra spoljnih poslova Irana Abasa Arakčija, koji dolazi u zvaničnu posetu Ruskoj Federaciji, saopštio je danas portparol Kremlja Dmitrij Peskov. “Da. Možemo da potvrdimo”, rekao je Peskov, odgovarajući na pitanje ruskog Interfaksa u vezi sa posetom šefa iranske diplomatije.

Ministar spoljnih poslova Irana započeo je u petak međunarodnu turneju, tokom koje je posetio Pakistan, a potom otputovao u Oman.

Tokom boravka u Pakistanu bilo je najavljeno da bi moglo da dođe i do konsultacija sa američkim pregovaračima Stivom Vitkofom i Džaredom Kušnerom, međutim predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp je izjavio da je otkazao njihovo putovanje u Pakistan.

(Tanjug)

Njemačka vlada na čelu s kancelarom Fridrihom Mercom planira uvesti novu mjeru u sistemu bolovanja – tzv. djelimično bolovanje (Teilkrankschreibung).

Umjesto dosadašnjeg pravila “ili si potpuno bolestan ili potpuno zdrav”, ubuduće bi ljekari mogli procijeniti radnu sposobnost u postotcima (100%, 75%, 50% ili 25%). To znači da bi, primjera radi, osoba koja inače radi 40 sati sedmično mogla tokom bolesti raditi samo 20 sati.

Šta se planira i zašto
Reformu predlaže ministarka zdravstva Nina Varken, a cilj je da se zaposlenici postepeno i ranije vraćaju na posao te da se smanje troškovi bolovanja. Povod su visoke stope izostanaka – prosječno oko 19.5 dana bolovanja godišnje po zaposlenom u Njemačkoj.

Uslovi za djelimično bolovanje

Da bi neko radio tokom bolesti u smanjenom obimu, moraju biti ispunjena tri uslova:
– ljekar mora utvrditi djelimičnu radnu sposobnost

– zaposlenik se mora osjećati sposobnim za rad

– poslodavac mora dati pristanak

Ako poslodavac ne pristane, ostaje klasično, potpuno bolovanje.
Kako bi to izgledalo u praksi

Ideja je posebno namijenjena dužim bolovanjima (više od četiri sedmice).

Primjeri:

– neko s lakšom bolešću može raditi od kuće umjesto da ide u kancelariju

– fizički radnik može privremeno raditi administrativne poslove

– poslodavci bi mogli pomoći fleksibilnim radnim vremenom ili radom na daljinu

Finansijski aspekt

prvih šest sedmica: poslodavac i dalje plaća punu platu

nakon toga:

– poslodavac plaća odrađene sate

– zdravstveno osiguranje pokriva ostatak kroz naknadu za bolovanje

Planira se i smanjenje naknade za bolovanje s 70 na 65 odsto bruto plate, ali bi zaposleni u nekim slučajevima ipak mogli finansijski bolje proći nego kod potpunog bolovanja.

Argumenti ZA reformu

Podržavatelji ističu nekoliko prednosti:

– lakši i brži povratak na posao

– manji ukupni broj dana bolovanja

– zadržavanje radnih navika i vještina

– bolja socijalna uključenost, naročito kod psihičkih bolesti

– fleksibilniji prelaz iz bolesti u puni rad

Stručnjaci naglašavaju da mnogi ljudi nisu ni potpuno zdravi ni potpuno bolesni, nego negdje između – pa ovakav model ima smisla.

Kritike i zabrinutosti

Sindikati i socijalne organizacije upozoravaju na rizike:

– zaposleni bi mogli biti pod pritiskom da rade i kad nisu spremni

– oporavak bi mogao trajati duže ili se stanje pogoršati

– postoji opasnost da “dobrovoljnost” u praksi ne bude stvarna

Protivnici ističu da bi prerani povratak na posao mogao dugoročno povećati broj i trajanje bolesti.

Planirana reforma donosi fleksibilniji pristup bolovanju, ali i otvara pitanja o zaštiti zdravlja zaposlenika. Ključno će biti da odluke ostanu medicinski utemeljene i da zaposlenici stvarno imaju izbor. O prijedlogu zakona još treba odlučiti parlament nakon što prođe vladu, navodi “Fenix-Magazin”.